Paraliza u snu: demonski prozor ka onostranom

Oduzeto tijelo, preznojavanje, halucinacije, panika i neodložna smrt. Ne, nije u pitanju oktobarski ispitni rok, već nešto podjednako zastrašujuće – paraliza u snu. Naći ćete je na granici jave i sna, nauke i sujevjerja, stvarnosti i iluzije. Upoznajte se sa fenomenom koji već vijekovima očarava, zastrašuje i stvara urbane legende, a !Kokoška je pokušala da sazna da li iza njega stoje demoni, vanzemaljci, naš mozak ili nešto četvrto.

Ležite u krevetu pogleda fiksiranog prema plafonu. Uzaludno pokušavate da pomjerite i najmanji mišić – vaše tijelo više ne pripada vama. Još uvijek dišete, ali jedva. Postajete sve svjesniji sopstvene nemoći dok panika polako ispunjava vaše nepokretno tijelo koje se, iz nekog razloga, nije probudilo zajedno sa vama. Prisjećate se scene iz Kill Bill-a u kojoj Beatriks pokušava da promrda palac na nozi nakon dugogodišnje kome. Proklinjete sebe jer ste dopustili da vas kinematografija ponovo slaže.

Preuzeto sa: vagabomb.com

Sve mentalne napore ulažete u to da pomjerite svoje usnulo tijelo i, uprkos nadljuskom trudu, mišići odbijaju da poslušaju. Vaše misli vrište od straha i frustracije, međutim čak ni onaj koji leži pored vas, duboko utonuo u sopstveni san, ne može da registruje vašu mentalnu uznemirenost, da se probudi i da vas spase od horora kojeg proživljavate. I taman kad ste pomislili da gore ne može biti, pojavljuje se to – neobjašnjivo prisustvo, tik izvan vidokruga ali ipak osjetno. Poput sjene koja vas posmatra, to se hrani vašom panikom i slabošću. Ponekad je nečujno, ponekad veoma bučno – uvijek zastrašujuće i neprijateljsko. Približava se. Osjećate rađanje krika u paralisanom grlu, ali znate da ste potpuno nijemi za vašu okolinu. Skupljate posljednje atome snage i znate da ćete, ako se sada ne pomjerite, zasigurno okončati u ovom demonskom polusnu. Napokon, uspjeli ste. Odskačete od kreveta uz trzaj, užasnuti, oznojeni, nerijetko u suzama. Vaše tijelo je ponovo vaše. To više nije pored vas. Ponovo pripadate stvarnosti.

Ovo je samo jedan od mnogobrojnih načina da se doživi i preživi fenomen koji već vijekovima utjeruje strah u kosti. O paralizi u snu pisalo se i nagađalo kroz istoriju. Ona je do danas ostala jedna od najvećih misterija ljudske psihe, nepoznanica koja još uvijek golica maštu naučnika, istražitelja paranormalnosti i miliona žrtava širom planete kojima noćni san nerjetko donosi užase. Ali šta zaista stoji iza ove užasavajuće pojave – demoni, vanzemaljci, naš mozak ili nešto četvrto?

Demon koji sjedi na grudima

U istoriji savremene medicine ovaj pojam spominje se već od  17. vijeka. Jedan od prvih dokumentovanih slučajeva datira još iz 1664., i u njemu holandski profesor Izbrand Van Dimerbroek opisuje simptome jedne svoje pacijentkinje:

Ponekad bi noću, kada bi pala u san, vjerovala da đavo leži na njoj i pritišće je, ponekad da je guši veliki pas ili uljez koji leži na njenim grudima, tako da je jedva mogla da progovori ili diše, a kad bi pokušala da odgurne teret sa sebe nije mogla da pomjeri udove.

Demonska Kamasutra. Poza: Inkub. Opis: ležite beživotno dok vam demon čuči na grudima, a sve to posmatra konj. “Noćna mora”, Henri Fuseli. Preuzeto sa Vikipedije

Ovaj primjer ilustrativno pokazuje najraniju povezanost paralize u snu i nečastivih sila. Žrtve su vjerovale da ih noću
posjećuje demon koji im sjedi na grudima i baca čini na njih, čineći ih nepokretnim. Kao pojava koja je podjednako zastupljena u svim dijelovima svijeta, paraliza u snu za posljedicu je imala najšarenolikija objašnjenja i vjerovanja u zavisnosti od kulture u kojoj je posmatrana. U drevnoj Mesopotamiji se vjerovalo da su inkubi (lat. incubare – ležati na) ti koji muče nedužne ljude – Lilu, koji napastvuje žene i Lilit koja preferira muškarce. Ženske verzije demona će krajem 14. vijeka biti prekrštene u termin sukuba (lat. succubare – ležati ispod). I inkubi i sukube su od početka dovođeni u vezu, ne samo sa noćnom paralizom, već i sa erotskim snovima. Oni bi nerijetko opštili sa svojim žrtvama tokom akta noćnog opsijedanja, a ponekad bi se iz tog demonskog silovanja začelo i dijete (tako je, prema legendi, začet i veliki čarobnjak Merlin). Inkub će polako postati i sinonim za paralizu u snu. Već je u 10. vijeku poznati persijski filozof Razi dao jedan od prvih opisa stanja napisavši:

Kada se desi kabus*, osoba osjeća težak teret na sebi i shvata da nije sposobna da vrišti.

*kabus – persijska verzija termina incubus

U zapadnjačkom svijetu uloga noćnog davitelja i zastrašivača je uglavnom ženska. Sam termin nightmare (engl, noćna mora) vodi porijeko od nordijske riječi mara i označava demonsku silu najčešće ženskog pola koja sjeda usnulima na grudi i davi ih. Usljed cvjetanja puritanskog ideala nošenog strujom religijskog uticaja, seksualna priroda demonskih stvorenja se potiskuje u drugi plan. Oni se čak i humanizuju; na novootkrivenom kontinentu paraliza u snu i demoni koji je izazivaju postaju blisko povezani sa vješticama i vještičarenjem. Hranjen panikom i strahom, ovaj fenomen postaje jednim od ključnih prilikom svjedočenja i optuživanja koji su vodili ka velikom progonu vještica. Žrtve su opisivale velike, crne mačke koje im sjede na grudima, ili žene iz sela kako ih dave satima dok oni bespomoćno pokušavaju da se otrgnu njihovim činima. Međutim, pojava nije umrla sa vješticama, a uticaj folklora je osjetan i danas širom anglofone kulture, gdje se nerijetko fenomen paralize u snu oslovljava i kao sindrom stare vještice.

Slična je situacija i na dalekom istoku. Japanci ovo stanje opisuju terminom kanashibari, koji u prevodu znači “vezati željeznim konopcem”. Čak i danas mnogi Japanci vjeruju da je stanje izazvano djelovanjem zlih duhova. Na Karibima postoji vjerovanje da paralizu u snu (kokma, kako je tamo nazivaju) izazivaju duše nekrštene djece koja se vraćaju i dave svoje usnule žrtve. Širom Afrike je ovaj fenomen u bliskoj vezi sa vudu magijom i zombijima (u Zanzibaru se koristi termin popobawa), dok Inuiti vjeruju da je uqumanirniq kletva bačena od strane šamana kao predznak lošeg lova i nesreće.

Preuzeto sa taringa.net

Danas srednjevijekovni demoni i vještice koje huškaju nečastive sile na nevine duše više nisu seksi objašnjenje onima koji žele ovom fenomenu dodijeliti paranormalni epitet. Sa ekspanzijom NLO groznice i straha od nepoznatih prostanstava svemira, paraliza u snu se sve češće dovodi u vezu sa vanzemaljskim otmicama. Prema jednoj studiji iz 2002., preko 60% svih „malih zelenih” preferira da nas obilazi noću, dok spavamo. Žrtve bi, još jednom, opisivale osjećaj bespomoćnosti i nemogućnosti izvođenja i najmanjeg pokreta začinjen neizbiježnim prisustvom entiteta koji sve to posmatraju. Neka od iskustava možete čuti u kratkom filmu Squeezed by Shadows, autorke Karle Makinon (link ispod).

„Zar sve što vidimo, il’ tu
jesmo, to tek je san u snu?”

Kako to obično biva, fenomen ovakvog kalibra veoma je brzo postao temom mnogobrojnih ispitivanja i studija. Kako se razvijala i sama neurologija, pojavljuju se odgovori na mnoga pitanja u vezi sa paralizom u snu. Danas znamo kako funkcioniše san i koji su fiziološki mehanizmi uključeni u njegovo izazivanje, a samim tim lakše je objasniti (ili bar pokušati) neke od dešavanja koja se dodjeljuju ovom stanju. Poznato je, naime, da je ključna struktura u ravnoteži sna i budnosti dio centralnog nervnog sistema pod nazivom retikularna formacija. Ona, između ostalog, ima ulogu u nastanku sna. Sa ulaskom u san prekida se neurološka veza koja omogućava voljne pokrete, sve sa ciljem zaštite tijela prilikom spavanja. Nakon što mozak uđe u tzv. REM fazu sna (Rapid Eye Movement) počinjemo sanjati živopisne snove koji bi, da nema prekida u gorepomenutoj vezi, doveli do pokretanja tijela shodno snovima a samim tim i nas u direktnu opasnost od povrjeđivanja. Upravo iz tog razloga postoji ova, fiziološki izazvana paraliza. Međutim, kod paralize u snu nerjetko se dešava sljedeće – mozak je probuđen ali tijelo još spava. Ponovno pokretanje motornih funkcija je iz nekog razloga odgođeno. U ovakvim stanjima postajemo posebno podložni vizuelnim i slušnim halucinacijama, vantjelesnim iskustvima i ostalim avetima kojima se objašnjavaju brojni sumptomi paralize u snu. Čvrsta je veza između paralize i tzv. lucidnog sna (san unutar sna), koji takođe može objasniti šarenolike oblike ispoljavanja ovog fenomena, od osjećaja napuštanja sopstvenog tijela do neobjašnjivih entiteta koji su česta pojava.

Kada govorimo o predispoziciji za javljanje ovog stanja, naučna objašnjenja postaju raznolikija a samim tim i nepreciznija. Zna se da paraliza u snu pogađa relativno veliki procenat stanovništa – nešto ispod 8%, s tim da veliki broj ljudi u toku života doživi svega nekoliko epizoda. Mnogo su rjeđi slučajevi učestalih napada koji kod pojedinaca mogu u velikoj mjeri otežavati svakodnevni život. Paralizu u snu predisponiraju stres i neispavanost. Napadi su dosta češći nakon napornog dana, tokom ispitnih rokova i ostalih traumatičnih perioda, što objašnjava i distribuciju najveće učestalosti u periodu adolescencije. Međutim, koliko god nauka prodirala u dubinu ovog pojma, njegove najveće tajne i dalje stoje neotkrivene, a upravo su one i postale prazno platno za slikanje najužasnijih urbanih legendi.

Povratna karta za Zonu sumraka

Preuzeto sa www.posters57.com

Snovima je od pamtivijeka pripisivana mistična priroda i značenje koje prevazilazi okvire razuma. I dok su sami snovi dosta apstraktniji i individualno obojeni subjektivnošću ljudske podsvijesti, paraliza u snu posjeduje dosta karakterističniju manifestaciju koja je skoro identična kod velikog broja ljudi. Ogromna većina osoba koje iskuse ovaj fenomen opisuju nezapamćen strah praćen nesumnjivim prisustvom mračnih entiteta, stvorenja koja, u većini slučajeva, ostaju van vidnog polja. Pojedini, s druge strane, mogu da ih uoče. Često su opisivani kao jednostavne crne siluete, a ponekad poprimaju i definitivan ljudski oblik; ponekad su same, a ponekad u pratnji drugih, podjednako zastrašujućih stvorenja. Većina onih koji redovno doživljavaju paralizu u snu navešće kako se osjećaju kao da prelaze na neki drugi nivo postojanja. Slična iskustva opisuju i oni koji probaju DMT, psihoaktivnu supstancu koja je hemijski analog melatoninu, hormonu koga luči epifiza, sitna moždana žlijezda, i koji je u bliskoj vezi, pogađate, sa snom. I svi oni, prilikom DMT tripova, opisuju kontakt sa bićima iz druge dimenzije, svijeta koji se nalazi tik iza ograničenosti naših (trijeznih) čula.

Međutim, tu ne prestaju bizarne činjenice vezane za ovaj fenomen. Ono što je svakako vrijedno pomena jeste i tvrdnja koja paralizi u snu daje još zlosutniji karakter – ovo stanje je zarazno. Veliki broj osoba navodi kako nikada nisu iskusili čari paralize u snu sve do momenta kada nisu došli u direktan kontakt sa onima koji ovo stanje doživljavaju skoro svakodnevno. Moglo bi se reći da oni sa darom da zavire u Zonu sumraka imaju sposobnost aktivirati zakržljalo treće oko ljudi sa kojima provode najviše vremena. A za nepopravljive romantike koji žele svoje vizije onostranog da podijele sa voljenima uvijek postoji šansa da dožive i zajedničku paralizu u snu. Da, dobro ste pročitali. Dokumentovani su slučajevi u kojima dvoje ljudi istovremeno doživljava paralizu sa zastrašujuće sličnim detaljima. A ako želite da saznate još o ovom fenomenu i iskustvima onih koje najviše pogađa !Kokoška vam preporučuje dokumentarac Noćna mora (The Nightmare)

I zapamtite, pažljivo kročite prostranstvima snova i pošaljite nam razglednicu iz Zone sumraka, ukoliko tamo slučajno zalutate.

    2 komentara

    • даре says:

      Добар текст , занимљиво за читати. Имао сам проблема с тим пошао сам код врачаре и сад скоро да немам проблема . Пласебо ефекат претпостављам или ми је врачара бацила неку мађију да ме одбрани ?

      • Igor Lazarević says:

        Mi u K!K cvrsto vjerujemo u sve oblike magije i primjenjivanje iste, tako da smatram da to nije placebo. Imali ste srece pa ste nabasali na iskusnu vracaru koja zna sta radi. Ostavite joj baksis.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *