Giljotina: ubijajmo se ljudskije

Teško da je ikome tokom Francuske revolucije pala na pamet baš misao „Postoji i gori način da se umre nego pod giljotinom.“

MSDDANT EC001

Žerar Depardje se sprema da „umre“ u ulozi francuskog revolucionara Dantona u istoimenom filmu. Skinuto sa linka.

Iščekivanje je gotovo nepodnošljivo. Rulja se okupila na gradskom trgu i pljuje u lice, viče, maše maramicama. Čoveče, kraj je tu. Ogromna skalamerija od metala i drveta nije ni očišćena od krvi prethodnika. Stražari, presuda, zastava novonastale Francuske – jasno je da se radi o javnom spektaklu.

Dobro, svi znamo da je giljotina simbol jedne čuvene Revolucije i konačno ishodište mnogih protivnika republike kao uređenja, kraljeva i pristalica im, osoba plave krvi. Udžbenici podučavaju da je ona bila instrument Robespjerove „vladavine terora“ krajem 18. veka i da je stotine hiljada ljudi u javnosti moralo da bude rastavljeno na glavu i telo u svrhu slanja političke poruke.

Ipak, udžbenici koje Kultur!Kokoška izučava vele da je namera izumitelja i pristalica giljotine bila da olakša patnju osuđenicima na smrt. Na izvestan način ih razumemo, a bacili smo se u istraživanje i poređenje ovog načina pogubljivanja sa mnogim drugim „maštovitim“ izumima čovečanstva kroz istoriju.

Izumitelj giljotine na idejnom nivou zvao se Antoan Luiz, a otelotvorio ju je Nemac Tobijas Šmit. Shodno tome luizeta je bilo ime nadenuto mehanizmu za ubijanje, ali se Antoanova porodica pobunila, pa je Žozef-Ignas Giljotin postao odgovoran za preimenovanje. Kao poznati lekar u Francuskoj krajem 18. veka Giljotin je ubedio svoj narod da je naglo odsecanje glava najljudskiji i najbezbolniji način za ubijanje, pa je njegovo ime postalo sinonim za isto.

acu_hr_helixguillotine_e3_140609_11ampst_1402143460

Assassin’s Creed Unity je video igrica smeštena u vreme giljotine. Skinuto sa linka.

U to vreme je verovatno imao pravo – kroz istoriju su se javna pogubljenja vršila na najbrutalnije moguće načine. Među poznatijima se ističu čerečenje pomoću konja, nabadanje na kolac, spaljivanje, izgladnjivanje, lomljenje kostiju… Spisak može da se oduži u nedogled, ali poenta je jasna: naneti što više bola u što dužem vremenskom periodu. Za narod to nije predstavljalo samo opomenu, već i zabavu. Shodno tome giljotina u početku nije bila naročito popularna među krvožednom ruljom, ali stvari su se izmenile „nabolje“ kada je broj žrtava po danu počeo da se povećava. Svaki 50. građanin Francuske doživeo je hapšenje za vreme Robespjerove vladavine, a među čuvenim imenima pogubljenih našli su se Luj XVI i Marija Antoaneta.

Najfascinantnija i najjezivija odlika stradanja od strane giljotine je svakako „život posle smrti“, kako ga opisuju mnogi lekari današnjice. Iako nismo imali dobrovoljca koji bi to mogao da potvrdi, odsečena ljudska glava u sebi ima dovoljno kiseonika i krvi da ostane svesna nekih pet do sedam sekundi nakon odvajanja od tela. Tokom Francuske revolucije je ostalo zabeleženo da su leteće glave treptale, unezvereno gledale okolo i trzale delovima lica. Lekari su eksperimentisali šamarajući ih i dozivajući ih po imenu, a nije isključeno i da su preterivali u opisivanju reakcija koje su primećivali. Iako su težina i preciznost metala obavljale posao izuzetno brzo, teško bi bilo zamisliti koliko je bola odjekivalo u poslednjim moždanim iskrama osuđenika. S druge strane, teško je gledati i bezglavu kokošku kako trči naokolo. Ali to je druga tema.

U svakom slučaju, žrtvama bi bilo ugodnije nego u Srednjem veku, u kome se obezglavljivanje vršilo pomoću sekire ili mača, pri čemu su veština i snaga izvršitelja neretko bili nedovoljni da obave zadatak iz prvog pokušaja. Poput scena u „Igrama prestola“ ljudi bi užasno patili zbog nesposobnosti svojih ubica. En Bolejn je, primera radi, posebno zatražila da je pogubi vešt vitez i megdandžija i „srećno“ je ubijena iz jednog cuga.

18mhvezdh8c72jpg

Preuzeto sa linka.

Nešto manje od tri veka kasnije svi će u Francuskoj ginuti iz cuga. Među susednim gradovima sitnijeg obima moralo je da se dogovara oko termina za korišćenje giljotina – prosto ih nije bilo dovoljno da se izdrži ritam ubijanja. Toliko se ovaj strašan mehanizam ustalio u svakodnevnici građana da su se čak pravile i male giljotine-igračke za decu. Njima se mogla obezglaviti lutka ili glodar, u zavisnosti od nivoa sadizma deteta.

Praktičnost giljotine bila je poznata i van okvira Francuske revolucije, a zabeleženi su slučajevi njenog korišćenja u Nemačkoj, Švedskoj, Belgiji i Vijetnamu. Nacisti su, u potrazi za najefikasnijim načinom za ubijanje, uz njenu pomoć pogubili približno 17 hiljada ljudi.

Ipak, u svojoj kolevci je giljotina doživela i ukidanje. Ta činjenica je logična, ali ne kada se uzme u obzir da su giljotine zakonom zabranjene u Francuskoj tek 1981. godine. Poslednja kazna ovom metodom izvršena je ’77. godine, kada je izvesni Hamida Đandubi osuđen na smrt nakon otmice, silovanja, mučenja i ubistva svoje nekadašnje devojke.

U Provansi i dalje živi čovek koji je izvršio presudu, a koji je prethodno pogubio 200 ljudi nakon što je nasledio oca u poslu. Osećanja Fernana Mejzonijea povodom neobičnog posla svode se na poštovanje i obavezu, a njegove reči na francuskom i engleskom možete pogledati na videu.

Giljotina se u međuvremenu i dalje pojavljuje u današnjoj kulturi: u filmovima, video-igricama i, neizostavno, u raznim prikazima Francuske revolucije. Sečivo koje se uz fijuk spušta ka zemlji i brzopotezno okončava sudbinu „prestupnika“ sa sobom vuče reputaciju jednog od najsurovijih oruđa smrti u istoriji, iako je stvarnost drugačija.

Koliko god neugodno bilo pričati o nijansama čovečnosti i milosti kada je u pitanju smrtna kazna, giljotina je po svojim principima pokušaj da se smanji patnja i ubrza čitav događaj, dok je istorijski kontekst i broj pogubljenih oko nje stvorio znatno suroviju sliku. Plemenito svakako nije, ali uzevši u obzir da se i danas, gotovo bez kontrole i na sadističke načine, vrši mučenje odlukom mase, nije ni najpodmukliji izum u istoriji. Zato od Kultur!Kokoške dobija cvetić za dobru nameru, što je jedina nagrada te vrste u kategoriji Morbidnosti, a verujemo da će tako i ostati.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *