„Murder” – Ubistvena izložba

Ubistvena izložba u srcu Budimpešte je kuća strave bazirana na istinitim pričama najpoznatijih zločina. Svaka prostorija je posebno uređena da vas natera da se osećate kao da ste u centru dešavanja. Uz pomoć specijalnog osvetljenja, pomerajućih zidova, dimnih zavesa, voštanih figura, hologramskih prikaza i posebnih muzičkih efekata lako ćete moći da propratite, na primer, masakr na Dan zaljubljenih, na čijem čelu stoji ozloglašeni Al Kapone…

Mešanje uznemiravanja uz kulturu ili zabavu može da bude, pa, još više uznemirujuće. Sve te teme su vrlo pipave kad dođu u kontakt sa medijima i publikom, pa se uvek iznova  otvara pitanje u kojoj meri se propagiraju zločinci i zanemaruju žrtve (samo pogledajmo skorije slučajeve Sendi Huk masakra i suđenja Amandi Noks, a tek se setimo slučaj O. Dž. Simpsona gde se već postavlja pitanje da li se iko seća ko je bio žrtva ). Uz sve to, kuća strave na Menhetnu je ove godine za Noć Veštica odlučila da prikaže stvarnu stravu koristeći se slučajevima serijskih ubistva, ali nisu svi našli tako nešto zabavnim. Isto važi za šetnju stopama Džefrija Damera po Milvokiju protiv koje su se održavali i protesti.

Oh, ne brinite – nisam ovde da morališem i presuđujem, iznosim etičko „za˜” i „protiv”. Sama činjenica da te stvari postoje – kao i ceo true crime žanr u književnosti – znači da za to postoji publika. Uostlom, možete li zaista reći da nikad niste želeli da se prošetate Vajtčeplom razmišljajući kako je baš tu tumarao Džek Trbosek? Možda biste samo na trenutak virnuli u frižider Džefrija Damera ili kuhinju Eda Gina? Pa, u bliskom komšiluku se otvorila prilika za to!

Skoro pa kao stvarno

Soba Džona Vejna Gejsija

Soba Džona Vejna Gejsija

Ovaj put ću vas poštedeti opisa krvavih zločina i podmuklih umova i virnuti malo u sferu „kulture” i „dešavanja”. Naime, reč je o izložbi „Murder – a gyilkos tárlat” („Ubistvena izložba”) koju su ugostile komšije Mađari u srcu Budimpešte, nakon što je obišla u London i Berlin. Nisam obdarena znanjem mađarskog jezika (nažalost, moram iskreno dodati), ali mi to nije stvorilo ikakav nikakav problem  da pratim izložbu jer su omogućeni vodiči na engleskom, nemačkom i španskom.

Plakati o izložbi su svuda po gradu, i to sa razlogom – ovo je nešto što se retko sreće na našim prostorima. Reč je o modernom vidu izložbe (u manjku bolje fraze), koji ja lično volim da opišem rečima „manje materijalnog, više intelektualnog i iskustvenog”. Nećete naći lične predmete ubica ili slike autopsija (za to ipak morate putovati u Vašington D.C. i posetiti „Crime and Punishment Museum” – prihvatam pozive!), ali ćete imati priliku da se osetite kao da ste zaista tamo. A gde to tačno? Pa, sve zavisi od prostorije – posetićete dvor Vlada Cepeša „Drakule”, odaje Eržebet Batori, Fordovo pozorište (gde je ubijen predsednik Linkoln), viktorijanski London, Sing Sing zatvor, Kaliforniju za vreme prohibicije… Ali ne žurimo kroz odaje, idemo korak po korak.

Poseta "zatvoru"

Poseta “zatvoru”

Svaka prostorija je posebno uređena da vas natera da se osećate kao da ste u centru dešavanja. Uz pomoć specijalnog osvetljenja, pomerajućih zidova, dimnih zavesa, voštanih figura, hologramskih prikaza i posebnih muzičkih efekata lako ćete moći da propratite, na primer, masakr na Dan zaljubljenih, na čijem čelu stoji ozloglašeni Al Kapone. Sve je sjajno iscenirano, do najsitnijih detalja. Kad se nađete u kuhinji Eda Gina, dobro gledajte oko sebe i pazite da vam ništa ne promakne! Abažur za lampu od ljudske kože, rukavice od ljudskih šaka, kaiš  sa bradavicma – sve je tu, napravljeno od voska, tako da ćete dobro razmisliti u šta stajete.

Pogubljenje Teda Bandija

Pogubljenje Teda Bandija

Naravno, sve vreme kroz slušalice pratite priču, kontekst i istoriju dešavanja koje posmatrate – ko je bio zločinac, šta je počinio, kako se vodila istraga, da li su ga i kako uhvatili itd. Izložba pokriva jako dug period, počevši od srednjovekovnog Drakulinog nabijanja na kolac, preko terora Kju Kluks Klana, pa sve do serijskih ubistava Pedra Lopesa 80.-ih godina u Andima. Sve je napravljeno tako da neko ko ne zna apsolutno ništa o temi zločina i ubistava može lako da isprati priču i nauči nešto novo. Sa druge strane, neko ko zna lekcije o kriminologiji i nagađa u čijim leđima će biti krvavi nož u sledećoj sobi (na primer, khm, ja) može da se zanima pretvarajući se da prati najbitnija dešavanja u istoriji zločina, poput pogubljenja Teda Bandija u Floridi 1980. ili momenta otkrivanja gnusnosti iz Damerove kolekcije ljudskih ostataka.

Za i protiv posete (ali ipak za)

Izložba nije za one ispod 16. Broj ljudi koji je krenuo na turu je bio mnogo manji kad se tura završila. Ljudi sa istorijom paničnih ili epileptičnh napada ulaze na sopstveni rizik. Generalno, nije svima prijatno skoro pa iz prve ruke proživljavati, makar replike, najgnusnijih zločina istorije. Ipak i pored toga sve ostaje na nivou simpatično iscenirane kuće strave (za nijansu jezivije jer se radi o istinitim pričama) i nešto poučnije jer se barata činjenicama. Problem se možda javlja kod same selekcije zločina koji su prikazani – zašto KKK, a ne Arijska Braća, zašto nema pomena priče o Geriju Rigveju koga su tražili 20 godina,  gde su neka od „megapopularnih ubistava”, na primer ubistvo Šeron Tejt ili Crne Dalije, i gde su imena poput Ramireza, Hinderli i Brejdija, Li Lukasa, Bjankija, Fiša, čak i Zodijaka? Ah, toliko zločina, a toliko malo vremena. Selekcija verovatno nije bila jednostavna pa im ne možemo preterno zameriti propuste. Istina je da su neki od šokantnijih i publicizovanijih zločina prikazani i to poprilično verno.

Ako imate nešto para viška za vikend u Budimpešti ovih prolećnih praznika ili se prosto tamo zadesite slučajno, imate moju toplu preporuku da odvojite nekih sat vremena i obiđete ovu interaktivnu, tehnološki naprednu izložbu. Ona je do 31. maja postavljena u staklenoj palati na Vörösmarty trgu koji se nalazi u centru grada, na kraju Vaci ulice. Ako ništa drugo, ovo je jedna od retkih stvari koja je do 8-9  uveče otvorena u Budimpešti, pa umesto igranja karata u hotelskoj sobi, što da ne zavirite u mračne umove istorije?

Više informacija na murder.hu i Facebook stranici, sa kojih su preuzete i slike.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *