Srpsko pozorište u inostranstvu protiv srpskog pozorišta u Srbiji

Kako stigosmo do toga da jedno isto pozorište jedne nevelike države bude toliko drugačije viđeno u svega dve nedelje? TESZT i Sterijino pozorje 2018.

Kada se jedan za drugim posete dva pozorišna festivala, ma koliko oni bili neuporedivi, poređenje je neizbežno. Stoga, !Kokoška poredi! Ali, ne poredi sasvim neuporedivo, već poredi uzorak prilično zastupljene srpske scene na 11. Euroregionalnom pozorišnom festivalu TESZT u komšijskom Temišvaru sa uzorkom srpskog pozorišta na festivalu nacionalnog (od skora ponovo) dramskog teksta zvanog Sterijino pozorje.

Sasvim sigurno se sećate prošlogodišnjeg Sterijanskog skandala, kada se o pozorištu govorilo više nego obično, čak mnogo, mnogo više nego obično, kada su i oni koji ne idu u pozorište pričali o tome kako prvi put u istoriji te cenjene institucije zvane Sterijino pozorje nagrade nisu dodeljene. Odnosno, dodeljene su svim učesnicima i publici, odnosno nisu dodeljene nikom. Spekulisalo se mnogo o pozadini te odluke, razvile su se teorije zavere koje vode sve do državnog vrha. Pojedini su tvrdili da je to učinjeno da ne bi pobedila predstava Kokana Mladenovića Na Drini ćuprija iz političkih razloga, no postojali su i pobornici teorije da je žiri time rešio da bojkotuje novi-stari koncept Pozorja, koje se te godine pretvorilo u festival nacionalnog dramskog teksta, dok je do te godine bilo festival nacionalnog pozorišta. Pozorje se vraća korenima, rekli su iz Pozorja, jer je Pozorje u vreme bivše Juge vaistinu i bilo festival nacionalnog dramskog teksta, s tim da je nacionalno tad značilo dosta šire nego Horgoš-Preševo.

Neočekivano, ali izgleda da je ovogodišnje Sterijino pozorje bilo skandaloznije od prethodnog, jer se o prošlogodišnjem govorilo kao o „prvom u istoriji“, što ne mora nužno da bude loše, a o ovom se govori kao o „najgorem u istoriji“, što, pa, zvuči dosta loše. A zaista, bilo je dosta loše – ne može se reći da je Pozorje u obliku festivala nacionalne drame sasvim realan prikaz i presek srpskog pozorišta, jer srpsko pozorište nije samo ono zasnovano na domaćem dramskom tekstu, ali sasvim sigurno jeste nekakav ukaz na stanje u srpskim pozorišnim krugovima. I taj ukaz prikazao je sledeće:

Sterijino pozorje

Imali smo tako predstavu Utopljena duša Beogradskog dramskog pozorišta o životu (možda i o delu) Vladislava Petkovića Disa u kom Sergej Trifunović, izgledajući kao Ajnštajn za siromašne, glumi sluđenog Disa, pritom odavajući ne-tako-mio miris alkoholnog pića u prve redove publike. „Možda i o delu“, jer je jedino delo Disa preneto na scenu bilo, pogađate, Možda spava i to na kraju predstave, kada Trifunović skida periku Ajnštajna za siromašne, silazi među publiku i transno recituje poznate stihove. Tek, uzgred rečeno, sutradan, na okruglom stolu, Trifunović se žalio kako je publika govorila stihove pre njega što mu je ometalo koncentraciju. Imali smo i predstavu iz Užica, naziva Svedobro, čija je protagonistkinja, umorna od gradskog života, rešila da ode na selo i tamo živi u Ikeinom izlogu, radi jogu ujutru i jede samo bio organic gluten free, dođe joj drugarica i onda pričaju o seksu i o čia semenkama. Predstava Hajka na vuka došla je iz Šabačkog pozorišta, kome je ovo bilo prvo samostalno predstavljanje na Pozorju i koje, fakat, nije bilo najsjajnije predstavljanje. Tekst Ognjena Obradovića o maloj sredini i njenoj usahlosti pretvorio se u rediteljsko iživljavanje repetitivnošću (svaka scena se ponavlja jedno 5, 6 puta i više liči na vežbu gradacije glumačkog izraza koji se svakim ponavljanjem sve više naglašava, do agresivnosti). Iako takav koncept pristaje temi male usahle sredine, njegova überupotreba ga je sasvim obesmislila. Imali smo i fenomen Milana Neškovića, koji drugu godinu zaredom na Pozorju učestvuje sa dve predstave: Švajcarska, čija je inscenacija imala zapaženu (mada ne do sad neviđenu) scenografiju, belu kutiju sa pregradama kao sobama, u čijim se unutrašnjostima dešavalo nešto ne preterano bitno i Nušićeva Ožalošćena porodica i to pozorišta iz Jaroslava, koja je obilovala proizvoljnim pop kulturnim referencama poput crvenih adidas trenerki iz Royal Tannenbaums ili devojčice sa balonima kao one Banksy-jeve.

Pozorje

Nije Banksy. Izvor: pozorje.org.rs

Bilo je tu i umetnički i tematski dobrih predstava (Jami distrikt Kokana Mladenovića i Carstvo nebesko Jerneja Lorencija), ali su one ostale u gustoj senci većine selekcije koja je bila loša. Da epilog bude gori, one su igrane na početku festivala, pa je naknadnih pet dana loših predstava ostavilo još jači gorak aftertaste.

Ovaj je gorak ukus !Kokoški naročito teško pao, jer je na otvaranje Pozorja stigla pravo iz Temišvara, gde je temišvarska i panrumunska i internacionalna publika TESZT-a srpsko pozorište proglasila za „hrabro i političko i jako“, a !Kokoška se time ponosila. Kako stigosmo do toga da jedno isto pozorište jedne nevelike države bude toliko drugačije viđeno u svega dve nedelje?

Temišvar – Euroregionalni pozorišni festival

Prvo, festival u Temišvaru nije bio ograničen srpskim pozorištem srpskog dramskog pisca, već mu je na raspolaganju bilo sve srpsko pozorište. Međutim, od pet predstava predstavnica Srbije, četiri su bile zasnovane na domaćim tekstovima. Opet „međutim“: od te četiri, jednu je pisao čovek hrvatskog državljanstva, što ga i pored „domaćeg“ diskvalifikuje za takmičenje na Pozorju. U pitanju je Igor Štiks, pisac teksta predstave Zrenjanin. Z R E NJ A N I N. Dakle, tekst koji je o domaćem terenu, pisan na domaćem terenu i nazvan po domaćem terenu pisao domaći čovek koji ima susedno državljanstvo se zbog tog poslednjeg diskvalifikuje. Borisu Liješeviću režija Zrenjanina nije bila najsjanija do sada, ali, ispostaviće se par dana kasnije, ima većih kvaliteta od dobrog dela selekcije Pozorja. Još jedno međutim: Kokan Mladenović je u svom autorskom projektu Oblak u pantalonama potpisao Majakovskog koji sa tekstom ove predstave nema baš nikakve veze, jer je tekst zasnovan na dokumentarnom materijalu i dosledno prati skandalozna dešavanja u vrlo modernoj Srbiji (radnike Jure u pelenama, beg sa mesta zločina sina gospodina Pinkova (tako se u predstavi kaže), suđenje studentima Fakulteta dramskih umetnosti za organizovanje protesta 2017…). Dakle, ova bi se predstava diskvalifikovala zbog jednog praktično lažnog potpisa (nije jasno zašto se autor uopšte i opredelio na taj potpis). Druge dve predstave rađene su po tekstovima Minje Bogavac (Jami distrikt i Muškarčine), a kao što smo videli na Pozorju, Minja očigledno ima srpsko državljanstvo čim može da osvoji nagradu za najbolji dramski tekst (Jami distrikt). Peta predstava predstavnica Srbije i jedina po tekstu sasvim nesrpska bila je Kičma u režiji Veljka Mićunovića, po nemačkom tekstu, no i ona je imala pozitivna brojanja kod publike.

Zrenjanin. Izvor: teszt.ro

Drugo, selekciju za TESZT nije pravio selektor ovogodišnjeg Pozorja Boško Milin. Ostaće ovo Pozorje upamćeno kao medveđa usluga mladima, jer je Milin mlade, mahom svoje bivše studente na FDU selektovao (Švajcarska, Hajka na vuka, …I ostali, Kepler 452). Mladi su dobili glas i priliku da se prikažu na Pozorju, ali nažalost nekad samo prikazati se nije dovoljno. Ovakva odluka Milina razumljiva je i altruistička, jer ko bi trebalo da brine o svojim (bivšim) studentima, ako ne njihovi profesori, ali odluka o selekciji predstava poput Svedobro i Utopljene duše više je populistička nego na bilo koji način razumljiva (ili razumna).

Dakle, zavisno od konteksta i okvira posmatranja, ali i ukusa/htenja/ličnih pretenzija selektora srpsko pozorište može biti „hrabro i jako“ ili može ostaviti utisak „najgoreg Pozorja do sad“. TESZT je sasvim sigurno prikazao bar deo krema protekle sezone na domaćim daskama i time u svet poslao lažnu iluziju o svedobrosti srpskog pozorišta, ali je i Pozorje u Srbiju poslalo lažnu iluziju o potpunom gubitku umetničkog diskursa istog tog srpskog pozorišta. Nije ono baš toliko loše, garantuje vam !Kokoška. Ne gubite nadu, obavestićemo vas kad naletimo na nešto vredno gledanja. Ako ništa, eto Bitefa još malo.

Naslovna fotografija: Iz predstave Oblak u pantalonama, izvor kosztolanyi.org.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *