Dositej Obradović: saveti za savremenu čeljad

Dositej Obradović je još jedna žrtva školskih programa i nedarovitih profesora srpskog. Svi ga znamo kao vrlo pametnog, za Srbe i srpski jezik vrlo važnog i nadasve vrlo dosadnog lika. Kultur!Kokoška ispravlja školske nepravde! Izdvajamo top deset Dositejevih zabavnih, poučnih i, pre svega, i dalje aktuelnih naravoučenija. A uzgred, biće i ponešto o njegovom liku i delu, ali u novom ruhu i duhu. Navali narode!

Eh da i savremena kultura jednom lepo iskoristi Dositeja. Preuzeto sa: beogradskigrafiti.com

Eh, da i savremena kultura jednom lepo iskoristi Dositeja. Preuzeto sa: beogradskigrafiti.com

Ne, ovo nije najlepšicitati.com. Pogrešna adresa, druškane! Ali, baci pogled, iako ne obećavamo neka zvona i praporce, ali gulimo krompir perfektno.

Dositej Obradović je još jedna žrtva školskih programa i nedarovitih profesora srpskog. Svi ga znamo kao vrlo pametnog, za Srbe i srpski jezik vrlo važnog i nadasve vrlo dosadnog lika. Kultur!Kokoška ispravlja školske nepravde! Izdvajamo top deset Dositejevih zabavnih, poučnih i pre svega i dalje aktuelnih naravoučenija. A uzgred, biće i ponešto o njegovom liku i delu, ali u novom ruhu i duhu. Navali, narode!
Da bismo razbili smarački karakter Dositejevog imena, zvaćemo ga Obrad. Ili Dokica, za intimnu upotrebu.

Obrad je u 18. veku bio ono čime se i dan-danas Srpčad rado, ali retko diči – svetski čovek. Kosmopolitski duh, obrazovanost koju je hvatao u hodu i nesvakidašnja sposobnost da se snađe gde god ga proviđenje baci njegove su najlepše osobine o kojima nas retko uče u školama.

dositej

Dositej je imao burnu mladost. Kao vrlo mladom udarile su mu svete knjige u glavu, te je odbegao (ne kao danas u diskać) nego (po Lukasovom diktatu) pravac u manastir. Tamo je mlad i zelen utripovao da je mučenik, te je tako svu svoju mladalačku energiju usmerio na dostizanje svetosti. To znači da je u svojoj dečačkoj naivnosti mislio da je dovoljno da se izgladnjuje do besvesti i bifla napamet žitija. Nažalost, dobro znamo da Obrad nije jedini koji deli tu zabludu, te su ga zbilja i gledali kao malog čudotvornog Isusa. Svi sem glavnog baje u njegovom manastriu, igumana, koji je osetio da se Obrad više loži na slovca po sebi nego na sadržaj svetih knjiga. I bilo je kako je predvideo – dala baba dinar da uđe u kolo i dva da izađe! Kao okorela pobegulja voljena u našoj tradiciji, Dositej je pobegao i iz manastira u koji je pobegao. I pravac beli svet!

Zanimaju vas tralalajke koje jesmo dozvolili u magazinu? Klik!

Zanimaju vas tralalajke koje jesmo dozvolili u magazinu? Klik!

Ipak, šteta je učinjena. Obrad se zamonašio i sebi uskratio mnoge ugodnosti svetovnog života. Gorko je i sam zaključio: „Malo će se ko posle dvadeset godina pokaluđeriti, kad sebe pozna, a navlasito kad sazna šta je monah, šta li se od njega iziskuje“. Pored ostalog, i žene, o kojima je rado i sa mnogo slasti pisao. Obrad će u analima ženske estetike ostati upamćen kao jedini stranac koji je Britanke video kao lepotice: „Evo me već u Ingliteriji, u gradu Doveru! (…) Gledam i žene i devojke: lepa su to stvorenja, da ništa lepšega niti je moguće viditi ni pomisliti!“

dositej3

Obrad je bio nešto poput vagabunda, ali ne kenjkavi vagabundo kao Goran Karan, a po logici „ko nema u glavi, ima u nogama“ bio je i intelektualac koji je jurcao svetom dok nije napunio glavu svim i svačim. Imajmo na umu i drum jer kao zakleta lanzara, koja ništa ne pita i rado skita, nije štedeo tabane! Potucao se širom Balkana i Male Azije, pa udario na Italiju, Nemačku, Francusku, Englesku, Austriju i Rusiju. Najzabavnije opaske, kao i svaki korektan čovek, davao je na svoj račun: „Kad sam u prekrasnu Smirnu došao, znao sam u nekoliko grčeski prosto, naučivši nešto u Korfu, a nešto u Moreji i Hilendaru i mogao sam tako govoriti da mi se ne samo deca, nego i stariji ljudi smeju; ali sam se i ja njima smejao, čudeći se čemu se imadu toliko smejati“.

dositej4

Zbog svog veštog uha i britkog jezika, te genijalnog talenata da se nađe gde treba i kad treba, on bi u rekordnom roku, bez učitelja i današnjih kurseva za debile, naučio svaki jezik u čijem govornom području bi se našao. Imao je zlatno pedagoško pravilo da uči dok podučava, te svaki put kada bi se našao u kraju čiji jezik ne zbori, on bi brže-bolje počeo da predaje taj jezik. U Životu i priključenijima veselo pripoveda kako su ga njegovi đaci za četiri, pet meseci naučili da govori grčki. Dobri poznavaoci metodike setiće se da je ovo jedan od najmodernijih pedagoških principa. Zapravo, eks katedra stil predavanja uvek je bio ćorak. Podučavanje je dvosmeran proces, a Obrad je bio maher za to!

dositej5

Dositej je znao da, rekli bismo danas, proda proizvod. Mnogo pre modernog kapitalizma on kao poliglota je umeo da prikladno naplaćuje svoje usluge. Nije loše za 18. vek!

Otuda su vrlo zabavni delovi u njegovom spisaniju u kojima on opisuje svoje finansijske poteškoće. Dobro znamo da prosvećivanje „puno košta“, te je čuveno Pismo Haralampiju zapravo izvlačenje sponzorstva za štampanje Sovjeta zdravago razuma. Današnja motivaciona pisma, projekti i konkursi nisu ni vredni pažnje uporedo sa njegovim „snaći ću se već za pare“. Ali, Obrad je umeo da zavuče na finjaka! Nikad nećete kod njega pronaći vulgarnu molbu da se udeli neki dinar. Nikako, već gospodski i staloženo, finim frazama i sa puno elegancije, on bi pisao svojim bogatim prijateljima da pomognu jedan sjajan projekat – prosvećivanje neuke rulje kakva je bila Srbija.

dositej6c

Zapravo, Dositej je bio nešto između, današnjim terminima govoreći, slobodnog intelektualca, koji se izdržava pitaj boga kako, i baštenika tradicije mecenstva, koja je tada već bila u zalasku. Jednom su njegovi učenici sredili njegove dugove, negde je predavao za dobar ručak, negde su njegovi prijatelji naslućivali njegove najtananije potrebe i uslišavali ih bez puno pompe. Ali ipak, nigde Obrad nije ispadao grebator. Sve usluge njemu ispadale su tek mali znak pažnje vandrednih i obožavanih prijatelja. A on je, ako ništa drugo, umeo da im sroči posveticu.

dositej7

Obrad je negovao čitav kult prijateljstva. !Kokoška ne bi da bude lija, naročito jer joj to nije najomiljenija zverka na svetu, ali biće da je svoju erotsku energiju sputanu monaškim statusom usmerio na sticanje znanja i stvaranje prijateljstava. Kult prijateljstva je zapravo prava pokretačka sila koja stoji iza mnogih njegovih knjižurina, te tako i Života i priključenija: „niti ću biti ja no polza bližnjega moga prvo i načelno namerenije ove knjige“.

dositej8

Lepa reč, na što više jezika i, u ovom slučaju, salonska vrata otvara. Svetski čovek, dobro znamo, i tada i sada znači „onaj koji ume da se snađe“. A niko to nije radio sa toliko stila kao Dositej!

dositej9

Obrad je, pre svega, i te kako poznavao Srbe. Ipak je imao koliko kritičnosti toliko i simpatije za svoj uvek naopaki i neuki, ali dražesni narod. Iz tih poriva smo i izvukli omiljene Dositejeve opaske koje i dan-danas idu na naš račun i u čije ime ćemo uvek rado popiti jer i dalje udaraju u slabe tačke!

dositej10

Za kraj, !Kokoškin predlog za Obradovu merak-pesmu:

Ilustracija i grafička oprema teksta: Miloš Bogdanović

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *