Preslušavanje: februar 2016.

Sa malim zakašnjenjem, predstavljamo vam februarske muzičke novine!

Dobro došli u Preslušavanje, gde vam predstavljamo najnovije muzičke albume koje smatramo relevantnim.

Februar je bio značajno slabiji mesec od januara po pitanju svežih izdanja, a nijedan album se nije istakao toliko da bismo ga nazvali albumom meseca. Ipak, jedna ploča je izazvala mnogo komešanja i o njoj se najviše pričalo. Možete da zaključite već po naslovnoj slici o kome je reč.

Kanye West
The Life of Pablo

kanye-west-the-life-of-pablo

Kada je, nakon tri promene naslova, Kanje Vest najavio da će se njegov novi, dugoočekivani album zvati The Life of Pablo, oformili su se internet tabori koji su spekulisali o kom Pablu je reč: Pikasu ili Eskobaru. I jedni i drugi su imali „ubedljive“ argumente, treći su ih oduvali predloživši kao soluciju album Pablo Honey benda Radiohead. Kanje ih je sve opovrgao nekoliko dana kasnije, objasnivši da je mislio na novozavetnog svetog Pavla, te da je njegova ploča u stvari sadrži gospel muziku! Jasno – ukoliko je u pitanju religija proistekla iz Kanjeovog kulta ličnosti. U suprotnom bi poređenje Kim Kardašijan sa devom Marijom u pesmi „Wolves“ bilo malo neshvatljivo.

Uzevši u obzir da je novu muziku stvarao četiri godine, kao i impresivan broj gostujućih zvezda (The Weeknd, Chance the Rapper, Kid Cudi, Rijana, Kris Braun, Kendrik Lamar, Andre 3000), konačan rezultat je razočaravajuć: zbrka od 18 pesama koja zvuči kao gomila zbrzanih demoa; amalgam nedovršenih snimaka i povremenih genijalnih trenutaka.

Pesma oko koje se svakako podiglo najviše prašine je „Famous“ – u njenoj osnovi je matrica klasičnog rege hita „Bam BamSister Nancy, oivičena strofom „Do What You Gotta Do“, koju najpre otpeva Rijana, da bi na kraju išao sempl Nine Simon; ovo bi vrlo lako bila najbolja stvar na albumu da na početku Kanje ne kaže „Mislim da bismo Tejlor i ja i dalje mogli da se kresnemo / Ja sam proslavio tu kučku“. Ovaj navodno šaljiv stih izazvao je lavinu negativnih komentara.

Istina, Vest se na celom albumu krije iza maske svoje javne persone egoističnog govnara, u strahu da ne otkrije preveliki deo sebe; svet ga mora doživeti kao kretena da ga ne bi video kao odanog muža („FML“), otuđenog sina („Wolves“), odsutnog oca („Father Stretch My Hands, Pt. 2“), lažljivog manipulatora („Real Friends“). Iznad svega, on oplakuje svoju najveću ljubav – onu prema Kanjeu („I Love Kanye“), svestan da je postao klovn.

The Life of Pablo je mogla da bude vrlo dobra i lična ploča, ali nije. Ne sumnjamo da će zagriženi fanovi i odavno pristrasna kritika nepokolebljivo tvrditi da je ovo još jedno remek-delo najvećeg inovatora u svetu hip-hopa te da je celokupan koncept takav da treba da zvuči haotično i nezavršeno (kao i njegov život), ali ne primajte se.

DIIV
Is the Is Arediiv-is-the-is-are

 

Iako su godinama nakon albuma prvenca Oshin članovi DIIV više obitavali po tabloidima nego u studiju (gitarista-alkoholičar Endrju Bejli je otišao na terapiju, pevač Zekari Kol Smit i njegova devojka Skaj Fereira su uhapšeni zbog posedovanja heroina i ekstazija, basista Devin Perez je imao probleme zbog sekstističkih komentara koje je postavljao na internet, a bubnjar Kolbi Hjuit je zbog „ličnih“ problema (sa drogom) napustio bend), ova grupa ima da ponudi više od kontroverzi i indi-popa. Okej, malo su zaglavljeni u spirali adolescentskog egzistencijalizma, što se najbolje oseća u pesmi „Dopamine“. Ima i veselijih pesama, u meri koliko pesme o zavisnosti mogu da budu vesele, poput „Out of Mind“ i „Under the Sun“, ali uglavnom su depresivne, mada ne i dosadne; recimo negde između The Cure srednjeg perioda i novijih bendova poput Beach House i Wild Nothing.

LNZNDRF
LNZNDRFLNZNDRF

 

Čini se da članovi The National u poslednje vreme imaju vremena za sve osim za svoj matični bend: dok se pevač Met Berninger zabavlja sa EL VY, gitaristi – braća blizanci Aron i Brajs Desner godinama eksperimentišu sa modernom klasičnom muzikom i muzikom za filmove. Sada je došao red i na drugi par braće – Skota i Brajana Devendorfa, basistu i bubnjara, da se okušaju u sporednim projektima.

Zajedno sa Benom Lancom, multiinstrumentalistom iz sastava Beirut, snimili su ploču za dva i po dana u napuštenoj crkvi u Sinsinatiju. Rezultat je zanimljiv, ali ne i zapanjujući: lako se dâ primetiti da većinu pesama čini samo po jedna ideja oko koje se istražuju mogućnosti. Takođe, očekivano, najslabija tačka LNZNDRF su vokali, budući da niko iz grupe nije navikao da peva. Najbolja pesma je verovatno singl „Beneath the Black Sea“, koji zvuči kao mešavina Joy Division i The War on Drugs, mada se ističu i „Future You“ i „Mt Storm“.

Wolfmother
VictoriousVictorious

 

Četvrto zvanično izdanje retro hard rokera i nije toliko pobedničko kako mu naslov sugeriše. Gitarista i pevač Endrju Stokdejl je menjao postavu benda toliko često da je na kraju ostao sâm, prinuđen da plaća studijske muzičare kako bi završio album koji, pak, zvuči haotično, nabacano i lenjo. Sa izuzetkom „Gypsy Caravan“ koja vuče na Led Zeppelin i energične „City Lights“, većina pesama su nerazrađene kopije hiljadu puta preslušanih rifova, dodatno unakažene preteranim dodavanjem efekata u produkciji. Tako „Baroness“ zvuči kao bilo koja manje poznata pesma Whitesnake, a „Pretty Peggy“ je osrednji pokušaj imitiranja T.Rex.

Santigold
99¢ santigold-99cents

Na omotu ovog albuma vidimo filadelfijsku pevačicu Santi Vajt, vakumiziranu i umotanu u celofan zajedno sa kojekakvim drangulijama, svedenu na običan proizvod sa nalepljenom bagatelnom cenom. Upravo su pretvaranje umetnosti u robu i kritika konzumerizma teme kojima se ona bavi na ovom izdanju, namerno zamagljujući granicu između umetnika i produkta. Međutim, kvalitet i stil previše variraju da bi se moglo govoriti o potpuno konceptualnom albumu, iako je pre izdavanja singla „Who Be Lovin’ Me“ odradila sjajnu kampanju na društvenim mrežama, snimivši lažnu reklamu za fejsbuk aplikaciju. Ovde je sve lepo upakovano, možda čak isuviše; Santigold sama sebi staje na put: svaki put kad načne neko osetljivije pitanje, kao da zaključi da joj je ipak bitnije da „ne talasa“ i da je možda ipak bolje da ima dobru pop pesmu nego lošu reputaciju. Sama muzika je dosta življa od one sa mračnijeg prethodnika Master of My Make-Believe iz 2012. „Banshee“ zvuči kao koračnica armije japanskih anime srednjoškolki, favorit „Rendezvous Girl“ vuče jak uticaj iz sint-popa osamdesetih, „Chasing Shadows“ je donekle standardan singl, a „Big Boss Big Time Business“ podseća na M.I.A. Interesantna je i završna „Who I Thought You Were“, neočekivana pop-rok pesmica koja zatvara album.

School of Seven Bells
SVIIB

sviib

Četvrti album ovog electro/dream-pop sastava biće, nažalost, i poslednji. Prvobitni trio koji su činili Bendžamin Kertis i bliznakinje Alehandra i Klaudija Deheza postao je duo kada je Klaudija napustila bend; a Kertis, koji je pet godina bio u vezi sa Alehandrom, je umro od limfoma u decembru 2013. SVIIB sadrži pesme na kojima je par radio pred njegovu smrt. Elegičan, iskren i topao, ovaj album predstavlja oproštajno ljubavno pismo. Ipak, osim odličnih „On My Heart“ i „Open Your Eyes“, SVIIB nema mnogo pesama koje se ističu – štaviše, prilično je neujednačen. „Ablaze“ je optimistična, „A Thousand Times More“ agresivna ali predvidljiva, dok je „Elias“ ispunjena nelagodom. Međutim, kada se sagledaju okolnosti pod kojima su ove pesme stvarane (jedna je delom snimljena u bolnici u kojoj se Kertis lečio), kao i tehnički aspekti, može se reći da je labudova pesma School of Seven Bells uprkos svemu prikladna počast i poslednji pozdrav.

The 1975
I Like It When You Sleep, for You Are So Beautiful Yet So Unaware of It

the-1975-cover

The 1975 su svojim istoimenim debi albumom stupili na scenu kao samozvana „alternativna“ rok grupa, koja se, kad se odstrani rokerski imidž, više uklapa u sliku savremenog boj-benda čija je muzika skoro identična mejnstrim popu kom bi trebalo da pruža alternativu. Par godina kasnije, vratili su se sa albumom nepotrebno dugačkog naslova, u nameri da se okušaju u malo ozbiljnijoj muzici, sa više suštine a manje hajpa. Napravili su ploču koja teži da bude samosvesna i zrela, ali to nije: ono što ILIWYSFYASBYSUOI (priznajte da niste pročitali ovu „skraćenicu“) jeste je zbirka fantastičnih pop pesama sa zanimljivim i pametnim tekstovima, kojoj pokušaji „dubine“ nisu potrebni; čak joj i smetaju.

Singl „Love Me“, opominjuća oda narcizmu, žestoko krade glavni gitarski rif iz „FameDejvida Bouvija, dok „She’s American“ neodoljivo podseća na „Forever“ sint-pop sestrinstva HAIM. Blagi plagijati na stranu, „The Sound“ je sjajna pop-house pesma, a da pevaču Metjuu Hiliju odlično leže i R&B ritmovi pokazuje „Paris“. Ipak, među 17 pesama na ILIWYSFYASBYSUOI nalazi se i nekolicina „filera“ i nepotrebnih, skoro pretencioznih a svakako predugačkih instrumentala („Please Be Naked“, naslovna pesma).

Animal Collective
Painting With

animal-collective-painting-with

AnCo su se u godinama nakon albuma Merriweather Post Pavilion istakli kao mnogo srećnija i stondiranija verzija Radiohead-a. Deseti album ovog trija destiluje celokupan eksperimentalno-psihodelični-skoro-pa-noise stil benda na nešto normalniji nivo i ubrizgava mu takvu dozu ušećerenog, premda karakteristično „iskrivljenog“ popa da može da privuče nove fanove, a pritom ne otera stare. To se vidi na singlovima „FloriDada“ (čiji se naziv poigrava sa umetničkim pokretom) i „Golden Gal“. Obožavaoce Velvet Underground prijatno će iznenaditi činjenica da Džon Kejl gostuje na „Hocus Pocus“, u kojoj svira na DRONOVIMA. Još jedna zanimljivost jeste da su neposredno pred izdavanje Painting With AnCo izbacili besplatnu istoimenu aplikaciju za iOS, koja omogućava dvema osobama da istovremeno slikaju po svojim ekranima.

anthrax-forallkingsAnthraxFor All Kings

Ljubitelji treš metala neće biti razočarani. Novi album ovih veterana vrlo je fokusiran i zreo, a povremeni izleti u hard rok i spid metal su više nego dobrodošli.

.

lucindawilliamsLucinda WilliamsThe Ghosts of Highway 20

Čuvena kantri/bluz/amerikana kantautorka se na ovoj dvostrukoj ploči bavi temom borbe protiv depresije, protiv prošlosti, protiv izdaje. Pesme su nostalgične i iskrene, na momente i religiozne.

.

Elton-John-Wonderful-Crazy-NightElton JohnWonderful Crazy Night

Ovo je već 32. Eltonov studijski album. Čini se da nema mnogo toga novog da kaže i da izdanja štancuje samo da ne bi bio zaboravljen. Muzika je više nego slušljiva, ali nimalo sveža. Možda zato prethodni izdavač nije hteo da je objavi, već je Džon morao da otvori sopstvenu izdavačku kuću.

yuck3YuckStranger Things

Yuck i dalje furaju svoj fazon omaža garažnim bendovima devedesetih kombinacijom grandža i popa. Međutim, nakon odlaska frontmena Danijela Blumberga, uticaji se polako pomeraju ka nešto novijoj muzici. Slabo.

.

wildnothing-lifeofpauseWild NothingLife of Pause

Džek Tejtum i promenljiva ekipa okupljena oko njega svojim trećim izdanjem pokazuju da je njihovo shvatanje dream-popa i uopšte muzike zasnovane na bezbrojnim efektima vrlo ekstenzivno, te da su raspoloženi da stalno istražuju nove sonične teritorije. Interesantno i pohvalno.

The-Cult-Hidden-CityThe CultHidden City

Završni deo „spiritualne“ trilogije koju čine Born Into This iz 2007. i Choice of Weapon iz 2012. (koji je najjača karika u lancu). Tradicionalni britanski hard rok, nije loše, ali nije ni pamtljivo. Neko treba da im kaže da su se osamdesete završile.

Cloud-Cult-The-SeekerCloud CultThe Seeker

Ambiciozan projekat, izdat paralelno sa istoimenim umetničkim filmom. Eksperimentalno, neretko naporno za slušanje.

.

ra-ra-artRa Ra RiotNeed Your Light

U zavisnosti od raspoloženja, ovo se može posmatrati kao generični alt-elektro-pop-rok kog ima sve više na tržištu ili kao sledeći korak u razvoju benda koji je počeo kao kamerni sastav sa dva gudačka instrumenta i koji još uvek istražuje svoje mogućnosti. Svakako je drugačije od prethodnika.

yoko2Yoko OnoYes, I’m a Witch Too

Nastavak albuma Yes, I’m a Witch, na kom je Ono dala priliku savremenim izvođačima da remiksuju ili snime potpuno nove verzije njenih pesama, zadržavajući samo njen originalni vokal. Ovog puta, to su učinili Death Cab for Cutie, Moby, Portugal. The Man, Sparks, Peter Bjorn and John, Miike Snow i drugi.

glenseasonGlen HansardA Season on the Line EP

Svojevrsni dodatak prošlogodišnjem LP-ju Didn’t He Ramble, sa pesmama koje nisu ušle u uži izbor, ali su tematski povezane. Ništa posebno.

.

mobycalm1MobyLong Ambients 1: Calm. Sleep.

Kako sam Mobi kaže: „četiri sata tihe ambijentalne muzike koju sam napravio za sebe, ali sada želim da vam je dam besplatno.“ Može se preuzeti sa sajta njegovog lanca veganskih restorana  – ovde.

.

vroomvroomCharli XCXVroom Vroom EP

Bezobrazna zvezdica najavljuje svoj sledeći studijski album ovim kratkim izdanjem, prvim u novoosnovanoj izdavačkoj kući čiji je ona ponosni vlasnik. Prljavi pop.

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *