Frankenštajn: čovek ili monstrum?

Ljudi i čudovišta: postoji li jasna granica između njih? Ovim briljantnim romanom Meri Šeli nas navodi na preispitivanje sopstvene ljudskosti i čini da se zapitamo: da li smo, zapravo, mi istinske zveri?

Prokleti, prokleti tvorče! Zašto još živim? Zašto nisam istog trena ugasio tu iskru života koju si mi tako okrutno podario? ~Čudovište

,,Prokleti, prokleti tvorče! Zašto još živim? Zašto nisam istog trena ugasio tu iskru života koju si mi tako okrutno podario?” ~Frankenštajnovo Čudovište

Hladne i kišovite večeri leta 1816, u kolibici na obali jezera Ženeve (Švajcarska), oko vatre su se okupili prijatelji i zabavljali pričama o duhovima. Društvo je bilo i više nego odlično: mladi bračni par Persi i Meri Šeli, fenomenalni Lord Bajron i njegov bliski prijatelj Džon Vilijam Polidori (sa dodatkom Bajronove trudne ljubavnice, Šeline polusestre, koju diskretno uspeva da ne spomene u svom opisu događaja). Kao što to često biva u društvu poeta i pisaca, nekome je na pamet pala sjajna ideja – u ovom slučaju, očekivano, Lord Bajronu, koji predlaže da svako napiše jednu strašnu priču o natprirodnom.

Videla sam tada – zatvorenih očiju, ali tako jasno sliku u mom umu – videla sam ubledelog studenta ukletih umetnosti, kako kleči pored bića koje je sam stvorio. Videla sam ispruženu odvratnu opsenu čoveka kako, usled delovanja neke moćne mašinerije, počinje da pokazuje znake života i promeškolji se nelagodnim, poluživim pokretom. Zastrašujuće, kako užasno zastrašujuće bi bile posledice pokušaja čoveka da izvrgne ruglu čudesne mehanizme Tvorca! ~Meri Šeli

Međutim, vreme se uskoro prolepšalo i prijatelji se razbežaše svaki na svoju stranu: Bajron se vraća pisanju svog čuvenog Čajlda Harolda, Persi svojoj pesmi Mon Blan. Samo će dvoje manje poznatih pisaca nastaviti svoj rad te noći: Polidori završava Vampir (1819), prvi kratku priču vampirskog žanra na svetu, a Meri Šeli svoje remek-delo Frankenštajn iliti Moderni Prometej (1818). Kad je prvi put objavljen, anonimno, Meri Šeli je imala samo 21 godinu.

berni-wrightson.-frankenstein.-006

Obavezno klikćite na slike i budite očarani savršenstvom ilustracija Bernija Rajtona u punom detalju

Iako spada u gotički roman i drži se pravila romantičnog viktorijanskog štiva, danas se ovo delo takođe smatra jednim od prvih naučnofantastičnih romana ikad napisanih.

Ipak, pre no što se odlučite na listanje ovog klasika, Stiven King upozoravajuće podiže prst:

Ima više čitalaca koji su isprva imali visoka očekivanja od ovog romana, a koja bi se potom ispuvala kao balon, nego što se može reći za bilo koju drugu knjigu na engleskom jeziku… [Oni] očekuju zašećerenu varijantu pripovetke Edgara Alana Poa ili nekakvu devetnaestovekovnu verziju romana Stivena Kinga. I takvi su uglavnom razočarani. Dragi bože, ala su razočarani.

Mada ni scena hladnokrvnih ubistava dece, žena i muškaraca ne manjka

Mada ni scena hladnokrvnih ubistava dece, žena i muškaraca ne manjka

Kada se upusti u čitanje Frankenštajna, većina ljudi već ima svoje ideje o čemu bi ovaj roman trebalo da bude, kao i pretpostavke uglavnom zasnovane na horor filmovima i klišeiranim citatima. Oni očekuju munje i gromove i obilato krvoproliće koje, iako ga ima, nije u prvom planu u knjizi. Ovo nije roman koji će vam skočiti u lice i vrisnuti ,,BU!” Frankenštajn je podjednako misaon koliko zastrašujuć. Štaviše, on postaje strašniji što ga više promišljate. Upravo je to ono što Frankenštajna čini užasnijim od gotovo svih romana mraka i groteski.

Ovo delo je poprište metafora, kutak za preispitivanje društva i filozofsko istraživanje. Sa burnim razvojem tehnologije i nauke, a slabljenjem uticaja crkve u 19. veku, čak se i Šeli, veoma progresivna za svoje vreme, morala zapitati kuda sve to ide. Stoga, roman prožimaju goruća socijalna pitanja, od kojih su mnoga aktuelna i danas i postaju sve popularnija: izigravanje Boga, etičnost u nauci, moć i cena znanja, ali i teme kao postupanje sa siromašnima i neobrazovanima, pitanja politike, pravde i revolucije.

Frankenštajn je studija osnovnih principa ljudske prirode kroz neverovatnu priču o opsesiji, krivici i, konačno, osveti. U svojoj suštini, Frankenštajn je, pre svega, upozorenje.

Učite od mene, ako ne iz mojih pouka, onda bar iz mog primera – kako je opasno sticanje znanja, i kako je mnogo srećniji čovek koji veruje da je njegov rodni grad ceo svet nego onaj koji teži da bude veći nego što to njegova priroda dopušta.
~Viktor Frankenštajn

''Da bismo ispitali uzroke života, moramo se prvo obratiti smrti.'' ~Viktor Frankenštajn

”Da bismo ispitali uzroke života, moramo se prvo obratiti smrti.” ~Viktor Frankenštajn

Opšte je poznata priča o izuzetnom umu koji postaje opsednut idejom o pomeranju granica nauke i stvaranju čoveka. Kada se odvažio na ovaj podvig, mladi entuzijastični Frankenštajn nije mogao ni da pretpostavi da će to dovesti do uništenja svega što mu je drago u životu. Ipak, uz sve nesreće kojima plaća svoj greh, Viktor nije lik prema kom čitalac gaji najviše saosećanja.

Oh, Frankenštajne, ne budi pravičan prema svakom drugom, a okrutan samo prema meni, koji polažem najveće pravo na tvoju pravednost, pa čak i na milosrđe i naklonost. Zapamti da sam ja tvoja tvorevina; ja treba da budem tvoj Adam, ali sam više pali anđeo koga ti lišavaš radosti, iako nisam ništa zgrešio. ~Čudovište

”Srce mi je bilo prepuno ljubavi i čovečnosti; ali zar nisam usamljen, nesrećno usamljen?” ~Čudovište

Čudovište je čovek kojem nije dopušteno da bude čovek. „Šta sam ja?” je pitanje koje ga proganja – ono se oseća kao ljudsko biće, ali ga svi tretiraju kao monstruma. Zbog svoje nakaznosti, ono postaje svedok ljudske okrutnosti i biva kamenovano na prvi pogled gde god ode, lišeno porodice, prijatelja i ljubavi. Kroz oči jednog Čudovišta, dok čitate ovaj roman, razmišljaćete ponajviše o: ljudima.

Frankenštajnovo čudovište predstavlja svako ljudsko biće odbačeno od strane društva i izvitopereno u svom očajanju i bedi, usled čega postaje krvožedno i puno mržnje.

Zašto bih ja žalio ljude, više nego što oni žale mene?
~Čudovište

Kada njegova kreacija preti da mu ugrozi život, Viktorov trijumf zbog sopstvenog uspeha pretvara se u iskonski strah i bes. Po prvi put, on shvata da njegove akcije povlače sa sobom posledice. Dva glavna lika, doktor Frankenštajn i njegovo Čudovište, zapravo su dve strane istog novčića. Dok budete čitali roman, nećete moći a da se ne zapitate: ko je od njih više čovek, a ko više čudovište?

Kada okrenete i poslednji list, neće vas napustiti utisak da nije najgori greh to što je Frankenštajn udahnuo život svom nesuđenom Adamu – stravičnost njegovog dela sledi iz toga što nije preuzeo odgovornost za njega. Samoća i prokletstvo na koje ga je time osudio je najgora stvar koju može da uradi ne samo tvorac svojoj kreaciji – već i čovek čoveku.


FrankenstajnnaslovnicaNakon nebrojenih stripova, grafičkih novela i mangi, Frankenštajn je prvi roman koji je izdao Darkwood. Izdanje sadrži ceo originalni predgovor same Meri Šeli, kao i uputstvo Stivena Kinga za propisno čitanje ovog romana. Međutim, ono što posebno fascinira su prelepe, detaljne ilustracije Bernija Rajtsona, prikazane u ovom tekstu. Rajtson je na ilustracijama proveo čitavih sedam godina rada, gotovo neplaćeno, iz čiste ljubavi trudeći se da dočara atmosferu knjige i estetiku starine. U tome je van svake sumnje uspeo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *