Plešuće kokoške, senzualni muškarci i usamljenost

Neretko se dešava da društvo najbolje karakterišu fenomeni popularne, masovne kulture, pre nego oni koji su dobili zvanični blagoslov države i partije. Tako, kineska pop muzika govori mnogo o kineskoj kulturi – i ako vam deluje čudno, to je samo zato što niste Kinez. Zaronite!

Narodna republika Kina je zemlja ogromne teritorije, burne istorije i živopisne umetnosti, a pop muzika Kine nije ništa manje interesantna. Kao nešto što je izvorno „uvezeno“ sa zapada i predviđeno za široke narodne mase, pop muzika može valjano oslikati brojne procese kineskog društva, ali nas i neizmerno zabaviti.

I u početku beše džez

Otac popularne muzike, preuzeto sa http://www.ranker.com/

Otac popularne muzike, preuzeto sa http://www.ranker.com/

Početkom dvadesetog veka u Kini je osnovan Novi kulturni pokret, koji se vodio idejom da se treba odvojiti od kineske tradicije i okrenuti ka Zapadu. Tako je došlo do interesovanja za američku i evropsku muziku. Mnogi kineski muzičari su putovali da bi se obrazovali, donoseći sa sobom u Kinu zapadni notni sitem, instrumente, simfonijski orkestar i, kao najfascinantinije, džez. Tada se u Šangaju javlja Šidajću (Shidaiqu), spoj američkog džeza i kineskih tradicionalnih melodija, koga je utemeljio Li Đinhui (Li Jinhui, 1891-1967) takozvani „otac popularne muzike“. Kasnih tridesetih godina dvadesetog veka najpopularnije postaju Sedam velikih pevačkih zvezda, glumice i pevačice koje su utrle put ženama na muzičkoj sceni,gde su ranije popularni bili samo muški izvođači.

Dve od Sedam velikih pevačkih zvezda

Šest of sedam pevačkih zvezda.

Šest of sedam pevačkih zvezda.

Kao što to biva, sa dolaskom komunističke partije se sve promenilo. U svom govoru maja 1942. godine Mao Cedung ističe da, po njegovom mišljenju, pesme služe da istaknu svakodnevni život, a svi znaju da svakodnevni život služi samo državi i ne sadrži nikakve emotivne ili ljubavne poruke. Zapadnjačke pesme koje su bile popularne su bile prerađivane da bi imale politički i komunistički sadržaj – molimo vas da ovde zamislite komunističku verziju Madone. Pop muziku partija karakteriše kao „žutu muziku“, odnosno povezanu sa pornografijom i seksom – i posle kažu da je današnji pop provokativan.

Svi mi volimo kad ustanemo da zapevamo pesmu o tome koliko volimo državu. 

Kako je popularna muzika ponovo postala popularna

Tereza Teng, preuzeto sa http://res.vtc.vn/

Tereza Teng, preuzeto sa http://res.vtc.vn/

Pošto država insistira  da „ljubav ometa mlade” i da „oni treba da se fokusiraju na naciju“, pop muzika se seli u Hong Kong, a onda putuje dalje na Tajvan. Kao i danas, i tada su Hong Kong i Tajvan bili na čelu pop produkcije. Vremenom ova muzika postaje „polu-javna“ – kasete su mogle da se kupe, ali pop nije puštan na televiziji ili na radiju.

Ljudi su snalazili kako su umeli: tajvanska vlada je u balonima, zajedno sa hranom, slala kasete Tereze Teng, najpopularnije tajvanske pevačice. Upravo se Tereza (1953-1995) smatra jednom od začetnica moderne pop muzike. Pričajući o njoj, jedna žena navodi „Pre Tereze niko nije slušao pop muziku. […] Tengova je uvela ljubavne pesme. Njene stvari su bile sjajne jer je pevala o pravim životnim problemima, a ne samo o politici“ . Mada prvenstveno moderna, njena muzika je bila i pod jakim uticajem tradicionalne i često je izvodila obrade tradicionalnih pesama, čineći ih ponovo popularnim. Tereza se i danas smatra kraljicom kineskog popa na mandarinskom. U njenu čast izgrađen je spomen-park sa džinovskim klavijaturama, redovno se prave koncerti u njenu čast, a mnogi moderni izviđači izvode njene pesme i dalje. Ako biste želite da izvojite jednog kineskog muzičara kao najpopularnijeg, to bi definitivno bila Tereza Teng.

Jedna od pesama koju je Tereza prepevala i učinila popularnom.

C-Pop, njegove podele i komšije

Muzika koja se svrstava u C-pop (od Chinese pop) međusobno je izuzetno različita. Kako je Kina ogromna, prave se mnoge podele u skladu sa mestom odakle muzika dolazi i sa jezikom kojim se peva. Osnovna podela je na mandopop (pop pevan na mandarinskom kineskom, dolazi iz kontinentalne Kine, Malezije, Singapura i sa Tajvana) i kantopop (pevan na kantonskom kineskom, najčešće poreklom iz Hong Konga ili jugoistočne Azije).

Singapurska pevačica Stefani Sun je toliko popularna u Kini da je mnogi svrstavaju u "tajvanski pop", preuzeto sa http://arts.cultural-china.com/

Singapurska pevačica Stefani Sun je toliko popularna u Kini da je mnogi svrstavaju u “tajvanski pop”, preuzeto sa http://arts.cultural-china.com/

Razlika se vidi i između muzike koja dolazi sa Tajvana i one iz Hong Konga.  Ove dve teritorije drže muzički monopol: kontrolišu trendove i stvaraju najviše muzičkih zvezdi. Smatra se da postoji mala razlika između muzike iz Hong Konga i sa Tajvana, te se ona zajedno udružuje pod imenom Gang-Tai. No neki primećuju da muzika Hong Konga ima tendenciju da bude brža i da su izvođači kitnjastiji, dok se tajvanskim pevačima pripisuje sedenje za gitarom na sceni i pevušenje tužnjikavih melodija.

Kineska muzika je pod velikim uticajem Koreje, Japana i Singapura, ali i u njihovoj senci. C-pop je mnogo manje popularan nego J-pop ili K-pop, što se ponekad vidi i u samoj Kini. Mnogo korejskih bendova je toliko popularna u Kini da su napravili posebne „ogranke“ benda koji pevaju iste pesme, ali na kineskom.

Što Vuk reče – isto to, samo malo drugačije. Korejsku verziju iste pesme pogledajte ovde.

Tajvan prima direkni uticaj Amerike, pa se mešavina ovog muzičkog stila dalje se meša sa tradicionalnim kineskim zvukom i japanskim uticajem. Nije retkost ni da kineski izvođači prepevavaju pesme na engleskom o čemu Valen Su (Valen Hsu) kaže: „Izvodila sam pesme sa melodijama Tori Ejmos, Kejt Buš, Kej Stivens i švedske grupe [ABBA]. Morate da promenite reči pesme jer pevate na kineskom, pa izgovor mora da se promeni, a sa njim se menja i sadržaj. Na primer, Tajvan ima dugu tradiciju poetičnog izraza, pa se pojavljuju teme poput susreta sa mesecom […] Međunarodna saradnja stvara jako lepu muziku jer možete da izvučete elemente iz različitih kulturnih tradicija – na kraju je rezultat mnogo jači.“

Kineska verzija pesme „Moving“ od Kejt Buš, pod nazivom „More suza“

Da li je kineski pop loš ili ga mi samo ne razumemo?

Kada je autor knjige Uzvici sreće, pesme tuge (Cries of Joy, Songs of Sorrow), Mark Moskovic, uzeo kinesku pop muziku kao predmet istraživanja, susreo se sa podsmehom – zašto bi iko hteo da proučava kineski pop kad je muzika prosto loša? Nije preterano šokantno saznanje da takvi kritičari ne govore kineski jezik, te ne znaju o čemu se u pesmama radi, ali, u jedno su sigurni – loše je! Naravno, kineski ispitanici se ne slažu. Oni navode kako domaći pop zapravo češće i slušaju od zapadnog jer im je mnogo bliži.

U kineskoj pop muzici senzibilitet je potpuno drugačiji nego na Zapadu – kineski pop je laganiji, emotivniji i posvećeniji tekstovima. Kinezi govore često da je kineska pop muzika zapravo poezija, što i nije iznenađujuće jer dosta tekstova i jeste pod njenim uticajem.

Tema koja se stralno ponavlja u pesmama je osećanje usamljenosti i izolovanosti. U analizi 227 pesama sa kineskih top lista najprodavanijih, pokazalo se da se reči za usamljenost, samoću i izolaciju (jimo, gudan, gudu, guji) pojavljuju osamdeset puta, dok na američkoj listi, u 306 pesama pojavljuju samo sedamnaest puta. Ovo nije karakteristično samo za pop muziku, već je često u svim formama masmedija: književnosti, televizijskim sapunicama, filmovima, muzici. Tradicionalna kineska poezija se takođe dosta osvrtala na opise usamljenosti, iako je ona, za razliku od popa, bila okrenuta obrazovanoj eliti i bila politički obojena. Mada se menjaju publika i povod, primarno osećanje ostaje isto.

Kinezi koji su davali intervjue za gorespomenutu knjigu smatraju da oni nisu usamljeniji od drugih naroda, samo da osećanja lakše iskazuju kroz pesme, a da se takva muzika i snima da bi shvatili da se i drugi ljudi slično osećaju.

Rodni stereotipi na pop sceni i šta sa njima

Karakteristično za kinesku pop produkciju je što su tekstopisci popularni koliko i izvođači, i tačno se zna ko je za koga napisao pesmu. Takođe je bitno to da pesme pretežno pišu muškarci, čak i pop pevačicama. Ono što je isto kao i u zapadnoj pop tradiciji je to što su žene predstavljene kao pasivne, ostavljene i tužne,  sa mnogo manje „uloga“ koje mogu da preuzmu i tema o kojima mogu da pevaju.

Vini Sin (Winnie Hsin) gleda u kameru, plače i peva „Ah,  kakvo bolno saznanje! Nekada si mi bio sve!“

Diva kameleonskog izgleda, Anita Mui. Preuzeto sa http://blogs.wsj.com/

Diva kameleonskog izgleda, Anita Mui. Preuzeto sa http://blogs.wsj.com/

Mnogo su zabavniji primeri žena koje se nikako nisu uklopile u ove okvire. Glumica i pevačica Anita Mui (1963-2003) je definitivno pomerala granice još od kad se pojavila osamdesetih i doživela masovnu popularnost. „Kineska Madona“ je svojim živahnim plesnim nastupima, kameleonskim izgledom i provokativnim pesmama predstavila nešto potpuno novo u kantopopu. Nije bila strana tabloidima, a njena pesma „Loša devojka“ bila je zabranjena u kontinentalnoj Kini. Kada je insistirala da je izvodi javno, turneja joj je prekinuta na pola, što se naravno pokazalo kao sjajan komercijalni potez, i Anita je postala još popularnija.

Poslednji koncert Anite Mui. Odlučila je da peva u venačici jer nikad nije imala priliku da je nosi na sopstvenom venčanju; tada je već znala da umire od raka.

Rubi Lin i Džoulin Caj u pesmu ..., preuzeto sa http://www.gaystarnews.com/

Rubi Lin i Džoulin Caj u spotu za pesmu „Svi smo različiti, ali ipak isti“, preuzeto sa http://www.gaystarnews.com/

Trenutno aktivna na muzičkoj sceni, Džoulin Caj (Jolin Tsai, 1980.) se neretko upoređuje sa Anitom Mui. Noseći titulu „azijske kraljice plesa“, ona postaje oličenje lamei stereotipa. Bukvalan prevod reči lamei bi bio „začinjena devojka“  što ne znači da je kanibali spremaju za večeru, već da je posmatraju kao vatrenu, razigranu i zgodnu. Džoulin je ipak mnogo više od zgodne zavodnice, i često u svojim pesmama peva o bitnim temama poput istopolnih brakova. U njenoj muzici se lako vidi uticaj zapadnih zvezda – Keti Peri, Niki Minaž, Lejdi Gage – ali pomešane sa kineskom tradicijom.

Hit sa poslednjeg albuma Džoulin Caj koji nosi isto ime.

Osećajni muškarci

Dok se ideje ženskosti ne razlikuju mnogo od zapadnjačkih, muškarci imaju nešto širu ponudu uloga koje mogu da preuzmu. Pored onih poznatih poput mišićavog zaštitnika iz kung-fu filmova ili harizmatičnog veseljaka, popularna je i ideja wenrou izvođača. Wenrou su muškarci donekle androginog izgleda koji brinu o ženama, senzualni su i emotivni. Dok bi na zapadu ovakvo ponašanje muškaraca bilo propraćeno raznim poganim terminima koje ne želimo ni da ponavljamo, u Kini su ovi muškarci jako poželjni, voljeni i traženi u pop muzici.

Slika i prilika wenrou muškarca i osvajač ženskih srca – Lesli Čeng. Istu pesmu smo čuli malopre u izvođenju Tereze Teng.

A sad nešto potpuno drugačije od izgleda koji ste videli u klipu iznad. Preuzeto sa http://www.geniv.com/

A sad nešto potpuno drugačije od izgleda koji ste videli u klipu iznad. Preuzeto sa http://www.geniv.com/

Lesli Čeng (Leslie Cheung, 1956 – 2003.), pevač i (oh, iznenađenja li!) glumac, je bio odlika wenrou muškarca. Lesli je forsirao izgled sentimentalnog, romantičnog ljubavnika, čime je osvojio milione ženskih srca u Kini, a i šire. On je majstorski balansirao između nastupanja u perjanom kaputu i klasičnom crnom odelu, ni u jednom momentu ne gubeći šarm. Na enormnu popularnost mu nije uticala njegova otvorena veza sa muškarcem i biseksualno opredeljenje. Čak i 12 godina nakon smrti, Leslijev talenat, izgled i harizma svakodnevno pruzrokuju lavine komentara na internetu.

Anita Mui i Lesli Čeng su bili bliski prijatelji i često su nastupali zajedno.

Bendovi, male jabuke i plešuće kokoške – najpopularnije od C-popa

"Ako izgledamo dovoljno kul, nikog neće zanimati šta pevamo - bubblegum boy band, Fahrenheit. Preuzeto sa https://cfensi.wordpress.com

“Ako izgledamo dovoljno kul, nikog neće zanimati šta pevamo – bubblegum boy band, Fahrenheit. Preuzeto sa https://cfensi.wordpress.com

Mada smo spomenuli mnoge individualne izvođače, najveće zvezde i dalje ostaju bendovi. U Kini su najpopularniji boy bendovi koji više rade na izgledu mladih i lepih članova, njihovim koreografijama i viskobudžetnim spotovima, nego na samoj muzici. Javlja se i posebna kategorija takozvanog bubblegum popa koji su okrenuti posebno publici predtinejdžerskog doba. Mada kineski pop ostaje umnogome i dalje nepoznat i neinteresantan zapadnoj publici, oni koji uspeju da privuku ikakvu pažnju su upravo muzičke grupe. Godine 2014. je pesma „Mala jabuka“ kineskog pop dua Chopstick Brothers osvojila nagradu za najbolju numeru na American Music Awards, što je prvi put da su kineski pop muzičari pobedili na zvaničnoj međunarodnoj ceremoniji.

Pobednička numera.

O kineskoj pop muzici i njenim najistaknutijim muzičarima možemo jako dugo pisati – umesto toga, ostavićemo vam listu 30 najpoznatijih pop pevača (od 1980. do danas) koja je sastavljena 2010. na muzičkoj dodeli nagrada u Kini.

~*~

Mada umnogome sličan onome što mi svakodnevno slušamo, kineski pop predstavlja jedinstveni spoj tradicionalne kineske, tajvanske i hongkongške kulture, sa malom dozom Japana i Zapada. Čak iako ga ne razumemo, treba dati šansu, odslušati i približiti se kompleksnoj, šarenoj ponudi kineskog muzičkog repertoara i kulture. Uostalom, C-pop se polako širi i osvaja Internet. Možda ste baš skoro nabasali na spot koji je preplavio internet, a uključuje razigrane kokoške:

!Kokoška želi da se ogradi od bilo čega što ima veze sa ovim spotom.

Hvala koleginici u zločinu, Marijani Stracenski, za deo o muzici do 1970-ih i pomoć pri istraživanju, kao i za postponoćnu psihičku podršu u traženju klipova na kineskoj verziji jutjuba.

Informacije većinski preuzete iz Cries of Joy, Songs of Sorrow – Chinese Pop Music and Its Cultural Connotations Marka Moskovica i Encyclopedia of Contemporary Chinese Culture (urednik Edvard Dejvis), kao i po raznim kutcima interneta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *