Prikaz romana „Estetika otpora” Petera Vajsa

!Kokoška predstavlja nova domaća izdanja evropske književnosti!

Majstorski trodelni roman, „Estetika otpora”, prvi put objavljen između 1975. i 1981, jedan je od najvažnijih vrhunaca nemačke književnosti dvadesetog veka. U pitanju je veliko i složeno delo: roman je smešten u period od kasnih tridesetih do 1942. — i u njemu nema stroge hronologije i postoje brojne različite esejističke digresije. Peter Vajs koristi istorijske činjenice i nemali broj ličnosti kao osnovu za komuniciranje svojih ideja. Centralni likovi, ukoliko ih ima, članovi su male grupe otpora (nacisti su je nazvali „Crveni orkestar”). Grupa je bila aktivna do kraja 1942. godine, kada je većina članova bila zarobljena i pogubljena (nakon što su bili mučeni).

Neimenovani pripovedač — figura slična Vajsu — priča priču, nikako jednostavnu, počevši od izazovne uvodne scene, dugog, preciznog i evokativnog opisnog detalja na Pergamonskom oltaru, zapanjujućeg reljefnog dela iz antičke Grčke pohranjenog u berlinskom muzeju. Umetnost je centralna snaga romana: Vajs se iznova i iznova vraća pojmu estetike. Žerikoov „Splav Meduze” je još jedno od dela o kojima se detaljno raspravlja, ovog puta na početku drugog toma. Pikasova „Gernika”, socijalističko realističko slikarstvo, Goja — pomenimo samo neke — takođe imaju svoje mesto u delu.

Vajs — i sam veoma talentovan slikar — majstorski ispunjava težak zadatak reprezentacije likovne umetnosti u književnom delu. Književna dela — Danteova „Božanstvena komedija”, Kafka, itd. — takođe su predmet razgovora i analiza.

Vajs sve dosledno istorijski kontekstualizuje. Predstavlja detaljne i impresivne istorije proleterskih formacija, od španskih Internacionalista, švedskih antifašista, sve do povratka na grčku mitologiju. Drugi svetski rat i otpor fašizmu prirodne su okosnice čitave radnje, uostalom. Suma zahvaćenog materijala deluje impresivno. Vajsov cilj bio je da premosti jaz između visoke umetnosti i običnog čoveka, da pocrta da umetnost može (i treba) da služi čoveku u njegovoj političkoj borbi.

Autor predlaže i zagovara politički i estetski plan koji je, čini se, dalek prilikama sadašnjice. Njegova uzvišena ambicija čini se anahronom danas, svega nekoliko decenija nakon što je napisao knjigu. Međutim, „Estetika otpora” pokazuje da knjiga može biti politički i estetski uverljiva. I više od toga: Vajsov roman je vrhunsko umetničko delo, fuzija teme, sadržaja i prezentacije koja je uspela na svim nivoima.

autor: Vladimir Jovanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *