Krista Bel: ljubav, izazovi, i plave ruže

Na radost svih ljubitelja mračnog popa Krista Bel ponovo nastupa u Beogradu 2. aprila, u organizaciji Paralel festivala. Tim povodom ćaskamo sa njom o njenom stvaralaštvu, saradnji sa Dejvidom Linčom, i životu kao takvom.

Lik i delo muzičarke Kriste Bel se uglavnom povezuju sa rediteljem Dejvidom Linčom, budući da su dugogodišnji saradnici. Upoznali su se 1999. godine posredstvom zajedničkih poznanika koji su smatrali da su komplementarni kao umetnici, što se višegodišnjom saradnjom pokazalo kao potpuno tačno. Kada uzmete u obzir njen fizički izgled shvatićete da ona zaista izgleda kao ženski lik iz Linčovog univerzuma, sa svojom dugom tamnom kosom i retro odeždama iz četrdesetih godina prošlog veka. Takođe, postoji nešto natprirodno, vanzemaljsko i celestijalno u vezi sa njenom pojavom – nije neobično što je Linč smatra svojom muzom i učenicom.  

Kultur!Kokoška: Započela si karijeru kao pevačica benda 8 1/2 Souvenirs (naziv inspirisan Felinijevim filmom), a pretprošle godine si glumila u trećoj sezoni kultne serije Twin Peaks: The Return. Na koji način se muzika i gluma prepliću u tvom stvaralaštvu?

Krista Bel: Smatram da se ova dva medija imaju mnogo dodirnih tačaka. Za oba vam je potreban snažan osećaj za tajming, koji je umetniku neophodan da bi najefektivnije preneo željenu emociju. Što se više stopite sa ulogom, gluma je besprekornija; što se više izgubim u pesmi, mogu dublje da uvučem publiku sa sobom. Ali u oba slučaja se mora održavati kontrola. I dalje morate biti svesni parametara kojima ste izloženi kad se bavite ovom umetnošću, morate imati na umu kamere ili mikrofone. Ovaj ples je veoma sličan u oba oblika umetnosti. Ali velika razlika u televizijskom (glumačkom) nastupu i nastupu uživo jeste da nemate mogućnost da uradite „rez“ i počnete ispočetka. Kada sam na bini sa svojim kolegama muzičarima, nema bekstva, nema povratka, uronjeni ste u iskustvo i publika je sa vama. Dubine koje se mogu dostići u takvoj visceralnoj razmeni su neizmerne.

K!K: U vezi sa prethodnim pitanjem, šta bi izdvojila kao najveće izazove u muzici, a šta u glumi?

KB: A, da. Iskreno, nemam mnogo iskustva sa glumom na televiziji ili filmu. Kada sam bila veoma mlada, glumila sam u pozorištu, ali to je bilo sasvim drugačije. Za ulogu u Tvin Piksu, najteže mi je bilo da se izborim sa svojim neiskustvom, kao i to što nisam znala kako da najbolje iskoristim priliku koja mi je pružena, niti osnovna pravila ponašanja u struci. Pošto je to bila tako dobro podmazana produkcija, a Dejvid [Linč] je imao toliko posla za kratko vreme, nikada nisam imala priliku da pogledam snimke svojih scena i učim iz njih. Ukratko, Tvin Piks je za mene bio škola glume. Što je prilično ludo.
U muzici, moj najveći izazov je sa industrijskim i poslovnim aspektom. Ovi aspekti mi oduzimaju mnogo pažnje i volela bih da mogu više vremena da posvetim samoj umetnosti.

Izvor: promo

K!K: Iako tvoja muzika nije tačno žanrovski određena, opisuje se kao transcendentalni dream-pop. Da li smatraš da je to adekvatan opis?

KB: To mi apsolutno odgovara. Sviđa mi se i termin noir pop. Kada se izvučemo iz osnovnih žanrova i upadnemo u kreativnije podžanrove, mislim da je naziv kojim neko odluči da zove neku određenu muziku istovremeno i proizvod njegovih ličnih filtera i afiniteta.

K!K: Da li postoji korelacija između duhovnog praktikovanja transcendentalne meditacije kojom se baviš i muzičkog stvaralaštva?

KB: Korelacija je u tome da praksa TM povećava moju sposobnost za jasnoću, produktivnost i kreativnost. Tako da mi ovo pomaže u svim stvarima u životu, apsolutno uključujući i umetničke poduhvate.

Temi Preston (Krista Bel) i Gordon Kol (Dejvid Linč) u sceni iz Tvin Piksa. Izvor: Showtime

Veoma je neobično i istovremeno fascinantno da je Kristina prva ozbiljnija televizijska uloga bila u briljantnoj trećoj sezoni kultne serije Twin Peaks: The Return. Razgovarali smo sa njom o izazovima koje sa sobom muzika i gluma nose kao umetnosti, kao i o ulozi Tamare Preston koju je tumačila.

K!K: Uloga Tamare Preston koju si tumačila je jedan od najzanimljivijih ženskih likova u Tvin Piksu – MIT odlikašica, studentkinja generacije na FBI akademiji, koja se pridružuje „Blue Rose“ istrazi. Njen lik takođe postaje suštinski važan u knjizi Marka Frosta, The Final Dossier. Da li si osećala veliku odgovornost tokom igranja ove uloge zbog očekivanja publike i kritike?

KB: Da. Osećala sam ogromnu odgovornost prema ljubiteljima serije da proniknem u lik Temi; osećala sam da je ona dostojno pojačanje „Blue Rose operativnoj grupi“. Sličnosti sa mojim ličnim napretkom, razvojem i rastom, koji su bili potrebni za ulogu, odražavaju se i u Teminoj istrajnosti i odlučnosti da bude izvrsna agentkinja i arhivistkinja. Obe smo davale sve od sebe, bez zadrški, bez prečica. Obe smo razumele težinu i značaj odgovornosti i nijedna od nas to nije olako shvatila.

Temi i Albert Rozenfild (Migel Ferer) u ozbiljnom razgovoru. Izvor: Showtime

K!K: Na prošlogodišnjem EP-u Chrysta Bell si objavila pesmu „Blue Rose“, na čijem omotu se i nalazi plava ruža. Na tvom ličnom blogu smo pročitali kako je ona povezana sa tvojim uspomenama, ali i sa širim kontekstom Tvin Piks univerzuma. Osim snažnog simbolizma, misliš li da je plava ruža zaista nešto neuhvatljivo i nedokučivo?

KB: Neuhvatljivost i nedokučivost su upravo osobine koje ukazuju da bi nešto moglo biti vredno istraživanja, tako da ne znam da li se ta dva pojma mogu razdvojiti. A kada simbolizmu poklonimo toliko naše pažnje, simbol postoji na nekom nivou, čak i ako dimenzija na kojoj postoji nije fizička. Plava ruža, kao vizualizacija u mom umu, podjednako je stvarna kao i nešto što niče iz zemlje, ali zauzima daleko veći prostor u mojoj mašti. Toliki simbolički naboj joj pruža jedan naročito slastan spoj aspekata, uključujući i nepostojanje.

K!K: Teme u tvojim pesmama su opsesija, izgubljenost, ljubav; tvoje pesme se često opisuju kao pune tenzije i mračne atmosfere. Gde pronalaziš nadahnuće?

KB: To su koncepti koji me najviše zbunjuju i/ili fasciniraju, tako da kao umetnica pokušavam da od njih napravim neki smisao i odam im počast time što stvaram muziku o njima.

K!K: U tvojoj poetici i nastupima možemo da primetimo uticaj i inspiraciju nekolicine umetnika, a i sama si više puta odgovarala na pitanje ko su ti uzori. Ali kakvu muziku slušaš u slobodno vreme?

KB: Umetnici koje trenutno obožavam su Rosalia, Joseph of Mercury, Moses Sumney, Thalia Whack.

K!K: Imamo utisak da je kamerni ambijent savršen za tvoje nastupe. Klupski prostor, (ne)obavezne crvene zavese, duvanski dim, intimnost čine atmosferu jedinstvenom – i mislimo da bolje prenose svu senzualnost tvojih nastupa. Da li se vodiš sličnim osećajem kada biraš gde ćeš nastupati i koliko su koncerti na velikim binama drugačiji?

KB: Obožavam da nastupam van koncertnih prostora. U velikoj meri prepuštam odabir lokacije Sudbini i svojim agentima. Svaki prostor ima svoju osobenost, koja postaje značajan deo nastupa. Moje lično iskustvo, kao izvođača koji namerava da se poveže sa publikom, jeste da su manji prostori sa film-noir atmosferom (crvene somotske zavese i dekor su uvek plus), u kojima mogu da vidim lica publike koja stoji, često veliki činioci atmosfere.

Omot albuma Feels Like Love.

K!K: Tvoj novi album, Feels Like Love, izlazi 5. aprila, nekoliko dana nakon tvog drugog koncerta u Beogradu. Svakako se nadamo da ćemo neke stvari uhvatiti uživo pre nego što ih čujemo na ploči, ali reci nam nešto o albumu unapred.

KB: Apsolutno ćete čuti novu ploču na svirci, kao i muziku sa svih mojih drugih albuma. Ova muzika je veoma snažna i neke pesme se kreću ka teritoriji koja bi se prikladnije opisala kao post-pank ili novi talas, ali uvek ima i snolikosti u dobroj meri izgleda da je to u mojoj DNK. Čak eksperimentišem i sa nekim mračnim diskom. Ove pesme su neverovatno zabavne za sviranje uživo. Na probama sam sa bendom i postoje trenuci kada se samo pogledamo, široko otvorenih očiju, i shvatimo koliko se svi ložimo na ovu muziku. Osećaj je neverovatan. Ako su bar upola zabavne za gledanje i slušanje koliko su za sviranje (što nameravam da budu!), biće ovo ubitačan nastup.

Krista Bel će održati svoj drugi beogradski koncert sa pratećim bendom u utorak, 2. aprila od 21.00, u Jazz kantini Lisabon (Čavketov prolaz, Kombank dvorana), u organizaciji Paralel festivala.

U petak, 29. marta od 21.00, u susret koncertu, na istom mestu, biće upriličen Lynch Party, veče posvećeno muzici iz filmova Dejvida Linča. Ulaz je slobodan.

.

Autori teksta: Biljana Milanović i Pavle Pavičić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *