Destruktivna formalnost: intervju sa Filipom Kovačevićem

Domaći akcioni triler „Inkarnacija” je imao premijeru na Cinema City-ju u Novom Sadu. Razgovaramo sa Filipom Kovačevićem, režiserom.

maske

Inkarnacija, film prvenac Filipa Kovačevića, zanimljiv je po nekoliko osnova. U pitanju je domaći akcioni triler – retka ptica za naš film – još zanimljivo i kvalitetno snimljen. Ima komponovani soundtrack koji kida; intenzivne akcione scene, ali i impresivnu fotografiju. Zabavan je, atraktivan, ali nije isprazan. A sve to samo na plećima ogromnog truda i samostalnog budžeta.

Početna premisa filma je jednostavna – mlad čovek lišen uspomena se budi iznova i iznova na istom mestu, gde ga progone četvorica maskiranih ubica. Ipak, od nečega što je moglo da ostane na nivou izgovora za dobre akcione scene i igranje sa vremenom, ovaj film pravi utemeljenje za tumačenje poruke koja se može ticati svih nas.

Dan posle premijere Inkarnacije na Cinema City festivalu, pričamo sa Filipom, (pomalo neispavanim) režiserom, i ćaskamo o odgledanom filmu.

K!K: Veliki deo radnje se dešava u Knez Mihajlovoj, koja je vrlo karakteristična ulica za Beograd. Da li si time hteo da filmsku poruku povežeš sa ovim prostorima?

Filip: Nisam uopšte razmišljao o tome. To je bilo na nivou: trebao mi je lavirint, da nema kola na ulici i te stvari. Trebala nam je pešačka zona zbog jurnjave. Skautovao sam više mesta u Beogradu, razmatrao sam i neki napušteni tržni centar, u ranoj fazi. Inicijalna ideja je apsolutno rođena bez ikakve Knez Mihajlove na umu. „Trg, ulice” – tako je pisalo u prvom scenariju. Mislim da je Maša, scenaristkinja, rekla: „Evo ga trg ovde”. Ja sam stao i bio u fazonu: „Da, ima četiri ulice. (smeh) Ovo će da bude zajebano, ali mislim da nemam bolju opciju.” I tako je došlo do toga. Gledao sam da izbegnemo „Beograd danas” atmosferu – nisam imao angažman tog tipa.Knez

K!K: A angažman opšte kritike ljudi? Svi koji se pojave u filmu su ili apatični, ili ubice, ili lopovi, ili se brane od lopova. Jedino deca primećuju glavnog junaka. Da li si pesimističan što se tiče ljudi? 

Filip: Nisam pesimističan što se tiče ljudi, ali da, možda se namestilo zbog faze u kojoj sam bio. Teško pitanje, ali odlična je obzervacija.

Film jeste emotivno rashlađeniji, jer je fokusiran samo na jednog lika i na informacije koje on otkriva, tako da je ta hladnoća izašla iz priče. Glavnom junaku se nešto u mladosti desilo, postao je nešto što nije hteo da bude, i onda je na neki način ostao infantilan lik. Nije zreo, psihički, tako da se najbolje povezuje sa decom. Ona su bila dobar lajtmotiv te naivne perspektive, naivnog gledanja na svet.

Ali, baš mislim da nisam odgovorio na pitanje. (smeh) Verovatno se slučajno namestilo da je malo hladniji i distantniji film na tom nivou, zbog akcenta na osnovnoj priči, koja je pokušaj dramatizacije te potrage mlade osobe – mladi ljudi imaju taj turbulentni period neuravnoteženog razvijanja, i ja mislim čak da mi je inicijalno ideja pala na pamet jako davno, kada sam i sam bio na kraju takve faze – potrage za dubljim smislom, i autentičnijim postojanjem. Mislim, ovo sad zvuči pretenciozno…

K!K: Ne, zašto bi.

Filip: Od kad postoje priče, od Epa o Gilgamešu na dalje, u takve potrage se uvek stupa kroz suočavanje sa smrtnošću. To je bio pokušaj da se napravi odnos glavnog lika sa njegovom smrtnošću i da se to dramatizuje što bolje, sa obrtom koji onda eskalira celu stvar na neki viši nivo.

K!K: Ta potraga je u filmu predstavljena na nivou alegorije? Čini mi se da tu ima dosta frojdovskog. U trenutku kada protagnosta beži kroz crkvu i prolazi kroz podzemni prolaz – ide dole,  u prevodu, ide u podsvest.

Filip: To je to. Vrlo je svesno dizajnirano u kojim se prostorima on kreće u momentu kada mu se šta dešava u glavi. Tako da, pokušao sam da napravim da okruženje kroz koje se kreće bude mirror image, refleksija njegovog unutrašnjeg zbivanja u tom trenutku.Inkarnacija 004

K!K: Ako je ta njegova egzistencijalna kriza nešto što mu se odvija u glavi, da li ti kraj (koji nećemo spojlovati) vidiš kao hepiend?

Filip: Napravljeno je da svako to tumači na svoj način. Mislim da će od čoveka do čoveka da zavisi kako će to da čita. Nije toliko banalno kao hepiend, ali mislim da razrešenje priče nije negativna stvar, već, za mene, duboko pozitivna.

K!K: U jednom trenutku, imaš eksplicitno referisanje na igre. Koje igrice igraš? Ti si ’89?

Da. Bio sam ozbiljan gejmer do pre jedno 6 godina. Igrica The Last of Us, koja je izašla 2013. za Sony [Playstation 3] je jebeno remek delo. Nisam video tako suptilan storytelling na filmu, skoro. Duboko emotivna priča, i vrlo je filmska stvar. Tako da, recimo, od igara obožavam ono što pravi Naughty Dog. Oni rade te Triple-A igre: The Last of Us, Uncharted serijal.  Takođe, ono što Valve radi – Half Life i tako te stvari. Sad sam počeo malo da gikujem o igrama…

K!K: Ako, ako.

Filip: Verovatno je zbog toga što sam fan igara koliko sam i filma, to ušlo u Inkarnaciju. Iako zadnjih, recimo, pet godina, ne igram tako aktivno. Odigram, recimo, jednu igricu jednom u 6 meseci.

Poštujem dobre igre. Kao i dobre filmove.

K!K: Na FDU postoji Dramaturgija video igara kao zaseban predmet. To je umetnost kao i svaka druga.

Filip: Apsolutno. To što radi Naughty Dog sa igrama, to je neviđeno. Recimo, akcione scene koje su oni radili u nekoliko igara apsolutno pariraju vrhunskim režiserima; tipa, Spilberg može da se postidi. Na svim nivoima –  režiranja, kadriranja, koreografije.

K!K: Domaći za letnji raspust.

Filip: To ti kažem.Inkarnacija 003

K!K: Film se zove Inkarnacija – kako si došao do naslova?

Filip: Dugo sam ga tražio. Svideo mi se jer ima duplo značenje. Referiše se na osnovni mehanizam filma, jer se glavni lik iznova i iznova reinkarnira. Nisam hteo da bude Reinkarnacija, jer sam hteo da udarimo još suštinskije na samo značenje reči „inkarnacija” – da se osim toga, naslov referiše i na glavni obrt filma. Glavni lik se inkarnira u osobu samoinicijativno, pa naslov ima duplu težinu kada se film završi.

K!K: Ljudi sa maskama izgledaju prekul. Kako si došao do toga da budu obučeni u odela i papirne maske? Da li taj egzistencijalni problem dolazi iz kalupa savremenog društva? Ili kako?

Filip: Oni jesu personifikacija te destruktivne formalnosti. Kada se otkrije ko je smestio ubistvo, shvatimo na koji način je cela stvar iskonstruisana i da je taj konstrukt uvek destruktivna kategorija, u svojoj krajnjoj instanci. Tako da – da, odela zbog preterane formalnosti, a maske zbog težine koju nosi sam pojam maske, od davnina. To je isto vrlo mitološki element. A i ne smeju da im se vide lica. Jer bi to bilo jadno. (smeh)

K!K: Kako si birao glavnog glumca? (Stojan Đorđević)

Filip: To se nekako sklopi kako mora. Zadovoljan sam jako sa Stojanom na nivou – tražio sam nekog lika koji ima dozu zamišljenosti i inteligencije. On je išao u Matematičku gimnaziju, i bio u takozvanoj „Montevideo klasi”. Nekako sam došao do njih i razmatrao ko bi mogao da bude. Mnogo njih nije moglo, ali mi je Stojan bio prvi izbor jer je imao taj spoj. Promišljen je lik, a istovremeno je fizički agilan. Bio je jako dobar u scenskim borbama, tu je uradio neviđen posao.Stojan Đorđević

K!K: Soundtrack Inkarnacije je fantastičan. Kako je izgledao rad na tome?

Filip: Kompozitor je Draško Adžić, on je asistent Isidori Žebeljan na FMU u Beogradu, i čuo sam glasinu iz tih krugova da je on najbolji mladi kompozitor na faksu. Poslao sam mu poruku na fejsbuku: „E, imam film, muzika”. On je rekao: „Kul, ajd’ se nađemo”. Našli smo se, ja sam otvorio film na laptopu, pustio, krenuli smo da pričamo. Pitao me je šta gotivim od filmske muzike. Spomenuo sam mu Ang Lijev Lust, Caution. Aleksandar Despla je radio muziku, to sam u to vreme slušao. On je odgovorio da to ima na telefonu i sluša non-stop. Onda smo počeli sa referencama i poklopili se na svakoj tački. Odmah smo se skapirali, i pristao je da radi.

Muzika je rađena maltene godinu dana, od početka do kraja. To je bio vrlo klasičan pristup: ja sam bio tu samo da odredim spotting – u kojim scenama ide muzika, u kojim ne. Shvatili smo da će da bude mnogo muzike, i onda je sve bilo na njemu. Početak je bio težak, dok smo tražili lajtmotiv, ali to je taj standardni proces. On je meni slao ideje, neke skice. Kad smo ukačili glavnu temu,  krenuo je da mi šalje scenu po scenu na mejl. Mislim da smo za svaku imali desetak izmena na nivou vožnje akcenta. Moj posao je bio samo na nivou dinamike – možemo malo veći akcenat na ovaj beat, a ovde malo spustimo…

Mnogo mi je drago što je autentična muzika, njegova je, nije podređena filmu, a radi za film stoprocentno. Baš sam, iskreno, ponosan na nju, baš ju je strava uradio.

K!K: U jednom trenutku, muzika asocira na nešto pagansko, ritualno.

Filip: Adžić je inače opsednut slovenskim misticizmom i tim stvarima. Čuo sam njegove ranije radove i tad sam shvatio da je on savršen izbor, jer svi imaju dozu nekog etno-misticizma. Vrlo promišljen lik. Manje-više genije. (smeh) Tako da, možeš i njega da intervjuišeš.

K!K: Cela priča oko filma i načina na koji je snimljen me je podsetila na Bad Taste Pitera Džeksona, izvučen na mišiće i samostalni budžet. Znam da te svi pitaju ono – odakle matematičar u svetu filma, pa ću to preskočiti. Umesto toga: snimali ste od 2011; šta te je držalo sve to vreme? Zagriženost, mazohizam, ljubav?

Filip

Filip Kovačević

Filip: Mislim da je ovo treće – dosadan odgovor, ali, ako nisi zaljubljen u to, nećeš izdržati do kraja. Bukvalno snimam i montiram stvari od svoje dvanaeste godine i to mi je samo bila prirodna ekstenzija. Recimo, napravio sam film od 45 minuta u trećem razredu srednje škole. Isto se dugo snimao. Hteo sam da snimim za dva dana, snimao sam ga na kraju godinu dana. Tako da, baš hronično imam taj problem. Volim to da radim.

Dosta te motivišu te priče o filmovima ljudi koji su uspeli u tome, tih velikih reditelja. Jednostavno svi imaju košmarnu priču za taj prvi film. I onda gledaš njihove intervjue i u fazonu si: „Da, izguraćemo” Ako je Finčer mogao, mogu i ja. Ta neka fora. Ali definitivno, potrebno je dosta discipline i rada. Svakako je dobar taj proces zbog temeljnosti koje moraš da imaš. Polako i pažljivo naučiš sve što treba da naučiš.

K!K: Kažu da je samo snimanje filma proces koji ne može da zameni nijedan kurs niti škola.

Filip: Apsolutno. I, takođe, u naše vreme, sve je dostupno na internetu. Imam listu stručnih knjiga koje mogu da preporučim za teoriju filma jer je bitan taj formalni pristup filmskom jeziku. Bitno je izučavati, gledanje mnogo filmova, čitanje mnogo tih knjiga – sve to ima na netu.

K!K: Kad si već kod filmova – pomenuo si Finchera. Da li si gledao skoro neki film, da te je baš oduvao?

Filip: To je vrlo teško pitanje, jer u poslednjih šest meseci, možda i više, ne gledam uopšte mnogo filmova zbog postprodukcije, jer, baš je bilo naporno, i onda bukvalno nisam mogao da gledam ništa što je montirano i što je film, baš nisam smireno pogledao film dugo vremena.

Poslednja stvar koju sam gledao da me oduvala je Whiplash, recimo. To je vrhunski film. Birdman, ali i to je već bilo davno. Mad Max: Fury Road – to je remek delo. Što se mene tiče, to je savršen film. Tako da, lažem, gledam brdo filmova. Skoro sam prvi put gledao Most na reci Kvaj Dejvida Lina (tip koji je radio Lorensa od Arabije). To je vrhunski film.

K!K: Inkarnacija ima kadrove koji stvarno zavređuju poštovanje, i po tehničkoj zahtevnosti i po sjajnoj fotografiji. U jednom trenutku se pojavljuje oluja koja je VAU.

Filip: Za oluju sam i ja pao na dupe, iskreno, kad sam video šta su uradili u efektima. U pitanju je sky replacement – to je bio vedar i sunčan dan. Tako da bilo je zeznuto. Sve munje i oblaci su CGI. Samo kiša nije, kišu je pravio vatrogasni kamion.

K!K: Voleo bih da pogledam ovaj film još jednom. Gde će i kada će to biti moguće?

Filip: Nismo još ništa zakucali, ali jurimo široku domaću distribuciju. Na jesen će sigurno biti, samo nije jasno kad tačno. Biće premijera u Beogradu, standardno. Pokušavamo da napravimo dogovor sa stranom distribucijom, jurimo da nam se sklope neke kockice za strani festival. Biće dostupan kako film treba da bude dostupan za gledanje.

K!K: Budući planovi?

Filip: Imam dve stvari na umu, veću i manju. Ako za veću bude potrebno suviše vremena da se realizuje, onda imam nešto što ću da radim dok čekam da se to realizuje. Ali imam prioritet, definitvno, imam ekstenzivni tritment [faza u pisanju scenarija] za koji se nadam da ću na jesen moći sa dramaturgom da počnem da pretvaram u scenario. Imam priču, svakako, već dve godine. Kada se toliko dugo radi film, imaš vremena da se baviš i drugim stvarima. Drugačija je potpuno stvar od ove, na svim nivoima, tako da – videćemo.

.

Film Inkarnacija se prikazuje u bioskopima od 8. decembra.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *