Zar i ti, oče Cezare?

!Kokoškini tajni izvori uspeli su i pre zvanične srpske premijere da zakucaju na vrata braće Koen, a ona su se uz fanfare (nakon koje lepe reči) otvorila, te !Kokoška svojom pernatom nogicom kroči na put Holivuda kakav danas više ne postoji – Holivuda pedesetih i nađe se sasvim začuđena u vrtlogu filmskih žanrova, poznatih lica, velikih skandala i još većih zavera. Predstavljamo vam TA – DA : „Ave, Cezare!“

Itan i Džoel Koen, bratski tandem svetske kinematografije, u više su se navrata pokazali vičnim skakutanju po žanrovima i između njih, kao i uklapanju dijametralno različitih žanrova u jedno skladno delo. Naši tajni izvori nisu se domogli njihovog recepta za uspešno mešanje žanrova, no bilo da su u Ave, Cezare! mešali u smeru kazaljke na satu ili pak suprotno, krajnji rezultat je poput savršeno umućenog fila prelivenog preko čokoladno-voćno-orašaste torte sa dodatkom keksa – par excellence.

ave cezare hail caesar koen coen scarlett johansson

Skarletni centar savršenog plivačkog geometrijskog tela!
Preuzeto sa: youtube.com

Pre nego što se vratimo (i zadržimo) u pedesetim godinama minulog veka, zaustavimo se na kratko u 2010. godini i setimo se Nolanovog filma Početak (poznatijeg kao Inception). Neki će se setiti bogatog glumačkog sastava, neki muzike Hansa Cimera, neki da je osvojio 4 Oskara, ali svi ćemo se setiti izraza „san-u-snu“ (dream-within-a-dream). Napravimo li sada analogni izraz koristeći reč „film“ dobijamo upravo Ave, Cezare! Film-u-filmu. Ili preciznije – filmovi-u-filmu.

Za filmove-u-filmu najpre su i prekopotrebni – filmovi. A gde ima najviše filmova? U Holivudu! Gde u Holivudu? U studijima! Zato je ceo Ave, Cezare! smešten u fiktivnom holivduskom studiju Capitol Pictures, a sve filmove u njemu povezuje jedan čovek, šef izvršne produkcije i čovek zadužen za popravljenje svih problema – Edi Meniks (Džoš Brolin). Glavna aktuelna produkcija Capitol Pictures-a je istoimena drama Ave, Cezare! Priča o Isusu, u kojoj glavnog lika tumači zvezda Brejd Vitlok, a njega u Ave, Cezare! (bez priče o Isusu) tumači Džordž Kluni. Iznenadni nestanak Vitloka sa filmskog seta otvara put zapletu priče i stavlja Meniksovu sposobnost „popravljanja“ na probu. Primetićete da su neka velika imena ovog našeg, sadašnjeg Holivuda, u Ave, Cezare! imala uloge manje od epizodnih. Međutim, stavljanje jedinstvenog koenovskog pečata na svakog od ovih likova, osiguraće da dobro zapamtite dvominutno pojavljivanje Džone Hila u ulozi „profesionalne osobe“, jednoipominutnu ulogu montažerke Capitol Picturesa Frensis MekDormand (inače supruge Džoela Koena), ili tek nešto duži nastup Rejfa Fajnsa kao prefinjenog britanskog reditelja Lorensa Lorenca, upletenog u skandal koji preti da završi u kolumni lovca na tračeve, novinarke Tesali Taker (Tilda Swinton), ili pak njene najveće suparnice, a ujedno i sestre bliznakinje, Tore.

hail caesar ave cezare koen coen

Meniks – čovek koji ima sve u svojim rukama. A u čijim rukama je on?
Preuzeto sa: www.comingsoon.com

Da je Ave, Cezare! knjiga, mogao bi poneti naziv poput Popularni žanrovi Holivuda pedesetih za neupućene. I zaista, tu su svi sem jednog (naizgled!): romantična drama koju režira gorepomenuti Lorenc; vestern, čija je glavna zvezda Hobi Dojl (Alden Erenrajh), za koga Meniks kaže – „On je vestern glumac, jedva da zna da priča!“; vodeni balet u stilu filmova legendarnog Bazbija Berklija sa plivačicama poređanim u geometrijske figure i glavnom zvezdom DiAnom Moran (Skarlet Johanson); mornarski mjuzikl u kom fantastično-harizmatični Čening Tejtum (u ulozi glumca Barta Garnija) pokazuje svoje igračko umeće, koje verujemo nosi iz onih pre-glumačkih dana i koje će vas staviti na muku razmatranja skorijeg gledanja Medžik Majka XXL. Možda film noir nedostaje u filmovima-u-filmu, no on je zapravo sveprisutan – u ličnoj drami Edija Meniksa. Zagasito osvetljenje i mračna atmosfera u scenama iz crkvene ispovedaonice, koju Meniks kao (ne)savestan vernik često posećuje, kao i scene njegovih usamljenih noćnih vožnji, nedvosmisleno slikaju upravo film noir. Braća Koen dotakla su se i tadašnjeg (a i dugo potom) aktuelog problema – fenomena televizije. Meniks je vrbovan da iz filmske, pređe u cvetajuću intdustriju avio-transporta, a kao najubedljiviji argument javlja se pitanje: „Koja je budćnost toga? Šta će se desiti kada svi budu kupili televizor? Misliš da će i dalje ljudi ići u bioskop?“. Na ovom mestu valjano bi bilo podsetiti se Vendersovog dokumentarca Soba 666, snimljenog na Kanskom festivalu tridesetak godina nakon vremena radnje Ave, Cezare!, u kom renomirani reditelji poput njega samog, Hercoga i Spilberga pričaju (uglavnom ne preterano optimistično) o budućnosti filma. Iako danas znamo da na globalnom nivou televizija nije uspela da uguši film, kao i da je filmska industrija jača, opasnija i ambicioznija nego što je ikad bila, neporeciva je činjenica da na našim prostorima bioskopske sale ostaju prazne, da art-bioskopi gotovo ne postoje, da sve što nije sinepleks vapi za posetiocima, dok televizija kao da lancima vezuje očne jabučice za svoj monton, ponavljajući i sve češće nekvalitetan program.

ave cezare koen coen hail caesar

Ovakav ples nema šanse da vidite u Plesu sa zvezdama na TV-u!
Preuzeto sa: bartable.bart.gov

Film je zvanično svrstan u komediju, ali braća Koen lako uspevaju da se dotaknu ozbiljne problematike moralnih načela, ličnih dilema, političkih stavova, kriterijuma i osude društva, i sve to uspešno pokrivaju komičnim omotom. Iako je radnja smeštena u pedesetim, uzimajući da u izrazu „ništa novo pod kapom nebeskom“ ima bar traga istine, veći deo prikazane problematike može se povezati s današnjim vremenom. Istražujući Holivud prošlosti, Itan i Džoel istražuju okolnosti koje su stvarale pozornicu za njihov ulazak u svet filma. U duhu još svežih Oskara, i njihovog ovogodišnjeg problema – beline puti, bilo je zanimljivo uočiti koliko je koenovski Holivud pedesetih beo. Za slučaj da vam tokom gledanja promakne, !Kokoška vam otkriva da kamera pada na jednog crnog statistu na setu za Ave, Cezare! Priča o Isusu, u trajanju od možda tri sekunde. Tri, po tri… što se kaže.

!Kokoška vam savetuje da za bioskopsku projekciju Ave, Cezare! ne kupujete kokice – novčanik će vam biti neznatno puniji, ali će zato vaša koncentracija biti značajno bolja. A kako vam pred širom otvorenim očima ne bi promakle kulturne reference filma i ispodležeći sadržaj komičnih scena, upravo je koncentracija ono što vam treba. Nakon što današnjom posetom Festa (ili bioskopa od sutra, pa nadalje) otkrijete ko su ljudi koji formiraju „studijsku grupu“ i studiraju sve vrste veselih stvari poput ekonomije i istorije i zašto se potpisuju sa „Budućnost“, ko je čovek s psom zvanim Engels i koja je veza knjige naziva sličnog studiju Capitol s njima, slobodno navalite na kesetinu kokica, makar bile i one kancerogene iz mikrotalasne.

P.S: !Kokoška ne odeleva porivu da vam otkrije jedan malecni sniki-piki: u Ave, Cezare! nema ni C od Cezara!

P.P.S.: Ako vam štogod ne bude jasno, a i ako vam sve bude jasno, !Kokoškin savet za posle filma je: guglujte Writers Guild of America strike 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *