Prolećno Preslušavanje 2017.

Proleće je stiglo u naš kraj. Sredina je jula, ali to je manje važno.

Iako je leto uveliko počelo, još nije kasno da se rubrika Preslušavanje osvrne na muzička izdanja od ovog proleća. Predstavljamo vam brojna izdanja koja ste možda propustili, podsećamo na neka koja su ostala zatrpana u hiperprodukciji, ali vas i obaveštavamo šta da zaobiđete; naslušaćete se talentovanih kantautora, prošetati od futurističkog fanka do retro repa, pa od psihodeličnog popa do raznih izgovora za rok.

ALBUM MESECA (MART)

Conor Oberst
Salutations 

Pretprošle zime, Konor Oberst (Bright Eyes, Desapricados) je sam snimio deset lepih, svedenih pesama i objavio ih na albumu Ruminations u oktobru 2016. Ovaj album čini istih tih deset pesama, uz sedam novih, promešanog redosleda i snimljenih sa celim bendom (u osnovi The Felice Brothers) i brojnim gostima istaknutim u svetu folka (Džim Džejms, Gilijan Velč, M. Vord, Blejk Mils…). Nove verzije pesama su beskrajno toplije i muzički bogatije; premda ni onim starim ništa nije falilo, sad su dostigle pun sjaj, ne izgubivši pritom nimalo snage. Teme se, kao što je često slučaj kod Obersta, vrte oko Weltschmerz-a, introspekcije, prolaznosti, uz obavezni suvi humor. Od novih pesama, uvodna „Too Late to Fixate“ valjano postavlja temelj i raspoloženje albuma, „Napalm“ i „Anytime Soon“ spadaju među retke brže numere koje razbijaju melanholiju koja provejava pločom i vuku na južnjački rok, dok „Afterthought“ veoma podseća na neku izgubljenu pesmu The Pogues. Među starima, najlepše su istovremeno i najtužnije pesme: „Next of Kin“ i „Tachycardia“.

Tennis
Yours Conditionally

Retro-pop duo Tennis čini bračni par Patrik Rajli i Alejna Mur. Njihova muzika duboko je ukorenjena u sedamdesetim godinama prošlog veka (isto se može reći i za njihovu kompletnu estetiku i osećaj za modu, ali ne osuđujemo!). Zamislite nešto između Dasti Springfild, Kerol King, The Carpenters i Fleetwood Mac, i imaćete otprilike ideju kako zvuče; glavne razlike su u tome što im tekstovi svojom samosvesnošću katkad izlaze iz kalupa i što produkcija nije toliko vintidž. To ih, međutim, uopšte ne sprečava da vas, kao neki retro filter za instagram vrate 40ak godina u prošlost. Najveća zamerka je što negde na pola postane malo repetitivno; s druge strane, možete ih uvaliti roditeljima ogrezlim u soft rok/soul nostalgiju.

Ed Sheeran
÷

Ed Širan, jedan od mladih gospodara savremenog mejnstrim popa i najbolji ortak Tejlor Svift, polako uči osnovne aritmetičke operacije; nakon + i x, ÷ (Divide) donosi novi set hitova pažljivo osmišljenih da budu žanrovski dovoljno različiti kako bi se umilili što široj publici. To su pokazala već dva najavna singla, „Castle on the Hill“ i „Shape of You“: prvi je stadionska pesma u stilu U2, dok je drugi više u laganom tropskom čil/haus fazonu – i mesecima nam ispira uši na radiju, bez izgleda da će uskoro prestati. Domaća publika, tradicionalno odana keltskoj braći, radovaće se i zaraznoj „Galway Girl“, začinjenoj brzom irskom melodijom na violini (na deluks verziji je zastupljena još jedna pesma u sličnom maniru, „Nancy Mulligan“). Između svega toga, očekivano će se naći balade – „Dive“, „Hearts Don’t Break Around Here“ i „Perfect“, ali i eksperimenti sa drugim žanrovima: uvodna „Eraser“ koristi pratnju španske gitare, „New Man“ je inspirisana hip-hop matricom, dok je „Bibia Be Ye Ye“ obojena afrobeat ritmovima. Širan je prešao igricu, sviđalo se to nama ili ne.

Temples
Volcano

Drugi album mladih britanskih psihodeličnih rokera Temples nastavlja tamo gde je prvenac Sun Structures stao. Frontmen/producent Džejms Begšo je ispekao zanat proučavajući T.Rex, ranog Bouvija i manje progresivnih radova Pink Floyd i to se oseća; srećom, Temples ne zvuče kao bend iz šezdesetih – lakše se uklapaju sa savremenicima kao što su Tame Impala i, donekle, MGMT. Uvodna pesma „Certainty“ ima zaraznu melodiju koja ide preko Moog sintisajzera, „Open Air“ je živahnija stvar koja na pozitivan način odudara od podrazumevanog downtempa psihodelije. Lični favoriti su, međutim, završne dve numere – „Roman God-Like Man“, koja zvuči kao da je Brajan Ino producirao The Kinks, i singl „Strange or Be Forgotten“.

The Magnetic Fields
50 Song Memoir

Iza imena benda The Magnetic Fields krije se pedesetdvogodišnji kantautor i multiinstrumentalista Stivin Merit. Meritu konceptualnost u formi nije strana (obratite pažnju na njegov magnum opus, trostruki 69 Love Songs ili album i, na kom sve pesme počinju tim slovom), a ovog puta je odlučio da za svoj pedeseti rođendan snimi album na kom bi svaka pesma odražavala jednu godinu njegovog života. Rezultat je dvoipočasovno putovanje kroz lične uspone i padove, duhovito na ivici ciničnog, ali nikad dosadno. Kada je u pitanju trubadur poput Merita, ovakav vid „muzičkih memoara“ mnogo je bolje i zahvalnije rešenje od pisanja knjige, naročito uzevši u obzir njegovu sklonost ka zabavnim eksperimentima (svira preko 100 instrumenata na albumu, od kojih za neke nikad nismo čuli, a nekima ne umemo ni da izgovorimo ime). Samo napred, Stivine.

Depeche Mode
Spirit

Zli jezici bi mogli tvrditi da Depeche Mode već deceniju i kusur objavljuju nove albume samo da bi opravdali nove turneje na kojima sviraju pesme od pre 30 godina. Ako ćemo iskreno, ovo nije previše daleko od istine. To ne znači da je njihova nova muzika loša, već samo da nije naročito inovativna (uz par retkih izuzetaka). Čak i kad pokušavaju da pošalju političku poruku, ostaju veoma neodređeni, kao u najavnom singlu „Where’s the Revolution“ ili u „The Worst Crime“. Najbolje pesme na albumu su u sredini, „You Move“ i „Cover Me“. „So Much Love“ zvuči kao nešto što bi snimili devedesetih, dok tekst i osnovna vokalna melodija „Poorman“ na neku čudnu foru podsećaju na solo uratke Noela Galagera.

The Shins
Heartworms

Džejms Merser je napokon prihvatio činjenicu da je on sâm stožer benda The Shins i da je zapravo oduvek bilo tako; naravno, potrebni su mu još neki muzičari, ali oni su tu samo da ispune svirački zadatak. Počevši od uvodne „Name for You“, posvećene Merserovim trima ćerkama, podsećamo se njegove kantautorske veštine. Ovo nakratko prestaje ludom psihodeličnom „Painting a Hole“ koju prate „Cherry Hearts“ i „Fantasy Island“ začinjene elektronskim klavijaturama, a onda do kraja slušamo slatke indi folk pesmice koje nam se uvlače u srce i vraćaju nas u tinejdžerske dane kad smo tek odgledali Garden State (kad smo kod toga, na Heartworms je objavljena i „So Now What“, pesma iz drugog filma Zeka Brefa, Wish I Was Here!). Neki od favorita su svakako autobiografska „Mildenhall“, ali i „Rubber Ballz“ i „Dead Alive“. Ne smemo zaboraviti ni završnu „The Fear“, koja zvuči kao mediteranski Radiohead.

Jamiroquai
Automaton

Osmi album Džej Keja i ekipe vodi nas u fanki digitalnu distopiju. Uz takvu viziju budućnosti idu i neke suptilne i neke malo manje suptilne promene u zvuku. Naime, uticaj Daft Punk-a (ponajviše njihovog albuma Random Access Memories) je više nego očigledan, recimo na numeri „Dr. Buzz“ i najavnom, naslovnom singlu; sa druge strane, „Cloud 9“ i „Summer Girl“ bi opušteno mogle da prođu i kao singlovi Farela Vilijamsa, koji je intenzivno sarađivao sa DP pre nego što je ovaj francuski DJ duo odlučio da oplemeni novi album The Weeknd-a; a uvodna „Shake It On“ počiva na bas liniji u stilu Đorđa Morodera, jednog od rodonačelnika disko produkcije. „Superfresh“ podseća na stariji Jamiroquai.

ALBUM MESECA (APRIL)

Father John Misty
Pure Comedy

Iz uma neurotičara koji veruje u apokalipsu i propast čovečanstva, a pred spavanje na smenu čita Frojda i Žižeka, dolazi nam Pure Comedy, treći album Džoša Tilmana pod pseudonimom Otac Džon Misti. Ovog puta vodi nas na 75-minutno putešestvije tokom kojeg će, uz sebi svojstven teatralni cinizam i crni humor, preispitati industriju zabave, kapitalizam, dekadenciju digitalnog doba, ali i sopstvenu psihu. Sve to u naznakama čujemo već u uvodnoj, naslovnoj pesmi. Što se tiče ljubavi – pa, njom se ne bavi previše, ali ipak ima poveznica sa prethodnim albumom, prelepim I Love You, Honeybear. Pure Comedy prati nit pesama „Holy Shit“ i „Bored in the USA“ i razvija svoj koncept, nonšalantno ubacujući usput reference na sve od Tejlor Svift do VR pornografije: „Total Entertainment Forever“ postulira društvo koje je trajno prikačeno na beskonačni izvor zabave, gotovo pa nalik na Beskrajnu radost Dejvida Fostera Valasa. Sa druge strane, „So I’m Growing Old On Magic Mountain“ je jasna referenca na čuveni alegorijski roman Tomasa Mana Čarobni breg. Ova ploča je često fatalistički nastrojena, neretko grandiozna, nekad i naporna, možda i malo pretenciozna; sve u svemu, sve ono što očekujemo od Mistija i što mazohistički volimo kod njegove muzike.

Kendrick Lamar
DAMN.

Kendrik Lamar se već neko vreme opravdano smatra jednim od najboljih, ako ne i najboljim reperom na aktuelnoj sceni. Njegova tekstopisačka veština, širok spektar relevantnih tema kojima se bavi i beskompromisna filozofija samo su neki od razloga za to. Lamar se ne trudi da prati trendove, ali svojim kolegama često zadaje domaći: 2015. godine objavio je prekretnički album, To Pimp a Butterfly, koji važi za hip-hop remek-delo, a prošle godine kolekciju neobrađenih studijskih snimaka Untitled Unmastered, kojima je zajedničko uključivanje živog džez benda. Na DAMN. ima osetno manje džeza – Kendrik se okreće „klasičnijem“ pristupu hip-hop produkcije, ali ostaje samosvestan, kao na najavnom hit-singlu „HUMBLE.“, što važi i za drugi singl, „DNA.“. Izbor gostiju je zanimljiv: tu je, recimo, Rijana („LOYALTY.“), koju bismo nekako i očekivali, ali i U2 („XXX.“), koji deluju nespojivo sa Kendrikom, mada stvar zapravo nije sasvim rđava. Ipak, favoriti su iskulirane „LUST.“ sa BadBadNotGood i „LOVE.“ sa Zacari.

ALBUM MESECA (MAJ)

Kasabian
For Crying Out Loud

Iza pomalo nesrećnog omota, krije se zapravo odličan šesti album lesterskog kvarteta Kasabian. Nakon izleta u elektronski zvuk koji je kulminirao pločom 48:13 (2014), vratili su se gitarama i zaraznim, đuskavim pesmama, što je jasno već od uvodne „Ill Ray (The King)“, savršene za otvaranje festivalskih nastupa. Gitarista/ko-frontmen Serđo Picorno autor je kompletne muzike i tekstova, a osim što deli pevačku dužnost sa Tomom Mejganom, takođe je producirao album – i to sve za samo šest nedelja. For Crying Out Loud ipak ne zvuči zbrzano niti otaljano: bend je tačno znao šta želi, ali i šta slušaoci žele. Najavni singl „You’re in Love with a Psycho“ vozi lagano ali ostaje u glavi, „Are You Looking for Action?“ se oslanja na disko ritam, „Twentyfourseven“ i „Comeback Kid“ su pak, rokerskije, dok „Wasted“ gađa romantičniji sentiment. Tu su još dva favorita, „Sixteen Blocks“, nepravedno zapostavljena na nastupima uživo, i „Bless This Acid House“, koja zvuči toliko poznato da biste mogli da se zakunete da ste je negde već čuli.

Gorillaz
Humanz

Tehnologija je najzad dostigla nivo koji multimedijalnom, digitalnom i nadasve interaktivnom projektu kao što su Gorillaz omogućava da se u potpunosti ostvare: napravili su VR aplikaciju (i izbacili jedan od prvih 360° VR spotova), fiktivni članovi benda su počeli da daju intervjue „uživo“ uz pomoć posebnog softvera, snimaju animiranu seriju, organizovali su sopstveni muzički festival, a pretpremijerno slušanje novog albuma organizovano je na preko 500 lokacija širom sveta u virtualnim „kućama“. Nažalost, izgleda da je protekom vremena došlo i do preovladavanja forme nad suštinom.

Dejmon Albarn i Džejmi Hjulet vraćaju se svakih nekoliko godina sa konceptualnim albumima posvećenim (manje ili više direktno) aktuelnim svetskim krizama, dovodeći brojne gostujuće muzičare i izvrćući norme žanrova. Kao takav, Humanz je u jednakoj meri nedovoljno oštra reakcija na trampovsku Ameriku (premda su sve reference na aktuelnog predsednika SAD naknadno izbačene) i veoma neujednačena klupska ploča. Gosti su, kako Albarn priznaje, uglavnom izabrani tako da impresioniraju njegovu ćerku, što baš i nije neka vodilja; to su uglavnom predstavnici mlađe hip-hop scene – Vins Stejpls, Deni Braun, Pusha T, D.R.A.M., Popcaan… Uz njih, stari prijatelji De la Soul se pojavljuju na „Momentz“, jednoj od jačih pesama, zatim Dženi Bet iz Savages, koja zajedno sa bivšim Albarnovim rivalom Noelom Galagerom (ex-Oasis) učestvuje na završnoj, optimističnoj „We Got the Power“, te legenda soula Mejvis Stejpls („Let Me Out“) i njegova mlada nada Bendžamin Klementajn (izbor „Hallelujah Money“ za najavni singl je veoma upitan). Na deluks izdanju se, osim remiksa, nalazi još nekoliko pesama i gostiju (npr. trenutno veoma aktuelni Rag’n’Bone Man), a Albarn tvrdi da u šteku ima još dvadesetak numera koje će možda jednog dana objaviti.

Uopšteno posmatrano, pojedinačne pesme na Humanz nisu loše. Tu su svi standardni Gorillaz elementi: masni bubnjevi, lepršavi sintovi i kombinacija repovanja i pevanja, ali im u okviru celine nešto nedostaje. Izuzev par vodećih singlova („Saturnz Barz“, „Andromeda“), jedina pesma koja pogađa suštinu jeste jedina na kojoj nema gostiju: „Busted and Blue“ je rezignirana, melanholična balada koja bi se skoro mogla uklopiti i na poslednji album Blur i nesumnjivo predstavlja najlepši trenutak na albumu.

Summer Moon – With You Tonight

U poslednje vreme članovi benda The Strokes više vremena ulažu u sporedne projekte. Frontmen Džulijan Kazablankas je pre par godina krenuo sa svojim The Voidz, gitarista Nik Valensi 2016. sa CRX, a sada je došao red i na basistu Nikolaja Frejčera. Summer Moon je zapravo supergrupa u kojoj sviraju i pevačica/klavijaturistkinja Kamila Grej (Uh Huh Her), gitarista Noa Harmon (The Airborne Toxic Event) i bubnjar Stiven Perkins (Jane’s Addiction). Njihova muzika uspešno kombinuje gitarski pop i blagu psihodeliju.

GrandaddyLast Place

Prvi novi album američkih indi-rok pionira Grandaddy posle 11 godina je solidan, ali ne i spektakularan. Umnogome se oslanja na solo rad frontmena Džejsona Litla, pa se postavlja pitanje da li je etiketa benda nalepljena iz komercijalno-nostalgičnih razloga ili planiraju da se (postepeno?) vrate organskijem zvuku s početka karijere.

Dope LemonHounds Tooth EP

Dok čekamo vesti o novom albumu dua Angus & Julia Stone, slušamo novo EP izdanje Angusa Stouna. Tu je sve što volimo: bogati instrumentali, lepršave melodije, dobri tekstovi i nenametljiva produkcija. Džulija, tvoj potez!

Dude YorkSincerely

Ovaj trio iz Sijetla započeo je karijeru slušajući alternativni rok devedesetih i snimajući dž-dž pesme u kućnim uslovima, ali to je valjda teret koji taj grad nosi sa sobom. Ostavši ukorenjeni u istoj deceniji, ali okrenuvši se malo mekšim i manje tragičnim uzorima, na novom albumu – najboljem do sad – zvuče kao savremeniji Weezer. Zabavni su.

Brian EnoSisters

Ovo izdanje, inače objavljeno kao digitalni bonus uz Reflection, u suštini je jedan muzički komad neobjašnjivo i nepotrebno razdeljen na četiri trake jednakog trajanja od po nešto preko 15 minuta. Elektronski ambijentali sa sitnim razlikama.

Paul WellerJawbone OST

Jawbone je britanska drama o povratku nekada uspešnog mladog boksera i njegovom pokušaju da svoj život i karijeru dovede u red. Ovaj film takođe obeležava i muzika koju je napisao Pol Veler, otac moda lično, koji prvi put radi filmski saundtrek; u pitanju je iskusna kombinacija dugačkih orkestracija, ambijentala i instrumentala, uz nekoliko vokalnih numera.

Charli XCXNumber 1 Angel

Predstavljen kao „projekat“ (sve je „projekat“ danas), Number 1 Angel novo je izdanje drske pop zvezdice Šarlot Ejčison, poznatije kao Charli XCX. Budući da je u pitanju komercijalno izdanje, nema karakter tzv. mixtape-a, a ne može baš proći ni kao pravi album: pesme su nabacane maltene bez ikakvog kriterijuma. Gosti su brojni –  i često zasenjuju Čarli – ali ne naročito (ili uopšte) poznati; kao da je mlada pevačica odlučila da iskoristi svoje parče slave i podeli ga sa ortaćima kojima je potrebno.

Circa WavesDifferent Creatures

Circa Waves spadaju u kategoriju zabavnih, ali imitatorskih bendova. Osim što im je muzika derivativna (nekad živahnija po uzoru na The Strokes i The Pigeon Detectives, nekad mračnija kao Editors i White Lies), takođe neretko kaska za trendovima. Što ne znači da nam se ne sviđa.

Alexis TaylorListen with(out) Piano

Prošle godine, frontmen Hot Chip, Aleksis Tejlor, objavio je album Piano, svedenu zbirku 11 pesama koje je samostalno izveo samo uz pratnju klavira. Ovo izdanje obuhvata iste numere, ali na snimcima se nalaze samo dodatni instrumentali i doprinosi brojnih gostiju, bez „podloge“. Namera je bila da se pokaže promena u doživljaju – „ogoljene“ verzije pesama su relativno česta pojava u muzici, ali retko možemo da čujemo samo „ukrase“. Ipak, Tejlor je bio dovoljno uviđavan da shvati da Listen…, koliko god je zabavan eksperiment, nema previše komercijalnog potencijala, pa je dodao i disk na kom su obe verzije pesama stopljene u jedinstvene mikseve.

VANTDumb Blood

Debi album ovih zapaljivih londonskih indi/pank rokera nabijen je psovkama i jeftinim političkim porukama o svemu od klimatskih promena i obrazovnog sistema do sirijskih izbeglica i rasizma u Americi. Možda bi ovako The Vaccines zvučali da su čitali više Čomskog. I da su lošiji bend.

MUNAAbout U

Ženski sintpop/dark pop trio MUNA oslanja se na njuvejv zvuk osamdesetih, ali se neskriveno (i eksplicitno) bavi temama iz (seksualnog) života queer žena. Devojke kidaju.

.

ANOHNIParadise EP

Prateći EP za prošlogodišnji album HOPELESSNESS, sastavljen od preostalog materijala. Ista meta, isto odstojanje.

.

Sorority NoiseYou’re Not As _____ As You Think

Sorority Noise su prevazišli pop-pank fazu i najzad malo muzički sazreli. Nažalost, uzrok tome su u ovom slučaju anksioznost i depresija frontmena Kamerona Bušera, koji je nedavno ostao bez dvojice prijatelja (jedan se ubio, a drugi predozirao heroinom) i sad pokušava da bude dobar hrišćanin.

SpoonHot Thoughts

Deveti album teksaških alt-rok veterana uglavnom zadržava šablon koji im donosi konstantnu naklonost kritike i neobjašnjivo slabu popularnost kod publike.

.

Miami HorrorThe Shapes EP

Novo EP izdanje melburnske inditronika četvorke proširuje uticaje na pop i fank osamdesetih, ali čini da oni istovremeno zvuče dovoljno savremeno da mogu da prođu i kao moderni elektropop.

.

Mount EerieA Crow Looked At Me

Ova potresna ploča je brzo postala predmet gorkih simpatija i brojnih diskusija o granicama privatne sfere u umetnosti: Fil Elverum (Poznatiji kao Mount Eerie) ju je snimio pod uticajem tragične smrti svoje supruge Dženeviv, koja je umrla od raka u 36. godini, ostavivši ga samog sa jednoipogodišnjom ćerkom. Ispovedne, gotovo dnevničke pesme koje je skrhani Elverum snimio kao uspomenu na nju ogoljene su, svedene na jedva čujne instrumente i glas natopljen prigušenim jecajima; ovo nije glorifikacija sećanja koja služi kao zamena za istinu, ali nije ni podizanje žalosti na nivo remek-dela (kao što su npr. Skeleton Tree Nika Kejva, Benji Sun Kil Moon ili Carrie & Lowell Sufjana Stivensa), već, kako sam Elverum navodi, „jedva da je muzika“. Zato A Crow Looked At Me više od svega javno pokazuje ličnu, intimnu transformaciju ožalošćenog čoveka koji skuplja snagu da nastavi da živi – mada nekad deluje da samo vapi za sažaljenjem.

Knox HamiltonThe Heights

Mlada indi pop grupa Knox Hamilton pripada generaciji koja je muzički sazrevala u drugoj polovini prošle decenije i još uvek ne ume da pomiri uzore sa savremenim tendencijama, a da pritom stvori i prepoznatljiv autorski pečat. Tako ćemo na njihovom prvencu čuti mnogo prizvuka starijih Foster the People i The Killers. Malo ćemo se mrštiti na neinventivnost, ali će nas zarazne (i pomalo banalne) melodije ipak naterati da veselo đuskamo. Ipak nam se sviđaju.

Jarvis Cocker and Chilly GonzalesRoom 29

Muzički povratak Džarvisa Kokera (okej, nije nikad sasvim nestao, ali u poslednjih desetak godina je samo sporadično izbacivao pokoju pesmicu i onaj jedan saundtrek EP) u društvu kompozitora/aranžera/pijaniste/nekadašnjeg repera Čilija Gonzalesa predstavlja konceptualni album posvećen čuvenom losanđeleskom hotelu Chateau Marmont (osećajte se pozvanim da istražujete brojne glamurozne intrige koje ga okružuju).

Bob DylanTriplicate

Nakon Shadows in the Night (2015) i Fallen Angels (2016), Bob Dilan je objavio treću zbirku obrada pesama popularizovanih u izvedbama Frenka Sinatre. Ovo izdanje je takođe i najobimnije u Dilanovoj 56-godišnjoj karijeri, sa 30 pesama podeljenih u 3 labave tematske celine – ‘Til the Sun Goes Down, Devil Dolls i Comin’ Home Late. Promenjeni aranžmani nekad pomažu da Dilanu pesme bolje „legnu“, ali njegov promukli glas uglavnom ne može melodijski da isprati ove klasike.

Will HeardTrust EP

Dobar je ovaj mladić. Nakon par singlova gde se pojavio kao gost (u par navrata sa Rudimental, recimo), objavio je solo EP. Nadamo se da će nastaviti. Treba nam ovakve klupske pop muzike.

.

Alexandra SaviorBelladonna of Sadness

Inspirisana savremenicama kao što su Like Li, Lana Del Rej i Krista Bel, mlada kantautorka Aleksandra Sejvior bori se za svoj zračak svetla u svetu alternativnog popa. Debi album Belladonna of Sadness predstavljen je iz perspektive Aleksandrinog alter-ega po imenu Ana-Mari Miraž i obiluje retro melodijama i nostalgičnom produkcijom. Takođe, vredno je pomena da je u pisanju tesktova značajno pomogao niko drugi do Aleks Tarner iz Arctic Monkeys.

Scott & Riversニマイメ

Našli se jednom Rivers Kuomo (Weezer) i Skot Marfi (Allister) i rešili da naprave J-pop bend jer imaju previše slobodnog vremena. Prošla im ta zajebancija jednom, pa odlučili da ponove. Da, pevaju na japanskom.

.

Ron GalloHeavy Meta

Zabavni, energični garažni rok. Mešavina svega od bluza i panka do glem roka, sa jednakim prizvukom The Rolling Stones i The White Stripes.

.

BNQT
Volume 1

Supergrupu BNQT (čita se kao „Banquet“?) čine Erik Pulido (Midlake), Ben Bridvel (Band of Horses), Aleks Kapranos (Franz Ferdinand), Fren Hili (Travis) i Džejson Litl (Grandaddy), uz instrumentalnu pratnju članova benda Midlake. Ova ekipa je već (ne bez razloga) dobila etiketu savremene, rokerskije verzije čuvenih Traveling Wilburys; osim što na jednom mestu imamo naizgled nespojive vokal(ist)e cenjenih alternativnih bendova, grupa muzički prevazilazi pojedinačne uticaje i stvara nešto novo. Iznenađujuće koherentno, uzevši u obzir da je svako od pevača napisao po dve pesme.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *