Kreativna samoubistva: Dani kada želite više od jednostavnog nestajanja

Ne preporučujemo da pokušavate ovako nešto kod kuće – nikad se ne zna šta može da vam pođe za rukom.

Ima dana kada jednostavno poželite da se ubijete. Većina populacije ovakve izjave daje potpuno paušalno i, što ne reći, figurativno. U nekim neprijatnijim situacijama ispostavi se da se osoba nije isključivo šalila. A opet, dešava se da ljudi smišljeno, taktično i lagano promišljaju svoje samoubistvo. Danas se osvrćemo na neke od najkreativnijih načina.

Jan Potocki

Jan Potocki je bio poljski plemić rođen u drugoj polovini XVIII veka. Od njegovih brojnih talenata i podviga najveći trag ostavila je novela Rukopis nađen u Saragosi, delo čiji razvoj verovatno zaslužuje zaseban članak. To je ujedno bio i njegov poslednji rukopis. Poslednjih nekoliko godina života Potocki je proveo osamljen na svom imanju u Podoliji – po svemu sudeći depresivan. Međutim, našao se i u drugoj, kudikamo neobičnijoj, neprilici – umislio je da postaje vukodlak. U skladu sa novonastalom situacijom, sastrugao je srebrnu dršku sa posude za šećer koju mu je majka poklonila. Nismo sigurni šta je gospođu motivisalo na takav izbor poklona, ali makar imamo informaciju šta je Jan učinio. Nedeljama je brusio dršku dok je nije pretvorio u improvizovani metak koji je prigodno osveštao. Nećete verovati šta mu je potom prošlo kroz glavu. Premda postoje kudikamo razumnije teorije o uzroku ovog samoubistva, poput neuroloških bolesti i ludila, !Kokoška se drži toga da je i autentičnost i kompletnost Rukopisa nađenog u Saragosi u najmanju ruku upitna, tako da proglašavamo priču o vukodlaku istinitom.

Vilijem Kogat

Vilijem Kogat je manje romantična ličnost od Jana Potockog, ali je takođe Poljak. Kogat se, naime, 1930. našao u zatvoru u San Kventinu u iščekivanju smrtne kazne, pošto je ubio izvesnu vlasnicu pansiona koji je navodno bio i kockarnica i bordel.  Priznao je krivicu i  sâm smatrao da zaslužuje smrt. Ako ste se ikada našli u ovakvom položaju, verovatno ste u svojoj ćeliji često ređali pasijans poput Kogata. On je, međutim, otišao korak dalje. Primetio je da su čelične noge njegovog kreveta šuplje. Odlučivši da preduhitri državu i sâm završi posao, odlomio je nogar sa kreveta i začepio jedan kraj dobijene cevi metlom. Nacepkao je karte unutra, nalio vodom i stavio cev na kerozinsku grejalicu u ćeliji. Nameće se pitanje kako je Vilijem Kogat znao da je crvena boja na kartama u to vreme bila nitroceluloza – iznenađujuće zapaljiva materija ukoliko se nakvasi. U najmanju ruku, u to vreme su se sefovi obijali upravo pomoću ove supstance. Bilo kako bilo, Vilijem Kogat – Država 1:1. Uspešno raznevši sebi lobanju, umro je par dana kasnije od posledica ovog nesvakidašnjeg pucnja. Ostaje nepoznato zašto mu je zatvor odobrio nekoliko špilova karata jer jedan, po svemu sudeći, ne bi bio dovoljan. 

Stiven Hejs

Stiven Hejs je još jedan zatvorenik na spisku za smrtnu kaznu. Potpuno zasluženo, pritom – bio je okrivljen za ubistvo/silovanje žene i njene dve maloletne ćerke u Konektikatu 2007. godine. Stiven se našao u nezavidnoj situaciji, uprkos nekim, naizgled, olakšavajućim okolnostima; da ga je saučesnik nagovorio da to uradi, kao i da im je u planu bila samo pljačka, ali su se uspaničili i poubijali porodicu, kada je suprug i otac žrtava uspeo da pobegne, kako bi zatražio pomoć.  Sam Stiven je, po svemu sudeći, osećao toliko kajanje da se borio da dobije smrtnu kaznu. Alternativa je, doduše, bila doživotna robija. Njegovi advokati, međutim, nisu odustali od namere da ga spasu smrtne kazne, dok je sâm Hejs u međuvremenu načičkao nekoliko neuspelih pokušaja samoubistva. Advokati, kao mudri i promišljeni ljudi, uspeli su da naprave razuman kompromis sa Hejsom – ukoliko on odustane od pokušaja da izvrši samoubistvo, oni neće zvati njegovu porodicu da svedoči, što bi mu potencijalno olakšalo poziciju pred porotom. Potom je Hejs napisao pismo u kom priznaje još sedamnaest ubistava u nadi da će policija neizbežno da presretne pisma i traži mu detalje. Nameravao je da im potom ponudi informacije u zamenu za pizzu i tuce ljutih ostriga. Ako vam ovo zvuči ekscentrično, to je zato što ne znate da je čovek bio smrtno alergičan na ostrige. Na žalost, policija mu nije poverovala ni reč oko sedamnaest ubistava i sve je palo u vodu. U međuvremenu, Konektikat je ukinuo smrtnu kaznu, tako da je Hejs osuđen na doživotnu robiju. Uprkos nadrealnoj kreativnosti, Stiven Hejs i dan danas trune u zatvoru. 

Franko Brun

Franko Brun se 1987. takođe našao u zatvoru, doduše u Torontu, gde je proveo, naizgled ne-tako-strašnih 15 dana. Nažalost, bio je mentalno nestabilan. Uznemiren što mu je neko rekao da ga je đavo zaposeo i da mora da pronađe istinu u bogu, našao se pod strožim nadzorom zbog straha od samoubistva. Uprkos kontrolama na svakih 20 minuta, Brun je, odbijajući lekove, pokušao da pročisti svoju dušu tako što će progutati džepnu Bibliju. Specijalisti koji su vršili autopsiju su bili toliko šokirani silom kojom je ugurao knjigu između svog nosa i grkljana da su, ne znajući da je bio u samici, posumnjali na ubistvo. Brunova smrt je – verovali ili ne – dovela do preispitivanja tretmana suicidalnih zatvorenika u Kanadi.

Špijuni u potrazi za mladim talentima za MI6

Naša poslednja priča bavi se engleskim maloletnicima, tako da im ne znamo imena. Recimo da su u pitanju četrnaestogodišnji Milutin i petnaestogodišnji Sava. U poređenju sa nekim drugim pričama iz članka, zločin u ovom članku ne čini se naročito bizarnim – Sava je 2004. izbo svog prijatelja Milutina kuhinjskim nožem. Milutin je preživeo, a Sava se našao na suđenju zbog navedenog zločina. Ispostavilo se da je Sava počinio zločin zato što mu je izvesna gospođa špijun naložila da to uradi. Sava je, doduše, nikada nije sreo – poznavali su se samo sa četa, na kom su razmenili par desetina hiljada poruka. Kažu da je bilo i seksualnih sadržaja. E, pošto ga je pomenuta špijunka zgotivila, htela je da ga uvuče u MI6 a i da spava s njim. Uslov? Da izbode svog prijatelja Milutina. Zlokobne li žene! Dalja istraga ustanovila je, međutim, da špijunka ne postoji. Mlađani Sava je prevaren! Pokazalo se da je zapravo sve vreme četovao sa… Milutinom. Milutin je izmislio kompletnu priču jer je bio nesrećno zaljubljen u Savu i naveo ga je da počini zločin koji je policija mogla da opiše kao potpuno jedinstven pokušaj Milutinovog samoubistva. Nikako drugačije. Neće vas iznenaditi da je Milutinu određen trogodišnji nadzor u vreme kada je na Internetu, uz potpunu zabranu četovanja. Nadamo se da se u međuvremenu primirio.

Autor ilustracija: Miloš Bogdanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *