Grimizni vrh – duhovi, škriputava kuća i Tom Hidlston

Grimizni vrh Giljerma del Tora nije film o duhovima, već film u kome duhova ima. Zapamtite to.

Sinopis

Edit Kušing, kao i svaka druga mlada žena, provodi svoje slobodno vreme pišući fan-fikciju, verujući u duhove i frendzonujući najboljeg baju u kraju. Njena svakodnevnica se znatno menja kada u grad stignu Tomas Šarp i njegova sestra Lusil, pripadnici britanske aristokratije koja je poslednjih godina utanjila s parama. Tomasu je potreban novac Editinog oca za ulaganje u propali porodični rudnik crvene gline, ali ovaj odbija „jer oseća nešto odbojno kod Šarpa”. Naravno, očev nepristanak podstiče Edit da se još više zacopa u mlađanog barona.

Čudnog li čuda, gospodin Kušing umire nasilnom smrću, ostavljajući Edit bogatim siročetom. Ignorišući poslednju očevu želju da se kloni Šarpovih, skepticizam svog najboljeg druga, Zgodnog Plavog Doktora, čak i upozorenja „s druge strane”, odnosno duha njene majke da se čuva „Grimiznog vrha”, Edit radi upravo to – udaje se za Tomasa i odlazi s njim i njegovom sestrom u Englesku.

Dome, strašni dome (preuzeto sa blastr.com)

Dome, strašni dome (preuzeto sa blastr.com)

Editin entuzijazam nakon obilaska jezivog i raspalog zamka koji treba da zove domom, poželećete da imate i vi kada ste primorani da koristite zastareli poljski WC, ali avaj, niste Edit. Iako je pomalo tužna jer joj je otac mrtav, spremna je da zanemari veliku rupu na krovu hola, hladnoću i zarđale vodoinstalacije ne bi li provela ostatak svog života srećna sa Tomasom. Međutim, kućni duhovi se ne bi složili s njom.

!Kokoškin sud

Režiser i scenarista ovog filma, Giljermo del Toro, poslednjih godina poznatiji je po blokbasterskim ekranizacijama stripa Helboj, ljubavnoj odi animea sa velikim robotima zvanoj Bitka za Pacifik, ali i učešću u preprodukciji Hobita. Međutim, svoju svetsku slavu duguje upravo ostvarenjima iz horor/triler žanra, kao što su Đavolja kičma i Panov lavirint. Del Torov rad ćete vrlo lako prepoznati – vizuelni identitet njegovih filmova je jedinstven i veoma detaljan. Čudovišta koja pravi su posebna, raznolika i zauzimaju dosta prostora na ekranu, što filmove ovog režisera razlikuje od drugih filmova istog žanra. Njegova čudovišta se ne sakrivaju – ona su tu od početka i plaše vas svojom fizičkom pojavom.

I duhovi uživaju u dugim, toplim kupkama (preuzeto sa chud.com)

I duhovi uživaju u dugim, toplim kupkama (preuzeto sa chud.com)

Grimizni vrh se ne razlikuje od drugih Del Torovih filmova; prva rečenica ovog filma je da „duhovi postoje”, nakon čega je prikazana scena u kojoj glavna junjakinja u detinjstvu prima poruku od pokojne majke da se čuva „Grimiznog vrha”. Ovaj majčin duh nije prikazan kao ljudsko biće sa smanjenim opacitetom, već kao jezivi, crni skelet sa velom koji se kreće gracioznošću jednog pauka. Nema napetosti, treperenja lampica, pomeranja objekata nevidljivom silom, niti bilo kakvog drugog uobičajenog načina komunikacije kojom nas duhovi plaše iz prikrajka. Duh je tu, ispred nas i plašimo ga se jer je strašan.

Međutim, ako ste mislili da je ovo film o duhovima, grdno ste se prevarili. Ovo je film u kome ima duhova. Sama Edit pokušava da objavi svoj roman koji ima sličnu primesu, ali je izdavači odbijaju jer ne razumeju tu razliku. Film se promoviše pod žanrom gotike, ali on više pripada žanru đialo trilera, nazvanog po italijanskoj reči za žutu boju, kojom se označavala specifična vrsta trilera sa okultnim elementima. Okultno postoji, ali ono realno i opipljivo je to što nam zapravo izaziva stravu. Misterija glavnih likova i njihovih namera je daleko jezivija od gorespomenutog crnog skeleta. Možda će vas razočarati sam rasplet priče, u slučaju da ste obožavalac natprirodnog, ali ljubitelji misterija i krimića biće zadovoljni.

Džesika Čestejn kao Lusil Šarp (preuzeo sa collider.com)

Džesika Čestejn kao Lusil Šarp (preuzeo sa collider.com)

Pored odlično vizuelno dočarane priče, za pohvalu je i gluma Džesike Čestejn, koja je na svojstven način prikazala lik Lusile Šarp i držala nas u potpunoj neizvesnosti dok smo je upoznavali u filmu. Opasno ulazimo u teritoriju spojlerisanja opisivanjem Lusile Šarp, ali baš njen lik i način na koji je polako uvođen u priču čini ovaj film vrednim gledanja. Što se tiče ostalih glumaca i njihovih likova, ostajemo pomalo neodlučni u sudu. Mia Vašikovska se našla u „nebranom grožđu” igrajući devojku koja je s jedne stranje veoma obrazovana, inteligentna i samostalna (na samom početku filma, kada je u Americi), a sa druge strane naivna i slaba (kada se sa Tomasom i Lusilom igra „srećne porodice” u Engleskoj). Ovakav kontrast možemo opravdati autorovom težnjom da pomiri modernu tendenciju da ženski likovi budu samo nominalno „inteligentni” sa gotskim verzijama bespomoćnih žena anđeoskih likova koje se zaljubljuju u čudovišta. S druge strane imamo lik Tomasa Šarpa, kojeg igra Tom Hidlston; on je taj koji bi trebalo da bude prikazan na dva načina – kao misteriozni i možda zlonamerni stranac koga se gospodin Kušing gadi, i kao oličenje viktorijanskog gospodina koji topi srce našoj junakinji. Nažalost, izlazimo iz bioskopa pitajući se – šta se to Kušingu nije dopalo kod Šarpa?! Publika nije imala prilike da vidi tu „lošu” stranu Šarpa (iako smo sigurni da je Tom Hidlston u stanju da odigra podmuklog lika), samo treperave plave kučeće okice i zaljubljene osmehe upućene Edit.

Završna reč

preuzeto sa flickeringmyth.com

preuzeto sa flickeringmyth.com

Film ima mane, kao što je nedovoljna povezanost natprirodnog dela priče sa realnim (boljka koju je imao i Panov lavirint), ali i velika razlika u atmosferi filma na početku i kraju. Ipak, vredi ga pogledati. Ovo nije slešer horor, niti diže naš adrenalin naglim zvukovima i mrdanjima kamere. Grimizni vrh nam ježi kožu svojim zapletom, odnosom likova i njihovom unutrašnjom borbom. Početak filma nije obećavao, bio je pomalo patetičan i naivan, ali pretpostavljamo da takav i treba da bude, da služi kao kontrast mračnom i gorkom kraju. Neće vam biti svejedno nakon izlaska iz bioskopa, osećaćete tu knedlu u grlu neko vreme, a to je odlika dobrog i efektnog filma. Nažalost, loša promocija i činjenica da film ima zabranu za decu mlađu od 17 godina u Americi, nisu privukli dovoljno publike; film nije loše prošao, ali ne koliko su se studiji nadali. Ipak, ljudi koji su pukim čudom saznali za film (ili su kao mi ljubitelji lika i dela Toma Hidelstona, pa su tako čuli za ovo delo) nisu bili razočarani – gledali su pristojan triler u sred sezone Noći veštica.

Pre nego što gledate film, zarad izbegavanja nesporazuma, ponovićemo vam: ovo nije film o duhovima, nego film u kome ima duhova.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *