Graciozni saobraćajac

Jovan Bulj je hteo da bude beogradski saobraćajac, a postao je svetska senzacija.


Jovan Bulj „diriguje” podno Albanije, preuzeto sa pinterest.com  

Portret

Najčuveniji saobraćajac koji je radio na prestoničkim ulicama rođen je 1939. godine. Jovan Bulj je završio policijsku školu u Sarajevu, a vojsku je služio u Beogradu kao gardista. Tu je i ostao pošto je primljen u Savezni sekretarijat unutrašnjih poslova, gde je dobio posao u obezbeđenju. Brinuo se o bezbednosti najbitnijih ljudi u zemlji – Koče Popovića, Aleksandra Rankovića, pa i samog maršala Tita. Obezbeđivao je i najvažnije zgrade Jugoslavije – SIV, CK, SUP. Kada je unutar, u to vreme, tzv. milicije došlo do preraspodele i kada su se mnoge kolege penzionisale, Jovan je zatražio da ga premeste u saobraćajce. Nije naišao na odobravanje, jer su smatrali da je previše nizak, no on je to toliko želeo da su na kraju popustili.

Besprekorni kicoš, vitak, elegantan. Sav u belom, bele cipele. Zlatni širit [Ukrasna traka na uniformi, prim. uredn.] krasio mu je rukave, a zlatna dugmad, kao dukati ceo kostim. Šlem je bio poput onih koje nose engleski bobiji, sa značkom i visok, ispod kog se krio oštar pogled, a ispod gustih brkova razvlačio se širok osmeh. Dugačkim prstima prekrivenim belim rukavicama godinama je elegantno dirigovao vozačima. Nije voleo da deli kazne, smatrao je da lepa reč sve može rešiti, ali ipak, za najveće prestupnike imao je crnu listu. Šteta samo što se nekom magijom mimoišao sa takođe čuvenim beogradskim fantomom, koji je baš tih godina divljao Slavijom i ostalim beogradskim ulicama. Bio bi to sudar titana, da su se susreli milicajac u beloj uniformi i vozač u belom Poršeu. 

Bio je turistička atrakcija. Njegov posao je ličio na besplatno parče umetnosti, predstavu putujućeg pozorišta sa scenografijom na cesti. Imao je svoju publiku, koja se masovno okupljala na trotoarima kako bi uživala u njegovom performansu. Ali, i kako bi se hvalila gostima pričama o legendi svoga grada. Bulj je brao ovacije i aplauze, čak su mu prilazili i tražili autograme, a on je uvek rado izlazio u susret i potpisivao spremljene blokčiće. Neke dame volele su čak i da zaplešu s njim. Pošto je bio čovek lepih manira, uvek ih je pozdravljao sa dobar dan. Bio je najbolji baletski igrač među milicionerima i najbolji milicioner među baletskim igračima.

I kada je bila gužva, i kada je naizgled napeto, zračio je apsolutnim mirom, koji je isijavao iz belog mundira. Gotovo hipnotišući, takav spokoj prenosio je i na vozače, kojima bi u potpunosti odagnao nervozu, pa su uobičajane psovke iščezle i čuli su se samo aplauzi. To je proizilazilo iz zadovoljstva i njegove neizmerne ljubavi prema poslu koji je obavljao. Vitke ruke, lelujave smernice, izgledale su znatno duže na mestu gde se spajaju rukav i rukavica. Lakim potezima iz zglobova dirigovao je podno Albanije, pa su posmatrači s oboda trotoara uistinu sticali dojam da sede u udobnim crvenim stolicama Narodnog pozorišta i gledaju tačku prvaka baleta.

Svakako, uneo je mnogo energije i ljubavi u naizgled monoton i mehanički posao. Tu gde je on radio prestajalo je regulisanje saobraćaja, a počinjala umetnost. Njegovo radno vreme bilo je šestočasovno, a radno mesto na izlasku iz Terazijskog tunela, na Terazijama, kod robne kuće Beograd i raskrsnici kod Londona. Možda je zato i dobio poziv za odlazak u prestonicu Engleske.

Svetska faca

Na vrhuncu slave pozvan je od strane svojih londonskih kolega, te je bio gost saobraćajne policije grada i Britanske vazduhoplovne kompanije BEA. Zabeležena je anegdota kada je Jovana ugledala grupa zadivljenih engleskih hipika na Oxford street-u kako reguliše saobraćaj, a zatim rekla: Ovo je najbolji dasa posle Elvisa Presley-a.Često je krasio naslovnice „Ilustrovane politike”- prvog jugoslovenskog nedeljnika u boji . Preuzeto sa Kupindo.com

Na čuvenom Pikadili trgu u njihovom gradu zapanjio je vozače kojima je volan na desnoj strani, ali su se brzo navikli. Tamo je upoznao i kraljicu Elizabetu II, koja je napravila prijem u njegovu čast. Međutim, nije samo London bio fasciniran njegovim akrobacijama. Gostovao je i u drugim evropskim metropolama: zvali su ga u Rim, Berlin, Cirih, Pariz, Moskvu i Milano. Domaća gostovanja u gradovima jadranskog primorja su se podrazumevala. A bio je rado viđen gost na prijemima u gradskoj skupštini kod predsednika Tita.
Televizijski prilozi o njemu emitovani su na mnogim svetskim kanalima poput italijanskog Rai UnoTVD1, našem JRT-u, a u jednom takvom odgovorio je na nekoliko pitanja novinaru i reporteru Branislavu Surutki. Strane televizije su neretko sinhronizovale video zapise njegovih nastupa sa Mocartovom muzikom.

Na svetskom prvenstvu u gracioznom regulisanju saobraćaja osvojio je treće mesto, a bio je i večiti drugoplasirani na evropskim takmičenjima. Eru evropskog srebra otpočeo je u Švajcarskoj, još šezdesetih. Big Ben je otkucao taj tren zenita Jovine slave. Preuzeto sa Telegraf.rs

Hobi(ji)

Kružile su glasine da je završio kurs baleta u Narodnom pozorištu – ali to je bila samo urbana legenda, koju je demantovala njegova supruga Eva. Voleo je glumu, bio je bivši glumac amaterskog teatra, što mu je pomoglo da na prestoničkim raskrsnicama glumi lepu pojavu u belom odelu, koja je ostavljala bez daha. Bavio se i sportom, fudbal mu je bio velika strast i igrao je za tim sekretarijata, a rekreativno je voleo i rukomet. Tako je održavao kondiciju koja mu je bila neophodna za posao, ali je i sam redovno posećivao sportske priredbe. Bio je vatreni navijač Partizana. Najviše je voleo Galića, Bobeka, Čajkovskog, a bio je i gost na svadbi slavnog golmana najdražeg tima – Ivana Ćurkovića, na stadionu JNA. Izdao je čak i muzičku singlicu za najveću ovdašnju diskografsku kuću Jugoton. Zvala se Jovina balada ili Vozačima svima zdravo želim. Na omotu u bojama omiljenog kluba nalazi se njegova fotografija sa malenom devojčicom na biciklu. I u samoj numeri postoji dijalog sa devojčicom Jasnom Janković. Ona peva: Stani čika Jovane, pa mi nešto kaži, da li propis za trotinet važi? A Jova odgovara: Ako za vas svi znakovi vrede, propisi će lako da se srede. A sve to prati ansambl Dragana Aleksandrića.

Omot Jovine „singlice” za „Jugoton” u bojama najdražeg kluba. Preuzeto sa Discogs.com

Bulj kao inspiracija

U mini serijalu Mala istorija Srbije koji se emitovao na TV Nova, naš proslavljeni glumac Lane Gutović je između ostalih održanih lekcija, držao kafansko predavanje i o Bulju. I to baš mladom poštaru, koji ga je podsetio na slavnog milicionera zato što je svoj posao radio sa puno ljubavi i kreativnosti.

Pisac Vladimir Arsenijević u sveobuhvatnom Leksikonu YU mitologije opisao ga je ovako: „Jovan Bulj je ujedno i Kandid naših dana. On je dobro znao da se najuzbudljivija igra odvija uvek na malom prostoru i da treba samo „okopavati” sopstvenu baštu… Ponekad, kada su saobraćajne gužve na beogradskim ulicama neverovatne, kada život ponajviše liči na hroptanje, kada ne znamo hoćemo li se ikada izvući iz svih sranja u koja smo tako jadno zapali, njegova bela senka kao da lebdi nad tužnim haosom dole, u svom najsvečanijem izdanju.”

Osim što je i sam otpevao pesmu, bio je i on inspiracija drugim muzičarima. Pesma koja nosi baš njegovo ime Jovan Bulj delo je pančevačkog alternativnog rok benda Ljubičice. Šesta je po redu na njihovom debi albumu snimljenom u studiju Krokodil. Tu autorsku pesmu premijerno su izveli na takmičenju demo bendova 2011. u Božidarcu i odneli su pobedu.

Inače, saobraćajna policija Beograda prošlog juna vratila je bele uniforme kao obavezan dres-kod svih saobraćajaca na najvećim gradskim raskrsnicama. To će im odsad biti radno odelo, ali samo u letnjim mesecima. Ovo je svojevrstan omaž čuvenom baletaskom igraču.

Zalazak

Široj javnosti nepoznat je razlog zbog koga je Bulj prerano penzionisan, kada je imao samo 41 godinu, ali po kuloarima jedni nagađaju da se propio, dok drugi kažu da su vlasti utvrdile da je više glumac nego saobraćajac, pa su ga premestili da prati vozove. Nakon što je šlem i rukavice okačio o klin, dugo je radio kao prodavac na trafici u bloku 70, pomažući supruzi Evi. A posle toga je radio i kao čuvar parkinga kod hotela Jugoslavija, na keju. Već kao star čovek, gostovao je u kultnoj emisiji Vanje Bulića Crni biseri. Spram života i slave koju je imao, završio je neslavno – zaboravljen i u bedi. Ovaj svet je napustio februara 2010. elegantno se otisnuvši u legendu belog grada.

Autor: Aleksa Ćelap

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *