Izvorna muzika, Elektronika i Srebro – Intervju sa Kezz

U susret promociji prvog albuma mlade kantautorke Kezz (disclaimer: nema bitnijih dodirnih tačaka sa Đ. Balaševićem), porazgovarali smo o tome šta nadahnjuje njen splet izvorne i elektronske muzike, kao i kako je protekao put od prvog singla do albuma.

Tamara Ristić, poznatija pod nadimkom Kezz, kantautorka je iz Kikinde. Njen prvi singl Momajoj je doneo međunarodnu pažnju zahvaljujući kreativnoj kombinaciji izvornog pevanja i elektronske muzike, a debi album uskoro izlazi za Mascom Records ali ga već možete naručiti! Koncertna promocija albuma će biti 2. juna u KC Gradu, a !Kokoška je žustro presrela Kezz na pauzi od lepljenja plakata ne bi li otkrila šta je nadahnjuje.

K!K: Ćao Kezz! Čestitamo na albumu! Beogradska premijera je za par dana drugog juna u KC Gradu, ali tvoj promotivni zalet je već u toku. Kakve su prve reakcije?

Kezz: Prve reakcije su veoma pozitivne! Doduše, nekoliko pesama koje će se naći na albumu ljudi već znaju, ali uglavnom su veoma iznenađeni novim delom neke pesme sam premijerno svirala uživo, iako još nisu objavljene. Uvek volim da ubacujem nove stvari u repertoar izvodim neke koje nisu ni na albumu. Zabavno mi je da vidim reakcije ljudi i da podelim to sa njima. Tako se i razvijaju pesme u mom slučaju. Pošto sve radim sama, jako mi je bitno da vidim reakcije ljudi i da osetim da li nešto u tim aranžmanima treba promeniti ili unaprediti. Kad nastupaš uživo onda ti se nekako stvari slože i onda otprilike znaš u kom pravcu treba da ideš.

K!K: To su pesme koje planiraš da snimaš ubuduće?

Da, da, definitivno, i onda mi je zabavno da osetim kako će te nove pesme da zvuče uživo. Sve se to razlikuje od stvaralačkog procesa, preko nastupa i do snimanja kada, opet, treba da razmišljaš o mnogim drugim stvarima. U mom slučaju sve je krenulo od tog nekog live-a i imala sam samo te dve studijske pesme koje su ljudi imali prilike da čuju na jutjubu. Sve ostalo su bili nastupi uživo, što u nekoj mojoj organizaciji, što na radiju Novi Sad. Te pesme i snimke sam podelila sa ljudima da bi se više upoznali sa mojom muzikom, ali sada je bilo neophodno da se ceo taj zvuk dodatno uobliči za studijsku varijantu, tako da je onda došlo i do nekih promena u aranžmanima. Mislim da je ceo taj put, taj proces razvitka muzike jako zanimljiv i nešto što nisam do sada iskusila da uđem u proces produkcije i svega što je potrebno da bi se napravila celina.

Preuzeto sa: mascom.rs

K!K: Opredelila si se da nazoveš album po svom umetničkom imenu KEZZ. Zašto baš tako?

Kezz: Kad pogledamo kroz vreme, ljudi uglavnom odaberu deo nekog teksta ili naziv neke pesme za naslov, ali ja nisam htela da na taj način favorizujem išta. Pošto sama nastupam, želela sam da postoji neko umetničko ime, a ne samo ime i prezime. Zanimljiv mi je bio taj nadimak koji sam dobila još ranije, i onda sam odlučila da to bude Kezz. Mislim da ljudi još uvek nisu toliko upoznati sa tim, i onda mi je zbog toga bilo zanimljivo da tako nazovem i album da bi se to ustalilo.

K!K: Izvorna muzika čini jezgro tvog eklektičnog izraza. U kom trenutku si se zaljubila u nju i kada si odlučila da baš ona definiše tvoj pravac?

Kezz: Jako rano sam zavolela izvorne pesme praktično otkad se bavim muzikom. U devetoj godini sam imala prvi veliki nastup kao solista u horu osnovne škole, i još tada sam pevala izvorne pesme kroz Mokranjčeve Rukoveti. Nekako me je taj zvuk oduvek privlačio i bila sam okružena time i u porodici niko od njih se nije bavio muzikom, ali su slušali tradicionalnu muziku. Kasnije, kada sam počela da bolje upoznajem svoj glas i da ga razvijam kao instrument, najprirodnije mi je išlo da pevam izvornu muziku. Kad izvodim te pesme, zvuče specifično i onda sam vremenom shvatila i naučila mnogo izvornih pesama. Veoma me je to zanimalo, tako da je u nekom trenutku počelo i da me pokreće. Sve je to kao osećaj ili instikt koji imam i emocije koje izvorna muzika budi u meni su me inspirisale da tako i stvaram.

K!K: Pored svojih autorskih pesama, voliš i da uneseš novi dah u tradicionalne pesme. Kakve pesme te nadahnjuju da ih obradiš?

Kezz: Uopšte jako volim da slušam izvornu muziku, ali imam neke posebne pesme koje zaista osetim i sa kojima se srodim i onda njih najviše volim i da pevam. Takođe jako volim da istražujem pesme koje nisu tako često izvođene. Na ovom albumu imam dve izvorne pesme jedna je iz okoline Prizrena, Sitna riba po potoku, a druga je Šanko si Bonka zalibi. To je pesma iz Velikog Izvora to je mesto između Zaječara i Negotina. To nisu pesme na koje su ljudi navikli, nisu ih toliko puta ni čuli, ali sam ih opet izvela na neki drugi način. Uglavnom se vodim samo osećanjem. Imam nekoliko omiljenih pesama koje čak i ne izvodim toliko često jer ih svaki put proživljavam, a i publika ih jako emocionalno doživljava i onda ne mogu u svakoj prilici da ih izvedem. U suštini to je sve muzika Balkana nisam usredsređena samo na Srbiju jako volim i makedonske pesme, neke sevdalinke, ruske pesme… Volim da se prvo upoznam sa materijom da bih mogla da je bolje doživim pa da je i bolje interpretiram.

K!K: Imaš li region čija te izvorna muzika posebno inspiriše?

Kezz: Jako je čudno ja sam iz Kikinde ali retko izvodim muziku iz tog kraja. Rodbina sa tatine strane je iz Prokuplja, sa mamine strane čak imam i nešto rumunskih gena, i nekako me zapravo najviše inspiriše muzika sa Kosova i iz Makedonije. Takođe i negotinska krajina.

K!K: Tvoj primarni instument su klavijature, međutim kroz vreme je veliki deo tvog nastupa postao i looper. Kako je izgledao tvoj prvi eksperiment sa njim?

Kezz: Bilo je jako zabavno. Prvo sam izbacila singl Momu, i ubrzo su krenuli pozivi za gostovanja, ali ja još nisam imala ideju kako ću to izvoditi. Jedino sam imala ideju da to neće biti samo klavijatura i vokal. Nisam mogla u tom trenutku da okupim neku veću ekipu ljudi i onda sam odlučila da omogućim sebi da sama nastupam. Looper se tu našao kao zanimljivo rešenje, pogotovo jer je tehnologija omogućila da se to sve nađe u jednom uređaju. Ranije je bila neophodna gomila pedala i papučica da bi se postigao taj efekat.

Prve nastupe sam imala na radiju i televiziji i to su bile jedna ili dve pesme. Prvi nastup pred publikom sam imala u Čačku na Danima urbane kulture, i to je bilo baš interesantno – po prvi put sam nastupala sa takvom tehnologijom, koja je u nekom trenutku čak otkazala! Looper je prestao da radi na sred svirke, ali sam se nekako snašla. Tokom nastupa su mi pomogli da to ponovo osposobim ali svakako je bio dobar izazov. Volim da sebe postavim u neku neidealnu situaciju čini mi se da ljudi u takvim napetim trenucima proizvode interesantnije rezultate. Vremenom sam ovladala looper-om i evo, posle dve godine me i dalje vozi i privlači. Sve više se udubljujem u taj pristup i može da bude veoma koristan, čak i za neke grupne nastupe.

Foto: Marko Popović

K!K: MKDSL se pridružio radu na tvom albumu kao producent. Kao što si rekla, ceo proces snimanja je svakako promenio tvoj zvuk. Koliko je saradnja sa njim uticala na tu promenu?

Kezz: U suštini smo želeli da sačuvamo taj minimalizam, da se ne bi previše razlikovalo od mog nastupa uživo, jer su ljudi kroz nastupe već i navikli da je to moj zvuk. Sve je to bilo nekako mentorski MKDSL i ja smo stvorili odnos u kom kroz zajednički rad oboje želimo da zadovoljimo što više svojih kriterijuma. Ponekad ih postavljamo baš visoko, ali mislim da je to korisno jer me je kroz ceo taj proces mnogo naučio o produkciji i uspeo je da iz mene izvuče zvuk koji želim za studijsku verziju. Dao mi je neke jako korisne savete, naročito što se tiče njegovog iskustva kao DJ-a. Ja često ne razmišljam o tome kako će pesma koju iskomponujem da deluje na ljude, već je uradim onako kako ja osećam. Sa njim sam sagledala svoju muziku iz širih aspekata nego što sam ranije razmišljala i onda su došla neka zanimljiva ritmička rešenja i razvoji koje ranije nisam koristila.

Naravno, on je bio zadužen za miks i mastering, ali je ceo proces bio usmeren ka tome da naučim da ga jednog dana samostalno obavim. Bilo je jako intenzivno: snimali smo samo 10 dana! Doduše, ja sam oduvek snimala sama i imala sam manje-više gotove aranžmane svih pesama, ali smo i kroz taj deo procesa došli do nekih zanimljivih ideja i uvela sam neke instrumente koji se ne koriste toliko često, poput metalofona. Želeli smo da sve vreme održavamo kombinaciju prirodnog i elektronskog zvuka i da ni u jednom trenutku ni jedan ni drugi ne preovlada, i mislim da smo to i postigli. To ne bi bilo moguće da ne sarađujemo toliko dobro i da ne preispitujemo svoje pristupe. Ne bih mogla ni da zamislim da sam radila sa nekim drugim na ovome. Mladi muzičari me često pitaju zašto sam htela da radim baš sa njim  zato što mi se sviđa njegova produkcija. Moraš da slušaš muziku koju je neko pravio, i ako ti se sviđa, onda ćeš hteti da sarađuješ sa njim; nećeš da sarađuješ sa nekim čiji ti se rad uopšte ne sviđa i da se nadaš da će to možda zvučati okej.

K!K: Ima li još saradnika na albumu?

Kezz: Da! Moj dugogodišnji prijatelj Vlada Bojić je odsvirao gitaru u četiri pesme, Milena Jančurić gostuje sa flautom, a Nenad Kecman sa violom. Tu su, naravno, i Dragan Grbić na basu i Dragan i Janko Ćirković na gitarama u pesmi Moma koja će biti prisutna kao bonus track.

K!K: Tvoj pristup muzici je inovativan i alternativan. Doživljavaš li to kao adut ili kao prepreku?

Foto: Aleksandar Joksimović

Kezz: Pa… ovaj… (smeh) ne priznajem prepreke! Preskačem prepreke kao Books of Knjige! Šalim se da smatram to preprekom nikad se ne bih bavila time. U suštini, mislim da svaka muzika ima svoju publiku i sve zavisi šta je nekom potrebno. Sve je krenulo prilično pozitivno i do sada nisam nalazila na negativne kritike ili stvari koje bih smatrala preprekama. Sve je to težnja ka iskrenom stvaralaštvu, čega danas ima ali nije toliko dostupno ljudima. Nadam se da će ovaj album još više da približi tu muziku ljudima i da će sve nastaviti da se odvija kao i do sada. Drago mi je da to konstantno ide uzlaznom linijom.

 

K!K: Koliko dugo si radila na materijalu koji je završio na albumu?

Kezz: Sve vreme! Neke pesme su nastale čak i ove godine. Želela sam da napravim presek poznatih i novih pesama i da nagovestim dalji razvoj svog zvuka, koji se čuje i na albumu, ali tek će se čuti. Sve je moralo da bude u skladu sa tim trenutkom. Nisam htela da snimim samo pesme koje su prve nastale. Oko pola godine sam se baš intenzivno posvetila tom materijalu i pripremama za produkcijski deo, snimanje i ostalo.

K!K: Već je tvoj prvi singl, izbačen pre nešto više od dve godine, bio međunarodno prepoznat. Kako se nosiš sa vrtoglavim usponom na kome si od tada?

Kezz: Ja to uopšte ne doživljavam tako vrtoglavo. Drago mi je da stvari i dalje mogu tako da funkcionišu da radiš baš ono što voliš i da neki ljudi to prepoznaju.

Foto: Marko Popović

K!K: Kako strana publika reaguje na to što pevaš na srpskom, jeziku koji uglavnom ne razumeju? Osećaš li potrebu da pevaš i na drugim jezicima?

Kezz: Fenomenalno! Muzika je primarno povezana sa emocijama. Mislim da te jezičke barijere i nisu zaista barijere. Zavisi kako čovek razmilja. Neki stranci kojima se svidi muzika me pitaju šta to znači, onda im to prevedem, ali zapravo je u celom tom doživljaju jezik sekundarna stvar. Volim da pevam i na stranim jezicima, ali me ne privlači da stvaram na njima.

K!K: Futuristički kostimi i šminka su veliki deo tvog nastupa. Šta inspiriše tvoj scenski imidž?

Kezz: Sve je to jako povezano sa mojom maštom, i sa nekim drugim ljudima. Kao što sam rekla, u početku čak nisam razmišljala ni o efektima muzike a kamo li scenskom nastupu. Jednom prilikom sam nastupala ispred Doma omladine, na zidiću. Tog dana sam doputovala iz Kikinde, potpuno kežual, samo sam postavila opremu i krenula da sviram i jedan prijatelj, vizuelni umetnik Darko Stojkov mi je kasnije rekao kako mu je prva misao bila: Vidi kako se obukla! Tek sam posle počela stvarno da razmišljam o tome, da bi trebalo da imam kostim i da na sceni to izgleda drugačije. Mislim da ljude ne treba uskratiti za tu vrstu doživljaja jer sve to doprinosi što je više elemenata performansa, lakše će dopreti do publike.

U poslednje vreme sam se dosta povezala sa srebrnom bojom. Srebro nije vezano za neko određeno podneblje želela sam da to bude nešto sveopšte, što nas neće ometati u doživljaju (Zašto ima nešto crveno? Zašto je obukla nešto zeleno?). Nema tu neke velike simbolike, već je čisto vizuelno da to izgleda što inspirativnije na sceni.

K!K: Koliko je improvizacija deo tvog nastupa?

Kezz: Sama nastupam, tako da ne ograničavam sebe u tom smislu. Često improvizujem i menjam redosled pesama. Uvek imam neki koncept ali kada se nađem na nekom mestu i vidim reakcije publike, onda i ja imam neki doživljaj koji sa njima gradim i onda se to u hodu transformiše. To je zabavno verovatno bi mi bilo dosadno da svaki put zakucam sebi redosled i sada moram da zvučim tako. Ako imam svu slobodu i niko me ne ograničava, što bih ja sebe ograničavala?

K!K: Tvoj prvi album je kulminacija tvog samostalnog kantautorskog rada, ali nije i tvoj jedini projekat. Čime se još trenutno baviš?

Kezz: Trenutno radim na jednom projektu koji je posvećen memorijalnom obeležavanju 75 godina od stradanja jugoslovenskih i ruskih interniraca u logoru Beisfjord u Norveškoj. Komponujem muziku za performans i video rad sa muzičarima i umetnicima iz Norveške, Srbije i Makedonije. U pitanju je osetljiva tema: logor je poznat po jednoj od najvećih stopa smrtnosti daleko većoj nego na primer Aušvic, mada je sam logor bio manji. Sve će biti eksperimentalno i opredelili smo se za zvuk gde ponovo spajam tradicionalni i moderni doživljaj. Nedavno sam takođe imala prilike da komponujem za jednu radio dramu u saradnji sa Radio Beogradom i horom Kolibri. Volela bih da se još posvetim primenjenom stvaralaštvu u muzici.

K!K: Ko bi ti bio saradnja iz snova?

Kezz: Ne znam, u poslednje vreme su mi jako interesantne saradnje sa DJ-evima. Sviđa mi se što me primećuju i iz tog sveta, ali nemam neku saradnju koju zamišljam. Sve se dešava spontano. U poslednje vreme imam dosta ponuda za saradnje, ali uvek pristupam muzici emocionalno i time se i vodim. Potrebno mi je da me nešto i iznutra pokrene da bi se ta saradnja uspešno ostvarila.

K!K: I za kraj, kakvi su ti planovi oko promocije? Gde ćemo sve moći da te vidimo narednih meseci?

Kezz: Drugog juna će biti prva koncertna promocija u KC Gradu. Svi posetioci će moći da kupe album po sniženoj ceni, a pripremili smo i posebna iznenađenja za prvih 30 posetilaca koji donesu album. Potom trećeg juna imam promociju u Novom Sadu. Tokom leta planiram i turneju na moru po Crnoj Gori, Bosni i Hrvatskoj.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *