Slikanje po ljudskom platnu: Emilia Enrikez Puga

!Kokoška je popričala sa Emilijom Enrikez Pugom, izuzetnom slikarkom po telu i fotografkinjom, koja obara s nogu raskošnim bojama i upečatljivim kompozicijama. Njena eksplozivna kreativnost i dinamična ličnost istakli su se i u razgovoru tokom koga nas je pobliže upoznala sa svojim načinom rada, umetničkim uzorima, i dredovima.

 

Naturaleza

Naturaleza

K!K: Reci nam malo više o sebi. Kako si počela da se baviš umetnošću? Imaš li formalno slikarsko obrazovanje? 

Zovem se Emilia i rođena sam 1992. u Santijagu de Čile, ali su se moji roditelji preselili u Evropu ubrzo nakon mog rođenja. Odrasla sam u Barseloni, a od 2003. živimo u Nemačkoj. Moja majka Pamela Puga je umetnica, pa sam od detinjstva okružena umetnošću, bojama, kistovima i platnima. Ona je uvek bila moja inspiracija i mnogo sam naučila od nje. I upravo sam zbog nje uvek mnogo crtala i slikala, i kao dete i kao tinejdžerka, pa ne mogu tačno da kažem kad je sve počelo. Nakon što sam završila školu upisala sam studije etnologije i istorije umetnosti, ali sam ih napustila. Tada sam odlučila da moj poziv mora biti umetnost! Tako da sada studiram umetnost na Bergische Universität Wuppertal.

K!K: Kako si, onda, počela da se baviš slikanjem po telu i šta te je inspirisalo da se oprobaš i u tome?

Ta priča i nije naročito zanimljiva. Uglavnom slikam na platnu, ali mi je jednog prolećnog dana 2013. bilo dosadno, a nisam želela da započnem novu sliku, pa sam krenula da slikam po sebi ispred ogledala. To mi se dopalo, i ubrzo su moji bliski prijatelji i porodica postali moji prvi zamorčići; slikala sam po svom dečku, majci, najboljim drugovima i tako je, u stvari, počelo. Postavila sam slike na internet i stvari su se nekako pokrenule same od sebe.

Sunrise with a friend

Sunrise with a friend

K!K: Kako biraš modela i pravu paletu za modela?

Modeli se javljaju meni. Kontaktiraju me preko Fejsbuka i kažu da bi voleli da se oprobaju u ovome. Uživam u tom načinu rada jer tako dobijam priliku da slikam na „stvarnim” ljudima koji nisu bez mane. Imamo dovoljno savršenih ljudi u magazinima i savršenstvo nije nešto čemu ja stremim. Obično malo popričamo, pitam ih koje su im boje omiljene, a koje uopšte ne vole. Tokom svoje karijere slikanja po telu nisam slikala nijednog profesionalnog modela. Najmlađi model imao je 13 godina, a najstariji preko 50.

K!K: Ima li izazova u takvom radu sa ljudima?

U početku sam bila nervozna kad god bi neko novi došao na slikanje. „O čemu ćemo da pričamo? Da li uopšte treba da pričamo? Šta ako se ne budemo slagali?” Ali sada uživam kada ljudi dođu. Imam priliku da upoznam najrazličitije ljude koje verovatno ne bih upoznala u „stvarnom životu”. Do sada sam slikala pevača, policajku, advokate, kuvare, mnogo studenata i mnoge mnoge druge. Sve to je jako uzbudljivo.

Into the Blue

K!K: Da li imaš jasnu ideju o tome šta želiš da naslikaš pre nego što počneš sa slikanjem ili je to više spontan proces?

Nikada ne planiram. Naravno, pripremim platno pre zakazanog termina sa modelom, ali ništa osim toga; puštam stvari da idu svojim tokom. To je prosto način na koji ja radim, ne samo kada slikam po telu, nego i kada se bavim svojim tradicionalnim slikama. Skoro nikada ne crtam skice, već samo krenem da slikam i onda pratim čitav proces.

K!K: Kako si došla na ideju da kombinuješ fotografiju i slikanje po telu na ovaj način?

Videla sam fotografije Liua Bolina. Sigurna sam da su mnogi već videli fotografiju na kojoj on stoji ispred police u supermarketu: njegovo celo telo je obojeno kao polica, pa izgleda kao da se stopio sa njom. Bolinova dela nose veliku umetničku snagu i nadahnula su me da povežem slikanje po telu i fotografiju na svoj način.

The amazing Invisible man, by Liu Bolin

The amazing Invisible man, by Liu Bolin

K!K: Za šta bi rekla da je tvoj glavni izvor inspiracije? Imaš li neke uzore?

To je baš teško pitanje. Sve može da me inspiriše: priroda, životinje, kultura, muzika i, veoma često, moje raspoloženje. Osim toga, veoma me inspirišu i umetnici – naravno da imam uzore. To su moja majka, Ksenija Hausner, Dženi Savil, Kete Kolvic, Lusijan Frojd, Gustav Klimt i mnogi drugi. Kao što se da primetiti, najviše me zanimaju umetnici čije se stvaralaštvo fokusira na čoveka.

K!K: Kladim se da će ovo zanimati umetnike: koju vrstu boje koristiš?

Ah, pretpostavljam da bi me profesionalni slikari ubili zbog ovoga, ali koristim akrilne boje, uglavnom one koje proizvodi Lukas Studio. Probala sam da radim sa posebnim bojama za slikanje po telu, ali se onda model ne uklapa tako dobro sa pozadinom i ne mogu da postignem efekat slikanja četkicom.

Desert Tulip

Desert Tulip

K!K: Osim slikanja po telu baviš se i tradicionalnim slikarstvom, zar ne? U kakvoj je ono vezi sa slikanjem po telu? 

Uvek se fokusiram na ljude. Ne mogu ni da zamislim sebe da slikam pejzaž ili mrtvu prirodu. Makar ne sada. Trenutno slikam decu sa životinjama. Volim da koristim neprirodne boje za slikanje senki i svetlosti i tako postavljam likove u nadrealno okruženje. To je zajedničko sa mojim slikanjem po telu.

Picture 04

Picture 05

K!K: Imaš li svoje omiljeno delo ili neko za koje smatraš da je najbolje koje si uradila do sad?

Zaista ne mogu da izaberem samo jedno delo. Ali mogu da kažem koja je sesija bila najbolja: ova.

K!K: Šta misliš o drugim vrstama umetnosti koje koriste kožu kao platno, npr. tetoviranju ili profesionalnom šminkanju?

Definitivno sam ljubitelj tetovaža. Mislim da ću jednog dana završiti skroz išarana. Što se tiče šminke, videla sam neke veoma talentovane šminkere na deviantART-u, instagramu, itd, ali mislim da treba razlikovati one koji se time bave zbog mode i one koji su u tome zbog umetnosti.

K!K: Imaš li neke planove za budućnost? Ne mislim samo na tvoje umetničke planove; čemu težiš u životu?

Volim da putujem i volela bih da se s vremena na vreme selim na zanimljiva mesta. Možda godinu dana u San Pedro de Atakami, a onda pola godine u Indiji i tako redom. Ne želim da ostanem na jednom mestu do kraja svog života. Nema ničeg inspirativnijeg od upoznavanja sveta!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

K!K: I za kraj, reci nam tri potpuno nasumične zanimljivosti o sebi!

Kada sam imala 14 godina došla mi je drugarica i spontano smo odlučile da mi ispletemo dredove. Mom ocu se to i nije baš svidelo, ali imam ih i danas i volela bih da postanem bakuta sa sedim dredovima jednog dana.

Mislim da imam duži jezik od Džina Simonsa.

Ja sam najhaotičnija osoba koju poznajem. Gubim sve, a čak i kad pospremim atelje, on se nađe u potpunom neredu već sledećeg dana. Ali, zaista se trudim!

Ukoliko želite da vidite još divnih radova ove talentovane umetnice, posetite njenu šarenu galeriju na deviantART-u ili pratite njenu Fejsbuk umetničku stranicu. Za još slika po telima i tradicionalnih slika, odite na njen Instagram profil.

!Kokoška je ovaj intervju vodila na engleskom jeziku i u originalu ga možete pročitati ovde.
Prevod: Anja Anđelković. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *