Saundtrek pozitivne promene: intervju sa Bohemijom

Čini se kao da je niški bend Bohemija svojim drugim albumom Nasmeši se i reši se? dovršio započeti posao definitivnog osvajanja domaće publike i…

Čini se kao da je niški bend Bohemija svojim drugim albumom Nasmeši se i reši se? dovršio započeti posao definitivnog osvajanja domaće publike i etabliranja na našoj indi sceni. Ovaj drim-pop/folk-rok/psihodelični pop bend čine Janko Džambas (vokal, gitara), Dina Abu Mayyaleh (vokal, synth, perkusije), Dimitrije Mandić (vokal, violina), Miloš Pavlović (vokal, gitara), Mihajlo Ivanović (bas) i Milan Stoiljković (bubanj), a njihov drugi studijski album u protekloj godini osvojio je (više puta!) domaće alternativne liste.
Da, Nasmeši se i reši se?, svakako pleni svežinom svog zvuka, ali i u potpunosti odgovara promerama radio plejabilnosti, što je ubitačna kombinacija i ključ za uspeh svuda, pa i na brdovitom Balkanu. Preslušavajući ga tokom proteklih meseci (izašao je u martu, ali recimo samo da je naš preslušavalački proces dug, iscrpan i temeljan i nadasve spor), shvatili smo da je neophodno da mu, kao jednom od najboljih albuma godine (po našoj skromnoj proceni) posvetimo par redova (ako ne i paragrafa) i priupitamo članove benda o nekoliko stvari koje su nam, tokom slušanja, zagolicale maštu.

Enigmatično-magnetični kaver Bohemijinog novog albuma. Autor: Kristina Ivanović.

Nasmeši se i reši se?, u odnosu na prvi Bohemijin album Sve naopako, obeležava razrađenija produkcija, ambiciozniji zahvati kad je reč o pisanju i aranžiranju pesama, a i ton se menja od šlagerskog, kamernog soft popa do drim-popa, psihodelije i ponekih alt-rok i alt-folk zahvata – ali uvek sa distinktivnim lokalnim šmekom. Ima tu i ponekog pomodnog retro synth-a kao na primer u „Prolazi vreme”, a i mekog i treperavog, snolikog popa u možda najvećem singlu od svih „Istine”, zatim neke pop amerikane bliske Edvardu Šarpu (Edward Sharpe & The Magnetic Zeros) u „Da sijamo” pa i shoegaze-a u „Kraj mene”. A opet, ovaj album se ne može nazvati raznorodnim, heterogenim, kolažnim niti ijednim drugim pridevom koji bi na bilo koji način aludirao na razuđenost forme ili atmosfere. Sasvim nasuprot – on je delikatno označen nečim neuhvatljivim, zvukom koji izmiče jasnoj definiciji ali na domaćoj sceni apsolutno može postati prepoznatljiv kao ‘Bohemija’ pečat. I ne treba zaboraviti da ‘Bohemija’ svojim punim i bogatim zvukom, razrađenim aranžmanima, kompleksnim harmonizacijama i – pre svega – starovremenskim i sunčanim pop stavom, dosta odudara od trenutnog stanja na domaćoj alternativnoj sceni gde uglavnom dominiraju indi elektronika i neo-garažni zvuci. Čini se kao da je onda nezaobilazno da se prvo pozabavimo poreklom i dijapazonom njihovog specifičnog zvuka.

K!K: Kada se, kako i otkud razvila ova ljubav prema savremenom folk-roku, drim-popu i pop psihodeliji iz 60ih i 70ih?

Bohemija: Ljubav dođe, hteli mi to ili ne… Kod nekih članova se ljubav prema tom zvuku razvila postepeno, a ostali su već pri sastavljanju benda bili usmereni ka tim kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim. Generalno, drim-pop i psihodelična pop muzika je atraktivna zbog široke produkcije i šarenih, slojevitih aranžmana, tako da je jasno šta je to što izdvaja ove žanrove od ostalih. Folk-rok nam je najbliži srcu, zato što se najviše oslanja na vokal i na tekst, i ima najintimniji odnos sa svojom publikom. Naš posao da se trudimo da obuhvatimo sve što smatramo kvalitetnim u jednoj smesi. Pun i bogat zvuk – to i jeste suština. S druge strane, od tog ‘analognog’ zvuka ne možemo i ne želimo pobeći, jer smo oba albuma snimali u studiju Roberta Telčera. Kod Teče se takav zvuk ne može izbeći, jer se na takvoj opremi snima, a i soba je uređena tako da zvuči kao da si u telu akustične gitare. 

K!K: Vaše pesme (a i spotovi) odišu jednim toplim, Tehnikolor tonom. Koliko to potiče od prirode same pesme, a koliku ulogu u tome igra produkcija? Po vašem iskustvu, šta su prednosti, a šta mane produkcijskog procesa, onda kada u njemu učestvuju i sami članovi benda?

Janko: Sama pesma najviše utiče na tok produkcije. Teško je odvojiti prirodu pesme od produkcije. Produciranje benda je još jedan vid izražavanja. Mene je to oduvek privlačilo, i mislim da tako autor može u celovitosti da ‘oboji’ sliku kako želi. Mana je što su miks i mastering relativno dug proces, pa mi treba malo rehabilitacije posle odrađenog posla.

Dina: Oduvek sam volela tu estetiku. Naše pesme odišu toplinom, tako da uvek pokušavam da ispratim taj vajb. Tim tonom najbolje pokazujem kakav je naš zvuk.

Preuzeto sa: kult-ura.com

Jedna od najznačajnih razlika između prvog i drugog albuma Bohemije je integracija novog instrumenta u celu priču – violine. Njen zvuk u potpunosti prožima celokupan album, od picikata kojim otpočinje „Kako ja tako ti”, zatim udvajanja vokala na „O ljubavi”, pa sve do ‘skrivenih’ solaža u „Pomozi si sebi” i „Prolazi vreme”. A na naše pitanje šta je to došlo prvo – kokoška ili jaje – tojest, violinista ili potreba za inkorporiranjem zvuka violine, dobili smo odgovor da je Dimitrijevo sviranje bilo to koje se, mic po mic, prikralo i postalo vitalan, neizostavan deo drugog albuma, što samo govori o tome koliko se zvuk “Bohemije” razvija spontano i prevashodno prirodnim putevima. Zaintrigirani ovim organskim procesom, morali smo da im postavimo još nekoliko pitanja na ovu temu.

K!K: Kako uglavnom teče Bohemijin proces pisanja pesama? Da li je to zajednički rad, ispipavanja, eksperimentisanja i kušanja, sve dok se u jednom trenutku ne stigne do neke zaokružene celine, ili se uglavnom kreće od jedne, jasne ideje i uputstava koje diktira neko od članova pod naletom inspiracije?

Janko: Uglavnom se kreće od jedne potpuno jasne ideje o pesmi. Ja, lično, krenem sa nekom melodičnom vokalnom deonicom i nekim izmumlanim, a ponekad i potpuno jasnim tekstom, uz neku pratnju na gitari ili klavijaturi, na koji se nadogradi ritam sekcija i na kraju okiti melodijama. Potpuna diktatura nije dobra za naš zvuk, zato uglavnom na aranžmanima radimo zajedno, gde navodni ‘diktator’, iliti član koji je došao sa idejom, radi zajedno na deonicama sa ostalim članovima. 

K!K: A kad smo kod inspiracije, gde vas ona najčešće sustiže i koje je najnezgodnije mesto na kom ste odjednom osetili potrebu da zapišete neku reč, stih, ili zabeležite melodiju?

Janko: Tuš kabina je uvek najnezgodnije mesto za ideju. Kada se tako nešto desi, moram da nateram sebe da ponavljam tu deonicu ili frazu koja mi je pala na pamet, u glavi, sve dok ne dođem do telefona ili bilo kakvog rekordera, sve da ne bi otišlo u zaborav.

Dina: Mene udara inspiracija kad pevam životinjama, ili kad crtam. Najnezgodnije je kada sam između sna i jave i užasno me mrzi da ustanem da je snimim!

Postojeći spotovi Bohemije pokazuju naklonost prema analognom, toplom koloritu, lirskim temama porodične i svakojake druge ljubavi ali ne prezaju ni od malo zajebancije. Pesma „Kako ja tako ti” poslednja je u nizu onih za koje je snimljen spot u ‘uradi sam i još bolje kod kuće ili u dvorištu’ maniru koji karakteriše najveći deo domaće scene. Snimila ga je i režirala upravo Dina Abu Mayyaleh, a karakteriše ga nešto više snolika i minimalistička estetika u odnosu na prethodne Bohemijine produkcije.

K!K: Kako je prošlo izigravanje Nirvanine bebe, i da li bi trebalo da se uživljavamo u skrivenu simboliku interpretativnih vodenih plesova, ili samo da uživamo u akrobacijama? I otkud se pojavila ova ideja za spot uopšte?

Dina: Inspiracija je došla sama od sebe. Još od kad smo snimili pesmu, uvek me je  asocirala na neki ples (verovatno zbog onog stiha „hajde zapleši mi”). Pustila sam mašta da me vodi, dopala nam se ideja i postavili smo ga. A što se tiče skrivene simbolike… pustite maštu na volju, svaki posmatrač doprinosi značenju dela.

K!K: Zahvaljujući sajtovima kao što su 8tracks i Mixcloud, mikstejp se vratio, u novom, digitalnom obliku, na velika vrata. Nedavno ste u saradnji sa Radio Aparatom smiksali Bohemijin muzički kredo. Tu su se provukla očekivana imena poput „Beach Boys“-a, „Wilco”, „Crosby, Stills & Nash”-a, ali i neke stvari koje malo više gruvaju, poput Santanine “Evil Ways”, i “Scent Of A Mule” benda Phish. Kako je tekao proces selekcije pesama? Da li ste birali svoje all-time favorite ili stvari koje su vam se provlačile kroz glavu ovih jesenjih dana? 

Bohemija: Birali smo pesme koje u aranžmanima ne sadrže duvačke instrumente! Tako da smo se ograničili samo na to, a bilo je dosta dobre muzike sa duvačkim deonicama, dok nismo odredili temu mikstejpa. Svako je izabrao dve ili tri pesme, nismo mnogo razmišljali o tome da li se pesme slažu, više smo hteli da pustimo dobre pesme koje slušamo.

K!K: Jedan ste od onih bendova koji (kao da) je stvoren za LP format. Učestvujete li (kao konzumeri) u trenutnoj vinil-renesansi? 

Bohemija: Učestvujemo koliko možemo. Gramofon je učestvovao u prvoj revoluciji, gde su singlovi izgubili bitku sa širim konceptom LP-ija. Danas se vraćamo unazad, gde su singlovi u trendu, a retko ko ima volju i želju za slušanjem celih albuma. Kako Kevin Parker kaže: „It feels like we only go backwards”. Ali ni to nije strašno, i ‘backwards’ ima svoje ‘backwards’… 

Preuzeto sa: juznevesti.com

Teško je ne osvrnuti se na retrospektivnost benda, koja se očitava kroz njihov zvanično-nezvanični stajling i izbor muzičkih uzora. Pošto i novi album, čini nam se, prosto odiše mirisom mošusa i pačulija, osećajem golih tabana na travi i prstiju ulepljenih sokom od divljih kupina, morali smo da se osvrnemo na latentne njuejdž tendencije Bohemije i da ih i o tome nešto i priupitamo…

K!K: Nova deca cveća danas protestuju po svetskim metropolama protiv klimatske promene. Verujete li da nam i na lokalnom nivou uskoro sledi jedna nova, ako ne ‘cvetna’ onda svakako ‘zelena’ revolucija, i da li bi vaše pesme bile deo njenog saundtreka?

Bohemija: Nama je potrebna jedna mnogo šira revolucija. Zaštita životne sredine je bitna, jer nemamo drugu planetu sem ove, a SF filmovi, makar za sada, nisu stvarnost, pa da možemo da se uzdamo u nekog drugog ‘nosioca života’, sem ove naše Zemlje. Ali nije problem samo zaštita životne sredine. Problem je ono sto je dovelo do tih naglih tehnoloških promena, a to su ratovi. Nas su te stvari distancirale od prirode, jer smo se više bavili problemima koji jedni drugima pravimo, kao organizovane grupe, nego sto smo se bavili našom okolinom. Revolucija će prirodno doći, samo se nadamo da neće u poslednjem trenutku. Još uvek verujemo u ljudski rod i nema razloga da pesme ne budu deo saundtreka neke pozitivne promene. Ne zaboravite, promena kreće od nas samih.

K!K: Za kraj – kako izgleda i gde se krije savremena niška boemija?

Bohemija: Niška boemija je uglavnom uz reku i po okolnim šumama i brdima.

Zajedno sa Milanom Glavaškim, Berney’s Propaganda i Consecration, Bohemija će nastupiti na Huteneniju #3, u Domu omladine Beograda 30. novembra. Nasmešite se, rešite, i vidimo se tamo!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *