Pronađeni u prevodu

Drugovi i drugarice, počujte! Bili smo svedoci javnog vešanja (po drugi put) Stjepana Steve Filipovića i umetničke interpretacije njegovih poslednjih reči!

"Javno vešanje" Stjepana Filipovića u teatru senki

„Javno vešanje” Stjepana Filipovića u teatru senki

U organizaciji Beogradske umetničke radionice BURA, tokom leta 2015. godina četrnaest umetnika se okupilo nadomak Valjeva kako bi, svako na svoj specifičan način, obradili temu poslednjih reči heroja Narodnooslobodilačke borbe Stjepana Filipovića, svetu poznatog prvenstveno preko fotografije koja je ovekovečila trenutak njegove smrti. Beogradska prezentacija ovih radova organizovana je u prostoru Ciglana – klub ljubitelja teške industrije, uz interesantan prateći program – performans „javnog vešanja“ Filipovića koje je izvedeno u teatru senki, nakog čega je usledilo nekoliko rodoljubivih pesama u izvođenju hora Smilje, koji je deo Gerontološkog centra Beograd.

Stjepan Filipović pred smrt, preuzeto sa wiki

Stjepan Filipović pred smrt, preuzeto sa wiki

Stjepan (Stevo) Filipović bio je član Komunističke partije Jugoslavije koji se istakao u akcijama partizanskih odreda tokom Drugog svetskog rata i Ustanka u Srbiji 1941. godine. Iste godine je uhvaćen i predat Nemcima, nakon čega je završio u zatvoru Gestapoa. Osuđen je na smrt vešanjem i obešen 22. maja 1942. godine u Valjevu. U ovo doba, vešanja su sprovođena javno kako bi se narod zastrašio prizorom slomljenih boraca. Međutim, dok su ga sprovodili do gubilišta, Stjepan Filipović je sve vreme uzvikivao parole i pozivao narod da ne odustane od oružane borbe i otpora okupatoru. Fotografija po kojoj je zapamćen uhvaćena je u trenutku kada je stajao pod vešalima sa prkosno podignutim pesnicama i omčom oko vrata, neposredno pred pogubljenje. Obešen je 15 minuta ranije nego što je planirano, a zbog njegove hrabrosti i revolucionarnih govora na gubilištu odlučeno je da se odustane od javnih vešanja. Ovim gestom, a možda ponajviše zbog fotografije simljene u savršenom trenutku, Stjepan Filipović je postao simbol sveopšte borbe protiv fašizma.

Ako budete samo stajali i gledali, neprijatelj će i vas ovako jednog po jednog vešati. Smrti se ne plašite. Ona je ništa. To ćete videti kroz nekoliko trenutaka, kad budem umirao. Nije smrt strašna ako se zna zašto se umire. Ustajte!

Filipović je proglašen za narodnog heroja 1949. godine, u doba kada su u društvu preovladavali naboj energije i vera u progres i bolju budućnost. Stoga, on je na ovim prostorima postao još širi simbol od otpora fašizmu i može se reći da je njegova borba za ideale postala jedan od instrumenata kojima je društvo trebalo objediniti pod zajedničkom idejom. Kako su decenije prolazile, ova misao je popuštala, a i sam Stjepan Filipović je pao u zaborav.

Detalj dešavanja u Ciglani

Detalj dešavanja u Ciglani

Beogradska umetnička radionica BURA je organizovala koloniju u kojoj je okupila umetnike u okviru eksperimenta nazvanog Pronađeni u prevodu ili Kako razumeti savremenu umetnost. Sa jedne strane oni su interpretirali lik i poslednje reči Stjepana Filipovića, a sa druge postavili važno pitanje da li u današnje vreme još uvek postoje ideali za koje su ljudi spremni da umru – ili ljudi koji su spremni da umru za svoje ideale. Za sada, pitanje BURA-e ostaje bez jednoznačnog odgovora, ali je predato publici na razmišljanje: koliko se kroz vreme promenio smisao života i smrti? Da li su ovakva beskompromisnost i hrabrost nestali u ušuškanim životima modernog čoveka?  Šire posmatrano, da li postoje i šta su ideali koji u današnje vreme oblikuju jedno društvo?

Autori iz umetničke kolonije su dela beogradskoj publici predstavili u Ciglani, koja je savršeno mesto za bavljenje ovim temama. Kompleks, uglavnom napuštenih, fabrika u okviru kog se nalazi podseća na ono što je izgubljeno kroz vreme. One, kao i sveopšta industrijalizacija bile su simbol napretka u socijalističkom društvu koje je od Stjepana Filipovića napravila modernu ikonu. Danas fabrike stoje razrušene, dok na simboličkom nivou deluje da se isto dogodilo i sa idealima tog doba. Nekadašnji proizvodni pogon sada proizvodi i predstavlja umetničke ideje, koje se u ovom slučaju bave upravo propadanjem i mogućom obnovom vrednosti koje uglavnom smatramo vanvremenskim, iako nismo sasvim sigurni da li su još tu.

Detalj dešavanja u Ciglani, postavka Vladimira Jakšića - Scena zločina

Detalj dešavanja u Ciglani, postavka Vladimira Jakšića – Scena zločina

U različitim stilovima i medijima, autori u okviru kolonije dali su svoje odgovore na temu poslednjih reči Stjepana Filipovića. Nažalost, nemamo prostora da svakom delu poklonimo onoliko pažnje koliko zaslužuje, a kako se ne bismo izgubili u nabrajanju, odlučili smo da se detaljnije pozabavimo radovima samo nekoliko od 14 umetnika koji su se na izložbi mogli videti. Kroz ovih nekoliko dela pokušaćemo da vam prikažemo različite interpretacije teme, kao i različite strane na koje su u tumačenju one mogle otići.

Viktor Kiš, preuzeto sa facebook event-a

Viktor Kiš, preuzeto sa facebook event-a

Viktor Kiš je izložio intrigantnu skulpturu koja kroz oblik dva savijena eksera evocira pozu Stjepana Filipovića sa uzdignutim rukama pred vešanje, a nudi mnogo mogućnosti za čitanje ili učitavanje. Celom dužinom figure čekići su postavljeni tako da izgleda kao da udaraju skulpturu, a prema rečima umetnika ovi udarci „oslikavaju silu koja je samo ojačala herojski stav i produžila mu život u obliku poruke za sva vremena“. Posmatrač je ostavljen da tumači ovu silu na različite načine – kao vrstu napada ili mučenja koji se događaju figuri ili možda kao simboličko ukazivanje na snagu komunističke ideologije koja kali njen stav. Interesantno je i razmišljati u pravcu toga da ekser koji se iskrivi tokom ukucavanja nije poslužio svojoj svrsi – kao što ni javno vešanje u ovom slučaju nije poslužilo idejama nacista. Kako skulptura stoji oslonjena na postament u obliku svastike na koju su prikačeni šlemovi, ne možemo da se ne zapitamo da li oni predstavljaju naciste – neki posmatrači će u ovome videti Filipovićeve žrtve, neki će pomisliti da se on simbolički izdiže iznad nacista u trenutku svog pogubljenja iako su oni ti koji su dželati.

Pavlos Kozalidis - Ispao iz istorije, preuzeto sa facebook-a BURA

Pavlos Kozalidis – Ispao iz istorije, preuzeto sa facebook-a BURA

Odgovor na jugoslovenskog heroja dao je i grčki umetnik Pavlos Kozalidis u nekoliko dela, od kojih je možda najzanimljiviji rad osmišljen kao intervencija na fotografiji, nazvan Ispao iz istorije. Ovde je lik Filipovića bukvalno ispao sa podloge i pozadine, ostavivši iza sebe rupu u koju je postavljeno ogledalo. Autor govori „o herojima koji su ispali iz istorije, koji će biti zaboravljeni, da bi drugi zauzeli njihova mesta“. Posebno je interesantna upotreba ogledala koja su u umetnosti oduvek nosila određenu autorefleksivnu notu. Svaki posmatrač koji ovom delu priđe ne može da izbegne upisivanje svog lika na mesto „ispalog heroja“, što na neki način može da utiče na njega da se zapita da li svako od nas u sebi poseduje snagu koja je potrebna da se postane heroj. Na slikovit način umetnik je ukazao da (verovatno) svi imamo neki ideal za koji živimo, i za koji bismo bili spremni da umremo.

Željko Vitorović - Freedom, preuzeto sa facebook-a BURA

Željko Vitorović – Freedom, preuzeto sa facebook-a BURA

Željko Vitorović se zapitao o pojmu slobode u današnje vreme – šta ona znači i kako se prema njoj odnosimo. Reč freedom, postavljena na pozadinu koja prikazuje šumski predeo i drveće, poseća na onu – često ponavljanu – rečenicu kako se u današnje doba osećamo slobodnima upravo kada smo u prirodi, daleko od uticaja moderne civilizacije. Nedirnuta priroda subjektivno se doživljava kao sloboda. Ipak, nasuprot ove lakoće prijatnih osećanja koja divljina budi u nama, reč freedom je obojena bojama vojničke odeće koje se i koriste radi lakšeg stapanja sa okolinom, čime se postiže efekat da i sama sloboda ovde postaje teže uočljiva i uhvatljiva – na faktičkom koliko i na metaforičkom nivou. Takođe, ove boje su postale prvenstveno simbol rata i sukoba – pa je pitanje da li se sloboda može postići samo borbom, koja je u slučaju Stjepana Filipovića bila oružana, dok današanji čovek na ličnom planu uglavnom vodi neke sasvim druge bitke. Sam rad je na izložbi stajao na relativno neupadljivom mestu, iznad glava posetilaca, a istovremeno je i bio urađen u nenapadnim nijansama koje čine da, kada posmatrač preleti pogledom preko prostorije, ovo delo ne bude među prvima koja će privući pažnju. Stoga je, mada ne možemo znati da li su organizatori ovo nameravali, delovalo da se ovakvo pozicioniranje nadovezuje na sam rad i naglašava pitanje kojim se autor bavi.

Detalj dešavanja u Ciglani

Detalj dešavanja u Ciglani

Pored pomenutih, deo umetnika se opredelio za rekonstrukciju samog istorijskog događaja, nekoliko ih je dalo vrlo ličan i ekspresivan odgovor na ličnost i situaciju Stjepana Filipovića, dok su se neki pozabavili filozofskim pitanjima o idealima i o onome što je vredno u životu. U galeriji ispod pogledajte još nekoliko radova nastalih u koloniji – od kojih će svaki moći da vas podstakne na različita tumačenja i razmišljanja, a Beogradsku umetničku radionicu BURA svakako pratite, jer njihovi projekti u kojima teže prožimanju umetnosti sa običnim životom, i vaš običan život mogu učiniti interesantnijim i bogatijim. Takođe, ukoliko smo vas baš zaintirigirali, izložbu možete da posetite u Ciglani do 15. novembra.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *