Tamnice, zmajevi i moralna panika

Igra Tamnice i zmajevi je praktično preko noći postala hit: prvi tiraž od hiljadu primeraka rasprodao se za manje od godinu dana. Nekoliko godina nakon toga, život je bio dobar i mir je postojao u metaforičkoj džungli štrebera i hobista. A onda se desio pičvajz.

Pre nego što počnete da čitate ovaj članak, moramo da vas upozorimo! Na prvi pogled vam se može učiniti da je ovo priča o ljubavi prema društvenim igrama, o religijskom fundamentalizmu, strahu od nepoznatog i novog, opasnostima senzacionalističkog izveštavanja u medijima i, na kraju, o pobedi razuma nad slepim strahom. Međutim, prava namera ovog teksta jeste da kod vas, čitalaca, izbriše granice između stvarnosti i fikcije, da vas uvede u satanizam, prostituciju, konzumiranje opojnih supstanci, i na kraju, natera da izvršite samoubistvo.

Smatrajte se upozorenim. Ozbiljni smo. pinterest.com

Počeci: od Verižnjače do crtaća

Godina je 1973, Geri Gajgeks iz Čikaga i Dejv Arneson iz Minesote su obožavaoci fantastike i dizajneri društvenih igara. Gerijevo čedo, Verižnjača (Chainmail) je jedna od prvih ratnih igara na tabli sa elementima epske fantastike – gde se vitezi bore rame uz rame sa čarobnjacima protiv goblina i zmajeva, večno zarobljeni u dvodimenzionalnom sukobu čiji su uzroci davno zaboravljeni u vremenima prošlim.

 

covjece-ne-ljuti-se

Dobro sad, bar nije „Čoveče, ne ljuti se”             (preuzeto sa blacksheep.rs)

Bila je to solidna igra koja je našla svoje poklonike među zagriženim hobistima i drugim ljubiteljima tolkinolikosti i tolkineske. Ali Dejv je video potencijal za radikalniju promenu. On modifikuje pravila za Chainmail, isprobava ih zajedno sa svojim društvom i, na jednoj od konvencija društvenih igara, pokazuje Geriju. To je bio Bajaga momenat – Dejv je došao i rekao: „Vidi šta sam ti uradio od igre, Geri”.

gygax

A Geri kadar nevera.                           (thereforeigeek.com)

 

Godinu dana kasnije, kao plod višemesečnih testiranja pravila, kompanija TSR (čiji je vlasnik Geri Gajgeks) izbacuje u prodaju igru po imenu Tamnice i zmajevi (Dungeons and Dragons, skraćeno D&D).

(Pre nego što se vratimo na temu, daćemo sasvim kratko objašnjenje našeg prevoda. Budući da reč dungeon u englekom jeziku može imati značenje „zatvorske ćelije, obično u zamku ili tvrđavi”, ali isto tako i „bilo kakav kompleks podzemnih prolaza, kao što su pećine ili katakombe”, često se može naći i prevod Lagumi i zmajevi. !Kokoška smatra da je to ispravniji prevod, pošto „tamnice” baš i ne odgovaraju duhu igre u kojoj igrači veći deo vremena provode istražujući, a ne bivajući okovanima u ćeliji tri sa tri. !Kokoška takođe smatra da će poludeti ukoliko bude morala da kaže Lagumi i zmajevi više od tri puta zaredom, zbog čega se kao zvanični prevod od sada pa do kraja članka ima smatrati samo Tamnice i zmajevi. Znamo da ovaj pasus može zbuniti nekoga ko je ovde došao bez ikakve predstave o tome šta su Tamnice i zmajevi, pa još i mora da ima na umu značenje engleske reči dungeon, ali šta je tu je, morali smo da opravdamo prevod. U stvari, u daljem tekstu ćemo uglavnom koristiti skraćenicu D&D. Postavlja se pitanje da li je bilo potrebno da vas smaramo ovoliko. Jeste. Da zadovoljimo naše lingvističke i intelektualne pobude. Elem, da se vratimo na temu.)

Wizardsofthecoast_dungeonsanddragons_logo

Sa kakvim problemima se tek suočava hispanosfera pri prevođenju, o tome da vam ni ne pričamo. (logos.wikia.com)

To nije bila obična ratna igra. Može se reći čak i da uopšte nije bila ratna. Umesto figura, u pakovanju su se nalazile tri knjige, uz napomenu da se igra može igrati sa figuricama „ukoliko su dostupne i ako je to po želji igrača”. Pravila su između ostalog govorila o tome kako se pravi lik i kako se razrešava borba sa različitim čudovištima i zlikovcima, ali se ta borba uglavnom odigravala u mašti igrača.

O čemu se ovde zapravo radi?

Po načinu igre, D&D se najbolje može okarakterisati kao interaktivno pripovedanje. Jedan igrač, koji ima titulu gospodara igre (Game master) opisuje svet iz mašte, dešavanja i sporedne aktere u njemu. Ostali igrači glume glavne likove u njegovom svetu. Gospodar igre obično postavlja nekoliko podviga koje igrači moraju da savladaju – da spreče rat između patuljačkog i vilenjačkog kraljevstva, da spasu princezu koju je oteo zli čarobnjak, da ubiju drevnog zmaja i slično.

Sa druge strane, igrači mogu da podešavaju različite numeričke atribute koji predstavljaju fizičke i mentalne sposobnosti njihovih likova– snaga, spretnost, inteligencija, harizma i mnoge druge. U ponudi su bile različite rase (čovek, vilenjak, patuljak ili hobit) i različite klase (ratnik, mag i sveštenik). U zavisnosti od odabira kombinacije i raspoređivanja poena po atributima, igrači su preuzimali različite uloge u igri. Na primer, ratnik je fizički jači i spretniji od maga i sveštenika, ali su oni zato svestraniji zbog svoje upotrebe magije. Dok mag ima jake napadačke magije, sveštenik ima bolje odbrambene i takođe jedini može da leči druge likove. Kako igra odmiče i igrači rešavaju podvige i zagonetke koje postavlja gospodar igre, njihovi likovi napreduju po nivoima, čime dobijaju mogućnost da pojačaju svoje atribute ili dobiju nove specijalne sposobnosti. Za sve situacije u kojima je ishod nesiguran (na primer, da li je ratnik uspeo da razoruža neprijatelja), bacaju se posebne kockice (koje mogu da imaju i više od šest strana!). Ukoliko igrač uspe da dobije broj koji je jednak ili veći od onog koji je gospodar igre odredio, smatra se da je uspešno obavio svoju aktivnost (odnosno, ratnik iz gornjeg primera je razoružao neprijatelja).

gray-opaque-rpg-dice

Kad kažemo „kockice”, mislimo na „sva geometrijska tela koja imaju brojeve i mogu da se bacaju”. (darkelfdice.com)

Ovde možemo videti da je D&D po mnogo čemu drugačiji od uobičajenog koncepta društvenih igara. Nijedna do tada postojeća igra nije imala toliki potencijal za eskapizam: sve što je potrebno za igru su mašta, olovka i papir. I nekoliko kockica koje nisu kockice. U D&D-ju ne postoji takmičenje između igrača. Ne postoji cilj igre. Čak ni ciljevi koje je postavio voditelj igre nisu konačni- teoretski, jedna igra se može igrati ceo život.

Igra Tamnice i zmajevi je praktično preko noći postala hit: prvi tiraž od hiljadu primeraka rasprodao se za manje od godinu dana. Drugi tiraž izašao je u prodaju 1975. godine i do Božića, svih tri hiljade primeraka bilo je pod nečijom jelkom, na nečijoj polici ili na nečijem stolu. Usledila su razna proširenja pravila – sledi suplement za igranje u svetu „slobodnog grada Grejhouka”, dodaju se nove klase i rase (lopov postaje nezaobilazni član ekipe) kao i razna druga pravila. Proširenja su bila tolika da 1977. izlaze Napredne tamnice i zmajevi (Advanced Dungeons and Dragons) kao zasebna igra, sa ciljem da objedini i sintetiše sva dodatna pravila u jednu kompleksniju celinu. Počinje da izlazi časopis Zmaj (The Dragon) posvećen igri, a 1983. počinje da izlazi i crtana serija za decu.

dndshow

Kako to da poni ima rog? (pinterest.com)

U isto vreme, drugi izdavači društvenih igara, kao i entuzijastični laici u kućnoj radinosti, izdaju svoje varijacije na temu „interaktivnog pripovedanja”, koje nekad direktno kopiraju izgled i tematiku Tamnica i zmajeva (kao u slučaju Tunela i trolova), a nekad ne (Empire of the Petal Throne). Ubrzo se pojavljuju i varijacije sa naučno-fantastičnom (Metamorphosis Alpha, Gamma World) i superherojskom tematikom (Villains and Vigilantes). Kako je obrazac počeo da se kristalizuje, novi žanr društvenih igara nazvan je igrom uloga (role playing game, skraćeno RPG).

Nekoliko godina, život je bio dobar i mir je postojao u metaforičkoj džungli štrebera i hobista. A onda se desio pičvajz.

Satana iz kockica – samoubistva, ubistva i Tom Henks

Osamdesete godine u Americi su, pored nemogućih frizura, treš akcionih filmova i početka emitovanja MTV-a poznate i po panici od skrivenih satanističkih sekti zlostavljača i ubica. Autori kao što su Mišel Smit (Michelle Remembers) i Lorel Rouz Vilson (Satan’s Underground) javno su govorili o tome kako su u mladosti bili žrtve satanističkih rituala u kojima su bili seksualno zlostavljani, mučeni i prinuđeni da ubijaju druge ljude (kasnije su oba slučaja diskreditovana). U kombinaciji sa nekoliko pravih slučajeva seksualnog zlostavljanja dece koji su tad bili aktuelni, senzacionalističkim novinarstvom, kao i ekstremnim hrišćanskim strujama Biblijskog pojasa (nezvanični naziv za centralni i jugoistočni deo SAD-a u kome konzervativne evangelističke denominacije hrišćanstva imaju veliku podršku), ubrzo se proširila legenda o skrivenim satanističkim ćelijama koje obavljaju gnusne rituale nad decom pod okriljem noći i prizivaju Princa Tame lično. U takvoj atmosferi, bilo je samo pitanje dana kada će se religiozno fundamentalističko oko osvrnuti na igru u kojoj se bacaju magije i prizivaju demoni.

Za početak kontroverze se obično uzima slučaj nestanka Džejmsa Dalasa Egberta, studenta državnog univerziteta u Mičigenu, koji se dogodio u avgustu 1979. godine. Džejms je napisao oproštajno pismo i uputio se u tehničke tunele univerziteta, gde je planirao da se predozira. Kada mu nije uspeo pokušaj samoubistva, sakrio se kod prijatelja na nekoliko nedelja.

Džejms Dalas Egbert

Džejms Dalas Egbert

U potragu za Džejmsom angažovali su se policija, mediji i privatni detektiv Vilijam Dir koga su unajmili njegovi roditelji. Dir je, na osnovu glasina i pretrage studenske sobe, pogrešno pretpostavio da se Džejms izgubio igrajući D&D u tehničkim tunelima univerziteta u nekoj vrsti živog odigravanja, što su novinari oberučke prihvatili kao činjenicu, a ne spekulaciju čoveka koji nije znao ništa o igri uloga. Džejmsa su pronašli skoro mesec dana kasnije, a senzacionalistički mediji su prenosili priče kako je dečak pod uticajem Tamnica i zmajeva izgubio razum i počeo da veruje da je igra isto što i stvarnost.

Ova poruka je snažno odjeknula u javnosti. Ako igra od tebe traži da maštaš o nečemu što ne postoji u stvarnosti, da glumiš nešto što nisi, tu očigledno nisu čista posla! Inspirisana ovim događajem, Rona Džefi, osrednja spisateljica i kolumnistkinja Kosmopolitena, napisaće knjigu Lavirinti i čudovišta (Mazes and Monsters), po kojoj će biti snimljen i film sa Tomom Henksom u jednoj od njegovih prvih uloga.

MazesMonstersVHSCover

Tom Henks je ovaj momak skroz levo.

Istina je međutim da je Džejms Dalas Egbert osećao ogroman pritisak od strane svojih roditelja i okoline. Bio je čudo od deteta koji je sa 16 godina upisao kompjuterske nauke, i bio je homoseksualac u vreme kada nije bilo bezbedno javno govoriti o tome. Zbog svih tih problema, upao je u depresiju i zloupotrebu supstanci.

Godinu dana nakon prvog pokušaja, Džejms je oduzeo sebi život pucnjem iz vatrenog oružja.

Kako bi izneo sve činjenice na videlo, Vilijem Dir piše knjigu Gospodar tamnice (The Dungeon Master) o Džejmsovom slučaju i objavljuje je četiri godine kasnije. Dir u knjizi priznaje da je svoju prvobitnu pretpostavku zasnovao na površnoj i pogrešnoj predstavi o D&D-ju i da Džejmsovi problemi i pokušaji samoubistva nikako nisu bili povezani sa igrom.

Ipak, njegov trud nije bio zapažen. Panika je već odavno uzela maha – brojni protestantski pastori sa ekstremnim stavovima kao što su velečasni Pet Robertson i Džon S. Torel javno istupaju sa tvrdnjom da D&D nije ništa drugo do uvod u veštičarenje, satanizam, sodomiju i narkomaniju.

Probao sam sve u životu: Vilijam Šnobelen (preuzeto sa jednog preludog sajta)

Probao sam sve u životu: Vilijam Šnobelin. Slika preuzeta sa jednog preludog sajta.

Vanvremenska odbrana pravih hrišćanskih vrednosti od satanizma skrivenog u društvenim igrama dolazi iz sveta stripa. Džek Čik, čuveni američki autor kratkih stripova koji propagiraju hrišćanski fundamentalizam, izdaje sada već ozloglašeni strip Dark Dungeons, u kome pokazuje toliko iskrivljeno, smešno i naivno razumevanje rpg igara, da čitaoca ostavlja zbunjenim i zapitanim da li je autor zaista toliko lud, glup i bolno neobavešten ili je u pitanju preterana parodija na račun hrišćanskih ekstremista Biblijskog pojasa. Čikovoj igranci bez prestanka pridružio se i Vilijam Šnobelin, pastor koji tvrdi da je u prošlosti, između ostalog, bio vikanski sveštenik, satanistički sveštenik, član Iluminata, Slobodni Zidar 90-og nivoa (!?!), vampir, mormon, a verovatno i vukodlak, pre nego što se vratio pravoj veri, odnosno evangelističkom hrišćanstvu. Ova višestrana, možda čak i višestruka ličnost tvrdi da su mu autori igara prišli sa molbom da im pomogne da magijske rituale u igri učine što autentičnijim. Više o njegovim, u najmanju ruku numinoznim viđenjima igre možete pročitati  na ovoj stranici.

Strah koji se širio zbog Tamnica i zmajeva i igara uloga uopšte ipak je u neku ruku bio razumljiv. Uprkos komercijalnom uspehu, igra nije bila toliko poznata široj javnosti: igrali su je isključivo ljubitelji fantastike i srednjoškolci. Pošto ljudi nisu znali za nju, mogli su samo da pretpostave ono najgore o implikacijama toga da je njihov sin „u ulozi čarobnjaka” ili, verovatno još gore, „gospodara igre”. Ljudima je koncept igre u kojoj se pretvaraš da si nešto drugo bio ili potpuno stran, ili vezan isključivo za dečje igre „kauboja i Indijanaca” (dakle, ne nešto što je primereno tinejdžerima i studentima), ili su to videli kao uvertiru u nekakvo ludilo. Ako se dovoljno dugo pretvaraš, rezonovali su ti kritičari, možeš umisliti da zmajevi zaista postoje, da zaista možeš da bacaš magije i da si zaista čarobnjak petog nivoa. Naravno, dodajmo na sve to i senzacionalističke medije koji održavaju fantazije hrišćanskih ekstremista, kojima je svaki pomen magije i demona jednak satanizmu, pa još u vreme kada je vladala histerija zbog nevidiljivih satanističkih sekti, i imamo savršen recept za moralnu paniku. Mada je samim igračima bilo jasno da su to sve potpune gluposti, njihovim roditeljima nije: mnogi igrači su se žalili da su ih roditelji kaznili, da su im oduzete knjige, a poneki roditelji su ih čak i spaljivali.

 

The_House_of_Leaves_-_Burning_4

Knjige, ne decu. (wikipedia.org)

Patriša Puling je uznemirena zbog Tamnica i zmajeva

Moralna panika koja se digla oko igara uloga i D&D-ja sigurno bi se završila dosta ranije, da nije bilo Patriše Puling i njenog udruženja Uznemireni zbog Tamnica i zmajeva (Bothered about Dungeons and Dragons, skraćeno BADD). Njen sin, Irving Puling, ubio se hicem iz pištolja 1982. godine, navodno nakon jedne loše partije D&D-ja u kojoj je na njegovog lika bačena kletva. Nije bilo bitno to što je Irving već dugo pokazivao znake duboke ometenosti- nekoliko nedelja pre samoubistva nožem je zaklao zečeve koje je njegova majka gajila. Nije bilo bitno ni to što su Irvingovi drugovi tvrdili da njegovo samoubistvo nikako nije bilo povezano sa igrom. Patriša je, ophrvana tugom i besom, odlučila da je D&D pravi krivac za tragičnu smrt njenog sina.

Te iste godine, Patriša je tužila prvo direktora srednje škole smatrajući ga odgovornim jer je dopustio da se jedna takva igra desi u školi, a zatim i kompaniju TSR koja je kriva što D&D uopšte nalazi u prodaji. Obe tužbe propadaju, nakon čega Patriša zasniva udruženje BADD i kreće u sopstveni krstaški pohod na industriju igara uloga koja je bila tek u povoju. Za vrlo kratko vreme pretvara se iz majke i domaćice u strah i trepet prikrivenih okultista: završava obuku za privatnog istražitelja, štampa pamflete protiv Tamnica i zmajeva (jedan od njih skeniran je i ovekovečen ovde) i daje izjave za novine i televiziju u kojima tvrdi da su mnoga nerešena samoubistva i ubistva takođe povezana sa RPG-ovima, satanizmom, ili i jednim i drugim. Jedan od poznatijih događaja jeste njeno pojavljivanje u emisiji 60 Minutes zajedno sa Gerijem Gajgeksom. Montažom je učinjeno da Gajgeks izgleda kao krivac koji je prinuđen da se brani od brojnih „dokaza” koji idu u prilog „činjenici” da je D&D opasan. Snimak, ako ništa drugo, vredi pogledati i zbog psihijatra Tomasa Radekija koji mrtav ‘ladan izjavljuje kako su neki roditelji bili očevici stvarnog, bez zezanja, odistinskog prizivanja demona koje je obavilo njihovo dete. 

Kao licencirani privatni istražitelj, Patriša je držala obuku o opasnostima od RPG-a i satanističkih kultova za policajce širom Sjedinjenih Američkih Država i učestvovala kao stručni svedok u brojnim sudskim procesima vezanim za društvene igre i nasilje.  Godinama kasnije, Patriša će svoja iskustva pretočiti u knjigu Đavolja mreža (The Devil’s Web), u kojoj između ostalog tvrdi da D&D podstiče igrače da izučavaju i praktikuju „demonologiju, veštičarenje, vudu, ubistva, silovanja, blasfemiju, samoubistva, asasinacije, ludilo, seksualne perverzije, homoseksualnosti, prostituciju, satanističke rituale, kockanje, varvarstva, kanibalizam, sadizam, skrnavljenje, prizivanje demona, nekromansiju, proricanje i druga učenja”. Tim redosledom.

Poseban kuriozitet predstavlja to što Patriša upozorava i na opasnost od Nekronomikona, „knjige crne magije koja je posebno uticala na tvorce i igrače DnD-ja i koja se lako može pronaći u bilo kojoj knjižari”.

H._P._Lovecraft,_June_1934

„Dobar dan, da li ste raspoloženi da razgovaramo o našem gospodu i spasitelju Ktuluu?”. Preuzeto sa wikipedia.org.

Štreberi uzvraćaju udarac

U vreme kada je nestanak Džejmsa Dalasa Egberta još bio aktuelan i teorija zavere još uvek u povoju, kompanija TSR nije se mnogo osvrtala na glasine. Štaviše, ubrzo posle tog događaja prodaja knjiga se višestruko povećala, što je doprinelo kako porastu popularnosti igre, tako i pojačanom radu evangelističkih glasnogovornika i ostalih dušebrižnika. Kako je vreme prolazilo, shvatili su da bi ipak morali nešto da urade po tom pitanju. Osim gostovanja Gerija Gajgeksa u emisiji 60 Minutes, angažovali su i doktorku Džojs Braders koja je iz psihološke perspektive u javnosti branila D&D i društvene igre kao važne za razvijanje kreativnosti, sarađivanja sa drugima i uopšte radosti. Kako je rasla popularnost i informisanost o tome šta zapravo igre uloga jesu a šta nisu, igrači su se sve glasnije bunili protiv lova na veštice koji su sprovodili Pulingova i njeni puleni. Jedan od najvažnijih branitelja RPG-a u to vreme bio je Majkl Stekpol, dizajner igara i pisac fantastike, koji je 1982. krenuo u svojevrsnu kontraofanzivu protiv Pulingove, u početku sa nekoliko novinskih članaka, a zatim i u radio debati sa jednim od anti-D&D aktivista.

Majkl Stekpol – gospodar demistifikacije

Konačni ekser u kovčeg diskursa anti-D&D panike udariće 1990. godine, kada nakon iscrpnog istraživanja objavljuje takozvani Izveštaj o Pulingovoj (The Pulling Report). Izveštaj se može pročitati ovde, a !Kokoška je izdvojila argumente koji su joj posebno dragi:

  • Pulingova se u javnosti prikazuje kao iskusniji privatni istražitelj nego što zaista jeste.
  • Njena uputstva za identifikaciju i ispitivanje dece su toliko nediskriminativna da, ako bismo se njih držali, svako dete može biti potencijalni Satanista.
  • Iako tvrdi da je detaljno proučavala D&D i druge RPG-ove, njeno poznavanje pravila, popularnih igara tog vremena i terminologije je smešno.
  • Patriša Puling u svojoj knjizi i drugim publikacijama u najboljem slučaju vadi citate iz konteksta, a u najgorem ih prekraja tako da odgovaraju njenoj priči, što je ne samo neetički, već i nelegalno.
  • Pulingova ne razume statistiku i koristi izmišljene cifre da pokaže kako je Satanizam gorući problem u Americi.
  • Pulingova smatra da magija zaista postoji. (!Kokoškin komentar: poetska pravda je to da se argument o nesposobnosti razlikovanja stvarnosti od mašte obrće protiv onih koji su ga prvi izneli).
  • Ni u jednom sudskom procesu u kom se pojavila kao stručni svedok njeno svedočenje nije uzeto u razmatranje.
  • Nekronomikon je izmišljena knjiga crne magije nastala iz pera izvesnog pisca horora i fantastike. Bilo kakav primerak koji se može naći u slobodnoj prodaji je očigledna sprdnja svakome ko je imalo upućen u tematiku.
H._P._Lovecraft,_June_1934

Spavaš li mirno, Lavkrafte Hauarde Filipsu?

 

Zaveštanje histerije: D&D i RPG danas

Nakon Izveštaja o Pulingovoj, Patriša se polako povukla iz javnosti. Njenom smrću od raka pluća 1997. godine BADD prestaje da postoji. Iza sebe je ostavila četiri ćerke i muža koji je znao da je ona samo radila ono što je mislila da je za opšte dobro.

Američka asocijacija za suicidologiju i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti doneli su konačni zaključak da ne postoji nikakva korelacija između samoubistva i igranja RPG igara.

Kompanija TSR narednih desetak godina neće uopšte spominjati demone i đavole u svojim knjigama. Tamnice i zmajevi prolaze kroz nekoliko velikih revizija. Praotac igara uloga danas ima 42 godine. U međuvremenu, RPG-ovi su se višestruko namnožili i praktično svi žanrovi dobijaju barem po jednog zastupnika. Brojni filmovi i serije dobijaju igre uloga rađene po uzoru na njih, kao što su Alien, Evil Dead  i Star Wars. Igre uloga su postale deo opšte kulture. O popularnosti kompjuterskih RPG igara, kao što su Baldur’s Gate i World of Warcraft, da i ne govorimo.

Još uvek postoje fanatici koji duboko veruju da su rpg-ovi zlo. Srećom, u manjini su. S vremena na vreme osvane po neka senzacionalna vest ili video snimak koji govori o tome da je taj i taj domaćin izvršio to i to pod uticajem D&D-ja, kao u ovom neobičnom primeru iz regiona. Skoro uvek je u pitanju D&D, kao što je pasta za zube skoro uvek Kaladont. Na ove vesti se danas jedino lože ljudi kao što su Džek „Poov zakon” Čik i Ričard Šnobelin, božji avanturista.

E da, kad smo kod Čika – nekoliko entuzijasta je 2014. ekranizovalo strip Dark Dungeons. Nismo gledali, ali trejler nas oduševljava!

    2 komentara

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *