Ko se boji Tuđina još!

Nekada davno (1979. godine) u jugoslovenske bioskope stigao je film čiji je naslov vešto preveden kao Osmi putnik, jer Strano telo, Vanzemaljac, Nedokumentovani radnik sa planetoida LV-426 i drugi prevodi reči „alien” ne zvuče tako opako. Naslov je svojevremeno bio originalan u svom „misterioznom” značenju, ali avaj niko nije gledao u pasulj da sazna da će biti nastavaka filma u kojima broj ljudi, androida, pa i nedokumentovanih radnika premašuje broj sedam, te !Kokoška smatra da ovoj franšizi mnogo bolje leži drugi srpskohrvatski izraz za ovu zverku – Tuđin. Stoga možemo reći da je !Kokoška gledala novi film Tuđin: Kovenant, te u nastavku teksta možete pročitati da li imamo još zamerki sem prevoda.

Ko god da je gledao film Prometej izašao je iz bioskopa sa pitanjima: Ko bre?! Šta bre?! Molim?! Čekaj, da li je to na kraju bio ksenomorf ili šta? Da li su ona dva lika stvarno toliko glupa?! ŠKK je navelo Inženjere da nas potruju crnom tekućinom?! ŠKK je crna tekućina?! Da li je Dejvid kul ili je to do toga što ga igra Majkl Fasbender? Ako ste se, kao i mi, ponadali da će te u novom filmu dobiti odgovore na ova pitanja – nadu tražite na pogrešnom mestu.

Sinopsis

Na našu žalost (nečiju sreću) Tuđin: Kovenant (zvanično Osmi putnik: Kovenant) nije Prometej 2, kao što su reditelj Ridli Skot i scenarista Dejvid Lindelof prvobitno planirali dok su smišljali kraj u kome se preživeli putnici pomenutog broda otiskuju na put ka rodnoj planeti Inženjera, u potrazi za odgovorima na ona ista pitanja koja su se i vama vrzmala po glavi. Doduše, oba ova filma su prednastavci Osmog putnika, i oba imaju Robo-Fasbendera, i tu se sličnosti manje-više završavaju.

Dejvidovo postanje (preuzeto sa alien-covenant.com)

Kovenant je svemirski brod namenjen kolonizaciji naseljive planete negde u svemiru. Posadu broda čine bračni parovi, uključujući i prvi otvoreno gej par (oh, kako progresivno od njih!); njih iz hibernacije budi neutrino-oluja koja pravi neprocenjivu štetu tovaru broda, odnosno oko 2000 smrznutih kolonista (prim aut: nismo sigurni da li je spomenuto da ima 2000 kolonista ili 2000 porodica kolonista, izvinjavamo se ako je brojka netačna). Pri piš/puš pauzi tokom sanacije broda, posada slučajno prima radio signal koji stiže sa obližnje misteriozne i naseljive planete, te odlučuju da se upute i istraže, jer… eto tako. Naravno, sve krene po zlu, copy/paste Osmi putnik, copy/paste Prometej, jao-vidi-ksenomorf, i nakon 2 sata eto nas opet na brodu gde se preživeli spremaju za hibernaciju (izvin’te na spojleru, ali već ste svesni da se svaki film ove franšize završava na sličan način).

Misterija i neizvesnost je nešto što gledanje filmova iz ove franšize čini posebnim i doprinosi napetosti, te izbegavamo da detaljnije opisujemo radnju, jer vam svaki delić može uništiti bioskopsko iskustvo. Međutim, ako ste već gledali trejler onda ćemo vam reći da saosećamo sa vama. Teško je u 21. veku sakriti detalje filma i sprečiti da ključne stavke „iscure u medije, ali kada otkrijete neke jako spojlerične scene u trejleru ne bi li pokazali da se u filmu pojavljuje čuveno jaje i parazit koji naskače na žrtvu, da ne govorimo o sceni sa potpuno odraslom jedinkom tuđina, zaslužujete poseban nivo pakla kojeg se i Dante klonio. Ozbiljno, ne gledajte trejler! Čak iako ste se zajebali i odgledali, potrudite se da ga zaboravite, učinićete sebi uslugu. Ako pak želite da nabijete sebi hajp pred film, pored preporuke da odgledate maraton Tuđin serijala, kliknite na sledeći video koji je svojevrstan prolog, tj. izbrisana scena.

!Kokoškin sud (bez spojlera)

Iako dolazimo u iskušenje da napišemo „Fasbender je genijalan – film je ništa novo” i time zaključimo ovaj prikaz, shvatamo da ne bismo ispali fer ni prema vama, ni prema pristojno određenom horor blokbasteru. Sa tehničke strane gledišta film je savršen. Ridli Skot je tip reditelja koji sve radi kako treba, (sem poneke omaške u odabiru projekta), te sam po sebi film izgleda besprekorno, montaža i kamera su na visini zadatka, odabir glumaca je na mestu, radnja teče pitko i svakoj sceni je mesto tu gde jeste. Film je emotivan kad treba, napetosti je na pretek, a ima i par bizarnih scena koje će vas naterati da se uzvrpoljite na sedištu.

(preuzeto sa denofgeek.com)

Što se zamerki tiče, možemo ponovo istaći da je ovo još jedan u nizu Tuđinskih filmova sa istim tempom, zapletom i raspletom. Dajte ljudima na internetu vremena i neko će se naći da izmontira Osmog putnika i Kovenant uporedo, dokazujući da se scene i njihov tajming ne samo poklapaju, nego su identične. Da li je to povod za zaobilaženje ovog izdanja? Naravno da ne! Film je zabavan (koliko horor može da bude), sjajno dočarava napetu i bezizlaznu atmosferu koja okružuje junake na ekranu, a lik Dejvida će vas učiniti nelagodnim i poput HAL-a 2000 iz Odiseje u svemiru: 2001, nateraće vas da sumljičavo gledate u svoje kompjutere i pametne telefone nakon izlaska iz bioskopa.

Tu je i subjektivna zamerka dela publike koji voli Prometeja; oni se žale da su filmadžije nepravedno izostavile likove i zanemarili nerazjašnjena pitanja iz prvog prednastavka ostavljena za drugi koji nikad neće doći. Naime, Prometeja je trebao da sledi Izgubljeni raj (Paradise Lost) u kome bi se preživela dr. Šo i polovni Dejvid susreli sa Inženjerima na gostujućem terenu, ali taj scenario je odbačen jer je studio odlučio da ne želi još jedan zbunjujuć film bez originalnih ksenomorfa na koje se publika loži, te su se nameračili da što pre povežu radnju Osmog putnika sa prednastavcima, sa mogućnošću rebuta i ko zna kojih još bogohuljenja. Rebut nije najavljen, ali nije kao da bi nas ovakav ishod iznenadio (kah-kah Terminator: Genesis).

Poslednji selfi (preuzeto sa scified.com)

!Kokoškin sud (spojleri na sve strane)

Za neke konkretnije zamerke i pohvale moramo ući u mračnu zonu spojlera, te ako niste gledali film trk u bioskop pa se čitamo kasnije.

Što se dobrih stvari tiče, odnos među likovima, njihova motivacija i međusobna interakcija je odlično urađena. Prolog koji smo spomenuli je savršen uvod i sažet prikaz onog što nas čeka u filmu, ali i bez gledanja istog, nećete osetiti da vam je nešto falilo. Kao što znamo, u ovakvim filmovima većina likova ne preživi prvih pola sata filma, pa ni ovde. Ono što je posebno u ovoj priči je što posadu Kovenanta čine bračni parovi, te se posle svake smrti gledaoci suočavaju sa tugom supružnika koji je preživeo (ne preterano dugo), te nam ovi gubici mnogo teže padaju i ostavljaju gorak ukus u grlu. Glumačka postava je odradila majstorski posao s te strane. Scena u kojoj se „rađa” prvi neomorf (bića koja liče na ksenomorfe, ali ih odvaja par laboratorijskih eksperimenata), u kojoj dve članice posade pokušavaju da se nose sa ovom neverovatno brzom eskalacijom problema (brod je bio usidren tek nekoliko sati) je brutalno realna. Većina nas bi verovatno pre tako reagovala, sumanuto, nespretno i u potpunoj panici, nego smireno i razumno.

Budimo realni, većina nas bi povratila dok pada u nesvest! (preuzeto sa geek-freak.ru)

Međutim, likovi u ovom filmu pate od jedne mnogo teške boljke – glupi su k’o noć! Znamo da je ovo horor, žanr sklon ljudima koji vole da hodaju sami po mraku dok je serijski ubica na slobodi, ali kao i u Prometeju i ovde neki od likova rade stvari zarad radnje i zapleta, a ne zdravog razuma. Posebno izdvajamo lik Orama (Billy Crudup), naslednika poginulog kapetana. Razumemo, čovek želi da se dokaže kao sposobni vođa posade koja radije prati Denijels Brenson (Katherine Waterston), te srlja i donosi odluke koje imaju malo smisla samo da bi ispao glavni baja. Takođe, on je prva žrtva čuvenog “facehugger” parazita (scena iz trejlera koja otkriva previše o kraju filma) i to dok mu negativac preteće zlokobno najavljuje neslavan ishod prilaska jajetu. Oram je u celoj ovoj ne-tako-kratkoj sceni imao dosta vremena da pod a) pobegne, pod b) rokne negativca dok je ovaj izlagao svoj plan, pod c) uništi sva jaja d) ostane da ćaska i bolje pogleda šta se to mrda u jednom od njih. Šta radi – idiot prilazi jebenom jajetu! Ok, ok, smirili smo se…

Zanemarimo skretanje od Prometejeve priče i glupe ljude koji se glupavo ponašaju, i pričajmo o najboljem aspektu Kovenanta: duploj ulozi Majkla Fasbendera, kao starog androida Dejvida i njegovog mlađeg bate Valtera. Nije lako igrati likove koji moraju dovoljno da podsećaju jedan na drugoga ali i da budu nespojivo različiti kao ove dve verzije robota. Takođe, zapitali smo se par puta da li je primereno gajiti određene vrste simpatija prema Valteru, ali to ćemo pripisati Fasbenderovoj harizmi. Dejvid je, s druge strane, pravi glavni lik ovog filma. Mnogi bi rekli da je on antagonista, glavni zloća, ali mi se ne slažemo s tim. On je robot, njegova motivacija je užasna i sablasna, stvari koje je radio su katastrofalne i ostavljaju nas bez reči, ali da li je to radio jer je zao, pokvaren, ili je evoluirao u neku novu vrstu bića?! Sve što želi je da stvara, kao što je on stvoren i kao što su njegove tvorce stvorili Inženjeri. Rezultat ovakvih težnja su nažalost ksenomorfi – savršena bića nastala njegovim eksperimentisanjem, a njegova težnja da svoje kreacije „oživi” i bude im mama su razumljiva i koliko nam bilo teško da priznamo – saosećamo sa njim. Kada osetimo da žalimo Dejvida, saznamo za još neke grotesne stvari koje je radio i onda osećamo još više krivice, upravo je u toj sivoj zoni čar ovog filma. Naime, u prethodnim filmovima kompanija Vejlend je uvek bila očigledni zli zloća; ne možete kriviti ksenomorfe za pokolje, kao što ne možete kriviti pomahnitalog tigra – to im je u prirodi. Lakše je kriviti nekog ko želi od ovako surovog bića da se obogati. U Kovenantu, Dejvid je proizvod Vejlendovih ambicija i sve za sve njegove brutalnosti možemo kriviti čoveka koji ga je stvorio.

Ali ako vam stvarno fali pravi negativac u filmu, onda svalite svu krivicu na ljudsku glupost!

Kad vam je malo jednog robo-Fasbendera… (preuzeto sa denofgeek.com)

Idemo ka novom Buđenju

Ridli Skot je najavio da ima ideje za narednih 6-7 nastavaka Tuđina, ali trenutno radi na zaokružavanju triologije prednastavaka. Sledeći u nizu je Tuđin: Buđenje, a da li smo ushićeni oko toga… onako. Način na koji se Prometej završio terao nas je da vrištimo za repetom, ali posle Kovenanta nekako smo OK s tim da čekamo nastavak. Priča je manje epska i više brutalna i tragična. Nije to loše, dovoljno za letnji blokbaster, ali nije na odmet proširiti svet ovog univerzuma. Prethodni film je to pokušao, ali ovaj je celu priču sasekao u korenu i okrenuo se onome što „pali” kod publike. Greota.

Umesto da vas pozovemo na film nudeći vam trejler da se naložite na njega, uradićemo to sa kompozicijom Vagnera – Ulazak bogova u Valhalu. Više je nego prigodna numera za kraj priče o ovom filmu (namig-namig).

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *