Alan Mur: okultizam, erot’ka, anarhija

Danas ćemo govoriti o jednom čarobnjaku – Alanu Muru. Ovaj britanski strip autor, anarhista, okultista, muzičar, pisac i sve između rođen je 18. novembra…

Danas ćemo govoriti o jednom čarobnjaku – Alanu Muru. Ovaj britanski strip autor, anarhista, okultista, muzičar, pisac i sve između rođen je 18. novembra 1953. godine u Northemptonu. Za svoje mesto rođenja je, inače, izuzetno vezan; i dalje tamo živi i rado je viđen gost lokalnih pabova, koje često posećuje da pijucka čaj.

Mur potiče, važno je reći, iz radničke klase – otac mu je radio u fabrici piva, a mama u štampariji – i odrastao je u jednom od najugroženijih krajeva Northemptona.  U tom kraju je i krenuo u osnovnu školu, gde je počeo ludački da čita. Za svoje abnormalne čitalačke navike čak je skovao i reč: omniread, iliti svaštočit. U to vreme počinje i da se zanima za stripove, i, kako smo pronašli negde podatak, navlači se prvo na Fleša i Fantastičnu Četvorku. Upravo zahvaljujući svojoj ljubavi prema čitanju, po završetku osnovne upisuje ekskluzivnu gimnaziju (na engleskom grammar school, pojam koji je kod nas nešto teže prevodiv).  U toj školi ga je dočekao veliki šok – bio je njihov najgori đak! Otprilike u ovo vreme Mur počinje da otkriva pojam i značaj klase u Velikoj Britaniji, kao i ideju klasne borbe; sve ovo će malo kasnije inspirisati njegova docnija, ekstremno levičarska usmerenja. Ako znate nešto malo o Alanu Muru, onda sigurno znate da je on dosta često nadrkan i ima prilično uverene, razvijene stavove o gotovo svemu – tako je već, na primer, u ovoj gimnaziji razvio svoje verovanje da je obrazovni sistem osmišljen tako da indoktrinira decu da budu tačna, poslušna, i da se naviknu na monotoniju. Otkrio je skriveni plan nastave! Uzevši u obzir da je bio tinejdžer ranih sedamdesetih, otkriće LSD-ija bilo je još jedno poučno i novo iskustvo, pa je neko vreme uz školske obaveze dilovao štošta, mada za sebe kaže da je bio najgori diler na svetu. Bio je toliko loš, zapravo, da su ga veoma ubrzo skontali, izbacili iz škole, a direktor je poslao depeše drugim obližnjim obrazovnim ustanovama da se na Alana Mura kao đaka stavi embargo.

Teško je zamisliti Mura u đačkom uzrastu, bez ove fabulozne brade. Preuzeto sa: moussemagazine

Za sve ovo vreme, Mur aktivno razvija svoje kreativne sposobnosti. Na samom početku svog interesovanja za strip, bio je autor i tekstova i ilustracija u svojim delima; tek mnogo kasnije počeo je da sarađuje sa profesionalnim ilustratorima. Još šezdesetih započeo je svoj fanzin, koji je nazvao „Embryo“, a motao se i oko Laboratorije umetnosti u Northemptonu, lokalnom ogranku organizacije koja je u Londonu privukla ljude poput Joko Ono i Dejvida Bouvija. Zanimljivo je što u ovo vreme, Mur nije smatrao da mu je ime dovoljno upečatljivo da se probije na engleskoj sceni – mi se sa ovim uopšte ne slažemo – te se zabavljao izmišljajući opskurne pseudonime. Jedan od njih bio je „Kurt Vile“ sa naglaskom na značenje reči „vile“ kao opak ili gadan, a drugi je bio Džil d Rej, prema srednjevekovnom francuskom čedomorcu kome se divio (?!) pod imenom Žil de Re.

„Maxwell the Magic Cat“ bio je jedna od najranijih stripova kojima se bavio i za koji je zarađivao, a iako je bio naklonjen ovom serijalu, u jednom trenutku naprasno ga je napustio, jer su novine za koje je stvarao širile anti-homoseksualnu propagandu. Uskoro se pridružio timu „2000 AD“, najdugovečnijeg britanskog sci-fi magazina. Brajan Boland, Nil Gejmen, Mark Milar – samo su neka od imena koja su tamo počela da pišu. U isto vreme počinje da radi za magazin „Warrior“, gde se bavio avanturama tzv. Marvelmena, takođe znanog i kao Miriklmena.

Miriklmen razvio se iz serijala posvećenog Kapetanu Marvelu, a koji je prvobitno neovlašćeno izlazio u Engleskoj od 1944. do 1953. godine. Nakon tužbe koju je podnela DC kompanija, priča je poverena Miku Englu, koji je od Kapetan Marvel templejta izradio Marvelmena. Bila je to priča o mladom novinaru, koji, umesto čarobnjaka, sreće astrofizičara koji mu daruje nadljudske moći, ne magijom, već posredstvom atomske energije. Magična reč Marvelmena bila je „kimoto“: „atomik“ unazad. Da, zvuči pomalo jeftino, ali to je zato što su stripovi iz tog vremenskog perioda to i bili – prevashodno zabava za klince. Upravo od Murove generacije počinje doba preporoda stripa, period u kome on stiče reputaciju „osme umetnosti“.

Jedna od naslovnica Miraklmena. Preuzeto sa: hollywoodreporter.com

Nakon propasti prvobitnog izdavača Marvelmena, magazin „Warrior“ otkupio je prava na ovog lika, i darovao ga Muru. Otprilike u ovo vreme, Mur je skontao da ne može da piše i crta u isto vreme, te počinje da sarađuje sa drugima – u slučaju Marvelmena (kasnije Miriklmena) bio je to Geri Lič. Iako je postao svestan da nije naročito dobar ilustrator, Mur, ipak, ima veoma vizuelnu maštu, i autoritativno diktira sve detalje svojih kreacija: detaljno opisuje kako kadrirati strip radnju, kako podeliti stranu, koju paletu koristiti, i kakvo osećanje kod čitalaca bi trebalo da izazove konkretan kadar… Ovo bi objasnilo zašto mu svaki novi strip ilustruje neki drugi lik!

Pomenuli smo na početku teksta da je Mur i muzičar. U ovo vreme (pričamo o početku osamdesetih) on osniva i bend sa Dejvidom Džejem iz „Bauhausa“, koji se zove „The Sinister Ducks“, u prevodu „Opake patke“ (ili… „Opatke“???) Složimo se da naziv grupe kida. „Opake patke“ izdale su, nažalost, samo jedan dupli singl, ali su kasnije ponovno sarađivali u istom sastavu, sa nešto zrelijim imenom: „Dejvid Džej i Alan Mur“.

Paralelno sa radom za Warrior i cvetajućim interesovanjem za pačje pesme, Mur je radio na još jednom stripu: „V kao Vendeta“. Mur je zaista bio scenarista retke nesreće: pisao je odlične stripove koji nikada nisu ekranizovani kako valja, pa onda on mora da se tih ekranizacija konstantno odriče u javnosti. Ta kleta sudbina zadesila je i „V kao Vendetu“, strip koji je smešten u drugu polovinu 90-tih i predstavlja kulminaciju tačerovskog režima. (Film je to, naravno, okrenuo na Ameriku 2020-ih.)  Dakle, početkom osamdesetih u Murovom radu imamo dve strane novčića: u „Vendeti“ on u prvi plan ističe sopstvena političa uverenja, dok u „Marvelmenu“ radi prema predlošku sa licenciranim likom, te se snalazi kako zna i ume ali ne izlazi iz određenih granica.

Stvorenje u šekspirovski tragičnom profilu. Preuzeto sa: wired.com

S Murovim prelaskom u „DC Comics“ ’83-te dolazimo do nekih kapitalnih dela. Kao i sa Marvelmenom, biva mu poveren već postojeći lik – „Swamp Thing“, ili „Stvorenje iz močvare“. „DC Comics“ zapravo dovlači Mura u priču kao deo grupe engleskih autora, kojima su dati različiti serijali B-produkcije, s idejom da ne mogu ništa više da zaseru nego što je kompanija već zasrala. E, ali onda Alan Mur od Stvorenja iz močvare pravi Čudo iz močvare! Ukratko: u pitanju je bio serijal o naučniku koji je radio na biorestorativnoj formuli, kuća mu je bila razneta, sav u plamenu upao je obližnju močvaru (?) i iz nje izašao sjedinjen s muljem, granjem, krečom, itd. Prve priče u serijalu pripadaju klasičnom treš hororu, s malo paranormalnih elemenata; to nije bio superherojski strip ali je imao ponekog dodira sa njima. A Mur je, u jednoj reči, nakon svog dolaska razorio postojeći koncept i – ubio Stvorenje iz močvare! Bio je to hrabar i inovativan potez o kome smo više pisali ovde.

Par godina nakon što je krenuo da piše „Stvorenje“, Mur je počeo da radi i na svom magnum opusu – „Watchmen“ ili „Nadzirači“. Kod nas su ih u prvom izdanju nazvali „Kontrolori“, a objavio ih je „Beli put“ u fantastičnom rasprodatom izdanju astronomskih cena.

(U međuvremenu, „Čarobna knjiga“ je izdala novo, pristupačnije izdanje ovog stripa, kao i luksuzno izdanje na uvećanom formatu, po uzoru na DC Absolute ediciju.)

„Nadzirače“ je crtao Mel Gibons, a bojio Džon Higins. Objavljivani su ’86-te i ’87-te u oko 12 brojeva, i to je i dalje jedini strip koji je ušao na listu najboljih romana Njujork Tajmsa, i potpuno je suvišno reći da se smatra Murovim najvažnijim delom. „Nadzirači“ su sa sobom doneli novo, drugačije posmatranje superherojštine, a često ih stavljaju rame uz rame s „Povratkom mračnog viteza“ Frenka Milera i „Mausom“ Arta Špigelmana.

Jedan od voljenijih likova u “Nadziračima” – Roršarh. Preuzeto sa: polygon.com

„Nadzirači” su osmišljeni kao kritika/satira priča o superherojima i američkog društva osamdesetih, a zanimljivost je i da ovaj serijal u okviru DC-ija predstavlja univerzum za sebe. Mur postavlja centralno pitanje: šta radiš kada imaš previše moćnu skupinu oligarha? U svetu u kome više nema kriminala, makar ne na tom masovnom, superherojskom nivou, i gde je istorija kakvu mi poznajemo značajno izmenjena zahvaljujući postojanju ovih super-bića (Vijetnamski rat, na primer, ima dosta različit i brutalan kraj u Murovom univerzumu), istražujemo sudbine grupe nadljudi. Strip je pun simbolike, simetrije, igranja sa formom, kako narativnom tako i vizuelnom, a naročit ikonički značaj igra zakrvavljeni smajli, koji potcrtava atmosferu mračnog egzistencijalizma. Kako se u standardnim superherojskim stripovima likovi obično svedu na svoje natprirodne sposobnosti i maksimalno dve karakterne osobine, „Nadzirači“ nude i maksimalno individualizovan pristup svakom od antijunaka u priči, te imamo čitavu galeriju ludih likova. Ovaj strip već 30 godina dobro šljaka, to jest ostao je veoma rezonantan, te se i danas čita, analizira, i u tome se duboko uživa. Zek Snajder, čovek odgovoran za travestije kao što su „Superman vs. Batman“ i „Justice League“ napravio je po njemu i film, koji je, iako je adekvatno preneo strip na ekran u vizuelnom smislu, takođe u potpunosti promenio kraj (i poentu!) priče. I, naravno, sva zanimljiva moralna trvenja junaka su omašena u potpunosti. A za to nema opravdanja!

(Zato je sada HBO uradio seriju koja je bila apsolutni hit 2019, i na tome im hvala.)

U saradnji sa DC-ijem Mur je uradio još neka kultna izdanja vezana za, između ostalog, „Green Lantern“-a i Supermena. Supermena je, naročito, uzeo pod svoje, iako je napisao svega dve priče: „For the Man Who Was Everything“, gde je radnju centrirao oko rođendanske žurke ovog superjunaka, i „Whatever Happened to the Man of Tomorrow“, koju je napisao kao poslednju priču o Supermenu, u kojoj on dobija svoj srećan kraj. Po uzoru na Murovu priču, Nil Gejmen je svojevremeno napisao finalnu Betmen priču: „Whatever Happened to the Caped Crusader“. A kada smo već kod Betmena, Mur je napisao i „Ubistveni vic“, strip koji rutinski ulazi u vrhove svih Betmen rang-listi. Baveći se Džokerovom prošlošću, Mur postulira da je dovoljan samo jedan, dovoljno loš dan da od dobre osobe napravi psihopatu.

„Ubistveni vic“ izašao je 1988. godine, a Alan Mur je otprilike u isto vreme skontao da sve što pokušava da uradi u svetu superherojskog stripa publika većinski ne kapira, te odlučuje da više neće da radi sa tuđim likovima i serijalima, već da sva njegova dela budu originalne tvorevine. Baca se, tako, na pisanje „Iz pakla“, crno-belog stripa koji je dugo vreme izlazio kao dodatak u novinama. I o ovome smo ranije pisali

A kako to izgleda kad se Alan Mur fokusira na ženske junake? Hajde da razmotrimo delo čija je ko-autorka i ilustratorka Murova druga supruga Melinda Gebi: „Lost Girls“. Mur je ovo svoje ostvarenje prokomentarisao suvom doskočicom: „Mi da smo rekli da je umetnost, rekli bi da je pornografija. Ovako smo mi rekli da je pornografija, a oni su rekli da je umetnost.“

Jedan upečatljiv panel iz Mur/Gebi produkcije.

„Lost Girls“ je trodelni strip koji se zasniva na originalnim pričama o Alisi iz Zemlje čuda, Vendi iz „Petra Pana“, i Doroti iz „Čarobnjaka iz Oza“. O čemu je reč? Tri naše glavne junakinje sastaju se u austrijskom hotelu „Himmel garten“ pred početak Drugog svetskog rata i prisećaju se svojih prošlosti. Priče obiluju erotičnim detaljima i dešavanjima, a Mur tu nalikuje Anđeli Karter u svom psihoseksualnom pristupu bajkama. Svako poglavlje ilustrovano je drugačijim stilom, koji se ugleda na likovne stilove iz perioda u kome su ove moderne bajke bile bazirane. U Alisinoj priči su paneli ovalni poput njenog ogledala, a Vendi često uramljuju viktorijanski prozori.

Nekoliko godina nakon objavljivanja „Lost Girls“, Mur osniva sopstvenu izdavačku kuću koju naziva „ABC“ – „America’s Best Comics“. Poenta osnivanja izdavačke kuće bila mu je da tvorci stripova budu isključivi vlasnici izdavačkih prava, poučen svojim dugogodišnjim iskustvima. Većinu svojih stripova od tada, do danas, izdaje kod njih.

Postoji još mnogo toga iz Murovog opusa i života, za šta priželjkujemo da smo ostavili više prostora za razgovor: „Liga izuzetnih džentlmena“, „Prometeja“, „Jerusalim“, pa njegovo interesovanje za okultno i za dela H. P. Lavkrafta… No, ostaje nada da ćemo o svim stvarima koje nismo stigli detaljnije da prodiskutijemo, napisati još po koji članak.

Tekst predstavlja delimičan, uređen transkript epizode Kultur!Kajgane koja je prvobitno emitovana 06.12.2017. Emisiju možete poslušati na našoj Mixcloud stranici. Tekst priredila Tisa Jukić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *