Osolimo sebi rane na FIST-u

O predstavi „Sol na rane“ sa autorskim timom predstave i skoro pa jubilarnom 14. Festivalu internacionalnog studentskog teatra – koji počinje sutra.

‘Ona je samo došla telefonirati’ – Zagreb, Hrvatska

Postoji festival u Beogradu koji je uspeo da spoji dve stvari za koje ljude zabole ćoše: studente i pozorište. Međutim, uprkos tom nesrećnom tematskom izboru, on se ove godine približava na korak od svog 15. jubilarnog održavanja i iz godine u godinu pokazuje ambicije da postane veći i ozbiljniji.

14. Festival internacionalnog studentskog teatra (FIST) održaće se ove godine od 10. do 17. maja na različitim lokacijama. U iščekivanju sutrašnje predstave Sol na rane po tekstu Tee Matanović, koja je u produkciji festivala i otvara festival u Zvezdara teatru, porazgovarali smo sa autorskom ekipom predstave, kao i predstavnicom organizacije celog festivala.

Sa nama su mladi pozorišni profesionalci u nastajanju Rastislav Ćopić (reditelj predstave), Vida Davidović (dramaturg predstave) i Marija Kovačević (PR festivala).

K!K: Tekst na kome radite prvi put je odabran preko regionalnog konkursa za dramu. Znam da si bio uključen u proces odabira. Reci nam nešto o tome kako je on izgledao?

Rastislav: Na konkurs nam je stiglo dvadesetak predložaka, što je sasvim solidan odziv. Na osnovu ovog uzorka stekao sam utisak da se mladi dramski pisci pretežno bave formom i stilom pričanja priče nego samom pričom i temom. Sa druge strane, možda je problem dvosmeran: potrebni su i novi reditelji koji imaju senzibilitet da postavljaju nove vrste dramaturgije.

Što se tiče izbora, bilo je nekoliko kriterijuma kojima smo se vodili; prvi je odgovor na ovogodišnju temu festivala (samospoznaja), zatim izvodljivost inscenacije u odnosu na sredstva i ostvarivanje međunarodne saradnje sa drugim fakultetima u regionu. Kada smo propustili sve kroz ove filtere, ostao je tekst „Sol na rane“.

K!K: Kažite nam nešto o samom tekstu. O čemu govori?

Vida: U pitanju je jedan komad fragmentarne strukture, na momente patetičan, na momente tradicionalan i realističan. Moglo bi se reći da „Sol na rane“ je jedna dijagnostika porodičnih odnosa, uvid u patologiju porodičnog funkcionisanja, jer se bavi porodicom i njenim članovima koji svi ulaze u uvrnute odnose i sami po sebi su dosta psihološki pomjereni (naročito lik majke).

Ja, ipak, više mislim da je ovo komad o kulturi sjećanja i sjećanjima kao takvim. Koliko je bitno sjećati se stvari ili je zaboravljanje bolja i manje sukobna opcija? Da li nas sjećanje vječno muči ili nam pruža morbidno zadovoljstvo? Da li postoji oproštaj, ako je sjećanje na tuđi grijeh suviše jako? U podnaslovu teksta piše „drama za nadopunjavanje“. To je, zapravo, to. Imaš sjećanje na nešto, onda ga doradiš, preuveličaš, nadopuniš i oko nečega što možda u tom trenutku i nije bilo toliko grozno napraviš neviđenu „dramu“. I onda se pitaš šta je sjećanje i koliko je pouzdano. Ili se posvađaš sa dragim ljudima i ne razgovaraš sa njima godinama.

K!K: Ovo je druga predstava koju režiraš. Kako ti izgleda ovaj proces, sad kad imaš pređašnje iskustvo rada na predstavi koja je ušla na repertoar pozorišta? [Pošto Gvožđe u Ateljeu 212]

Rastislav: Svaki put je specifično i uzbudljivo. Za mladog reditelja je bitno da radi što više da bi se učio kroz praksu. Tek sam na početku, tako da koristim priliku da učim iz procesa u proces.

K!K: Koji su vam bili najveći izazovi u adaptaciji i postavljanju teksta?

Vida: Naći sukob (smeh). Ne, ozbiljno, u tekstu su (voljom spisateljice) izostavljeni svi bitniji sukobni momenti: sukob brata i sestre ne vidimo, kao ni dokumentarac koji je pokretač dramske radnje. Takav je komad, lirski, na neki vrlo udaljen način po tematici koju tretira, govori nam ono „vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo, oba su možda prisutna u vremenu budućem, a vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom“. Kada govorimo o prošlosti, traču, pričama, fabrikovanim mišljenjima, sjećanjima, onda možda i nema prostora za sukobe, jer smo svi u iluzijama i tu nema istine i čvrste paradigme koja bi dovela do kulminacije.

Zato smo to malo zaoštravali, htjeli smo da ljutina, ogorčenost glavnih junaka oko naizgled trivijalne stvari dođe do izražaja i da se na neki način vidi da je u njihovom svijetu i u svijetu njihovih sjećanja i tumačenja to zaista nešto bitno.

‘Power to the children’ – Ljubljana, Slovenija

K!K: Prelazimo na tebe, Marija. Pojasni nam ovogodišnju temu festivala – „samospoznaja“.

Marija: Svake godine generacija koja radi FIST ima slobodu da odabere temu svog festivala. Tema se uglavnom bira tako što se prepozna neki problem koji svakodnevno srećemo u svojoj okolini. Do sada su teme FIST-a obuhvatale probleme sa kojima sa srećemo svakodnevno u Srbiji, a koje su vezane za opšte stanje u društvu. Mi smo kao problem definisali, u suštini, sami sebe. Zanemarivanje, potiskivanje i nedovoljni uvid u unutrašnje procese pojedinca: emocije, preispitivanje i pitanje identiteta. Samospoznaja predstavlja brigu o sebi i svom mentalnom zdravlju kroz introspekciju i suočavanje sa samim sobom.

K!K: Šta je ono novo što FIST nudi ove godine, a šta je ono što utvrđuje kao svoju tradiciju posle ovih 14 godina?

Marija: Ovogodišnji FIST je napravio iskorak po pitanju sadržaja i programa. FIST 14 traje nedelju dana, što je svakako bio izazov za nas u produkcionom smislu.

S obzirom da je ono što je motivisalo sam nastanak festivala jačanje saradnje kako između studenata FDU, tako i regionalne studentske saradnje, ove godine smo po prvi put sproveli i regionalni konkurs za dramski tekst koji je osnova za ovogodišnju FIST produkciju. Za pobednički tekst odabran je dramski tekst „Sol na rane“ koji potpisuje autorka Tea Matanović, studentkinja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Takođe, prateći i edukativni programi poput FIST LAB-a i DRAMA QUEEN-a imaju za cilj da razviju međusobnu toleranciju i prihvatanje različitosti.

Proces kreiranja FIST-a nije samo produkcioni izazov. Specifičan je po tome što ga svake godine radi nova generacija u skladu sa svojim senzibilitetom i interesovanjima. Iz godine u godinu, mogu slobodno da kažem, festival raste i biva sve vidljiviji kod publike, a samim tim postaje veći izazov za svaku narednu generaciju koja će ga organizovati. FIST nama kao studentima mnogo znači da utvrdimo znanje koje smo kroz četiri godine stekli u oblasti produkcije, pomaže nam da sazrimo u profesionalnom smislu.

Program

Svi programi su besplatni. Živela studentarija!

Selekciju glavnog takmičarskog programa ove godine čini jedanaest studentskih predstava koje su nastale u okviru pozorišnih akademija iz Velike Britanije, Italije, Slovačke,  Rusije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Pored glavnog programa, tu su i radionice i predstave za decu (u programu je i premijerno izvođenje predstave Leto kad sam naučila da letim po tekstu Jasminke Petrović, u režiji Patrika Lazića i adaptaciji Ivone Janjić).

Evo, dakle, programa u celosti:

14. FIST – program

Petak, 10. maj – Zvezdara teatar
20.00… Sol na rane – FIST produkcija, svečano otvaranje

Subota, 11. maj – BDP
Snaga deci / Power to the children – Academy of Theatre, Radio, Film and Television, Ljubljana

Nedelja, 12. maj – SKC
18.00… Antigona – Akademija umjetnosti iz Banja Luke

Nedelja, 12. maj – Dom omladine Beograda
21.00… Gejevi u svemiru – University of Roehampton

Ponedeljak, 13. maj – Bitef teatar
18.00… Dijete od pijeska – Akademija umetnosti iz Splita

Ponedeljak, 13. maj – JDP
20.30… Elektra – Akademija izvođačkih umetnosti iz Sarajeva

Utorak, 14. maj – Narodno pozorište
18.00… Ona je samo došla telefonirati – ADU Zagreb

Utorak, 14. maj – Pozorište na Terazijama
21.00… Mala šuma – Akademija umetnosti iz Banske Bistrice

Sreda, 15. maj – UK „Vuk Karadžić“
18.00… Eskorijal – Studentski teatar iz Jekaterinburga

Sreda, 15. maj – Bitef teatar
21.00… I don’t care – Piccola Compagnia Impertinente iz Fođe

Četvrtak, 16. maj – DKSG
18.00… Shakespeare Tribute Band – Akademija umetnosti Novi Sad

Petak, 17. maj – FDU, Scena „Mata Milošević“
20.00… Leons i Lena – FDU

Prateći program „Drama Queen“
Ovaj program sastoji se od više programskih celina sa fokusom na radionice, tokom kojih će polaznici u saradnji sa svojim mentorima, poznatim srpskim dreg kraljicama, izgraditi svoje dreg identitete na osnovu motiva iz istorije pozorišta i drame, koje će prezentovati na završnom performansu i izložbi.

UK „Stari grad“
4, 10, 11, 12. maj… radionice
23. maj (19.00) – 30. maj… otvaranje izložbe „Frasma Queens of FIST“

Dom omladine Beograda
16. maj (21.00)… Završni Drama Queens performans

FISTić

U okviru FIST festivala i ove godine od 12. do 14. maja u Pozorištu lutaka „Pinokio“ biće održan dečiji pozorišni festival FISTić. Biće održane sledeće predstave:

  • Nedelja, 12. maj (18.00) Leto kad sam naučila da letim
  • Ponedeljak, 13. maj (11.00) Bela bajka
  • Utorak, 14. maj (11.00) Lekcija
  • Utorak, 14. maj (18.00) Nisam ja

Radionice

Pored glavnog programa, FIST neguje i razvija svoje edukativne sadržaje koji će se ove godine većinski sprovoditi u okviru FIST LAB programa, za čije će se potrebe izgraditi montažni objekat na Trgu Nikole Pašića.

Tamo će se tokom sedmodnevnog trajanja festivala održavati interaktivne radionice i predavanja iz oblasti dramskih umetnosti, kao i peroformansi.

Edukativni program će činiti i radioničarski program „Dreg sistem“ koji povezuje pitanja identiteta i pozorišta baveći se dreg umetnošću.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *