Slučaj Danila Ivanoviča Harmsa

Jednom se Orlov prejeo pirea od graška i umro. A Krilov je, saznavši za to, takođe umro. A Spiridonov je umro sam od sebe. A Spiridonovljeva žena je pala s kredenca, pa i ona umrla. A deca Spiridonovih…

„Bilo bi dobro lasom loviti starice koje su ispunjene razboritim mislima.“

Danil Harms (za pedante: Danil Ivanovič Juvačev) bio je ruski pisac apsurda, aktivan u periodu 1905-1942. Bio je pesnik, dramaturg, stvaralac predmeta, posednik lule, i uopšte, po vlastitom priznanju, fenomenalan čovek. Kokošku interesuje zbog genijalnosti, zabave, i odličnih instinkta po pitanju starica.

Starice koje ispadaju

Jedna starica se uslijed svoje pretjerane radoznalosti nagnula kroz prozor, ispala i razmrskala se.
Kroz prozor se nagnula druga starica da bi vidjela onu koja se razmrskala, ali je uslijed svoje pretjerane radoznalosti takođe ispala kroz prozor, strmoglavila se i razmrskala.
Zatim je kroz prozor ispala treća starica, zatim četvrta, zatim peta.
Kada je ispala i šesta starica, meni je dosadilo da ih gledam, pa sam pošao na Maljcevsku pijacu gdje su, kažu, jednom slijepcu poklonili pleteni šal.

Moguće je voleti Harmsa samo na osnovu njegovog dela, ne znajući ništa o njegovoj pojavi i životu – ali je grehota. Harms je pušio na lulu, često i uporno. Nosio je uvek odelo sa kravatom, sem kada je išao ulicom u gaćama, što se dešavalo samo u posebnim prilikama. Mišljenja smo da je ovaj čovek bio besprekoran i da mu se na skali odličnosti ima zameriti samo potpuni nedostatak obrva.

Trudio se, kad god je bilo prilike, da se odeva kao Šerlok Holms, da se hrani, da izbegava decu i krupne pse.

Imao je kožu potpuno sive boje, i grbu. I nije imao obrve, ali je zato napisao „Smetnju”, i anegdote o Puškinu (koje su mu pribavile, kako to biva, mnogo kritika od ljudi koji su najmanje podobni da kritikuju). Napisao je, za dramsku sekciju OBERIU, dramu „Jelisaveta Bam”, pisao je urnebesnu lascivnu poeziju i čedno-hrišćanska pisma, i sve drugo što mu pade na pamet. Čitati Harmsa je fešta za celu porodicu, ali odraslima treba davati njegove knjige za decu, a deci – za odrasle; tako se na vreme stekne zdrav patos uznemirenosti u duši, na najkvalitetniji mogući način.

Jedan D.I. Harms, loše očuvan, s lulom međ zubima | Preuzeto sa Russiapedia

Jedan D.I. Harms, loše očuvan, s lulom međ zubima | Preuzeto sa Russiapedia

„Navalite na književno veče oberiuta!”

 Udruženje Realne Umetnosti, OBERIU, obznanilo je svoje postojanje 1928. godine. OBERIU je smatran za poslednji avangardni pokret u Rusiji; oberiuti su bili čudesni umetnici skloni apsurdu, nekorektnosti i traženju novih umetničkih formi. Za početak – objavili su manifest; Harms bejaše jedan od potpisnika. Organizovali su „književne večeri” koje su uključivale eksperimentalni film, dramu, prozu i poeziju; koristili su se happening-om, kolažima, recitovanjima budalaština, i energičnim treskanjem po lošim izvedbama starih umetničkih formi. 

Harms je imao dopadljiv pristup promociji tih veselih zbivanja:

„Na visokom četvrtom spratu stoji na uskom simsu, leđima okrenut zidu i nadnet nad ulicu, mlad dugajlija u kariranim pumparicama i žaketu za golf, s dokolenicama i kamašnama na nogama, staloženo pušeći lulu. S vremena na vreme izvlači je iz usta i glasno uzvikuje:

– NAVALITE NA KNJIŽEVNO VEČE OBERIUTA!

Potom, još uvek nezadovoljan postignutim efektom, mladi čovek – jednako tako: leđima okrenut zidu i nadnet nad ulicu – polako kreće po simsu od jednog do drugog otvorenog prozora. Masa od straha uzdiše. Napipavši iza leđa prozorski prag, mladi čovek odlaže na njega lulu i uzvikuje:
– NAVALITE NA KNJIŽEVNO VEČE OBERIUTA…(iz sećanja Vladimira Lifšica)

Pomalo je čudnovato zamisliti ovu sliku, kada se ljudi, deca, starice i druga živalj u Harmsovim tekstovima tako često i tako temeljno obrušavaju sa zgrada.

Više nastupa je detaljno i odlično isplanirano u njegovim brojnim beležnicama nego što su oberiuti mogli ostvariti, što zbog para, što zbog nesuglasica. Oni nastupi koji jesu održani naprosto su uništeni kritikom. Oberiuti su nazvani „literarnim huliganima”; izneta je optužba da je njihova poezija „besmislena poezija – protest protiv diktature proleterijata”. Od scenskih spektakla večeri su se pretvorile u čitanje poezije, pa su potom ugašene sasvim. Ipak, okupljanja sličnomišljenika su se nastavila; Danil Harms, Aleksandar Vedenski, Bahtjerev, Ljevin, i još mnogo povremenih članova, sastajali su se još dugo nakon što su napustili ideju o organizovanju zajedničkih javnih nastupa. 

„Danas ćemo opet gladovati.”

Tridesetih, Harms je preživljavao škrabajući knjige za decu. Bio je, čak, vrlo uspešan u tome, deca su volela njegovu junakinju Mašu i sumanute postupke. Posao se plaćao, i, što je važnije, za njega nije bio ideološki nepodoban. Njegove „stvari za odrasle” (drame, crtice, basne, pesme) nisu bile objavljivane uopšte. Njih su znali prijatelji i poverenici, koji su odreda patili od boljke nepodobnosti.

Zahvaljujući jednom takvom prijatelju sačuvana su dela i Harmsa i Vedenskog. Nakon Harmsovog drugog i poslednjeg hapšenja, 1941, neko iz njegove družine navodno je provalio u zapečaćeni stan u ulici Majakovskog i odneo sveske i spise.

Harms je pre toga bio hapšen 1931, skupa sa drugovima iz nekadašnjeg OBERIU. Optužbe su se uglavnom bavile njegovim monarhističkim i antisovjetskim delovanjem. 1937. nekim Harmsovim stihovima je zamereno, i otad su i u Detizdatu prestali da ga objavljuju; počela je glad. Trajala je, s kraćim prekidima i ogromnim dugovima, sve do Harmsove smrti.

1939. je, ipak, završio svoju priču „Starica” i sastavio „Slučajeve”. „Slučajeve” možete u proširenom izdanju nabaviti u svom lokalnom Plato-Vulkanu ili ih pozajmiti od snabdevenijih poznanika. Ili ih trgnuti sa Scribd-a.

„Glad je pisanje, bez gladi se ne može pisati”

Harms i njegovi saratnici iz OBERIU, prijatelji i poznanici, bili su redom pohapšeni ranih četrdesetih. U godinama pre toga, bili su držani u stanju odložene smrti, kada njihove drame nisu izvođene, njihove pesme nisu objavljivane, ali njihovi siromaški stanovi jesu bili pretresani; bili su osuđeni na glad cenzurom, kao i mnogi ruski umetnici pre i posle njih.

U periodima najdublje gladi, on je kupovao i dalje karirane dokolenice. Perioda najdublje gladi bilo je mnogo, pa stoga i dokolenica. Harms obesmišljava reč „ekscentrik”, a tako joj i treba.

“Bio jedan riđi čovek koji nije imao oči i uši. Nije imao ni kosu, tako da su ga riđim nazvali uslovno.

Nije mogao da govori zato što nije imao usta. Nos takođe nije imao.

Štaviše, on nije imao ni ruke ni noge. Ni stomak nije imao, ni leđa nije imao, ni kičmu nije imao, nijedan unutrašnji organ nije imao. Ništa taj nije imao! Tako da nije jasno o kome je reč.

I bolje onda da o njemu više i ne govorimo.”

Plava sveska br. 10, Danil Harms

 

1941. Harms izbegava služenje u vojsci kao drugostepeni invalid i nedugo zatim biva uhapšen pod optužbom za vođenje kontrarevolucionarne propagande poraza u vreme rata. Proglasili ga prvo za kriminalnog, pa potom i za ludog, i pokopali ga s tako malo pompe da je njegova žena saznala da je umro tek kada je dva dana nakon smrti došla da mu donese paket u zatvorsku bolnicu. Umro je 2. februara 1942. godine.

Slučaj Harms rasejan je po arhivama i komplikovan birokratskim ujdurmama. Danila Jovačeva vlast je rehabilitovala 1960. godine, da bi dve godine kasnije bilo pomenuto kako nije mogao biti rehabilitovan – jer nikada nije osuđen, već samo proglašen za ludaka na osnovu „sumanutih ideja o izumiteljstvu”. Lekar koji mu je uručio tu dijagnozu i sam je potom utefteren kao psihopata.

Mihail Mejlih, sovjetski autor hapšen zbog čuvanja i rasprostranjivanja antisovjetskih knjiga, poput dela Nabokova i Mandeljštama, 1989. je uputio zahtev za dosijeima Harmsa i Vedenskog; mogao je pronaći odabrane delove, ali pristup celokupnom dosijeu nije bio dozvoljen. Za izveštaj o pogibiji Vedenskog, Mejlih piše „Dosije će, putujući od Harkova do Lenjingrada, koi je u međuvremenu postao Sankt-Peterburg, i natrag u Harkov, naravno biti izgubljen…” Dokumenti SSSR-a, nakon što su postali na papiru „dostupni javnosti”, stekli su naviku nestajanja – Harmsov dosije takođe je vešto ispario. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *