Priče T(edo)vog života: filozofski SF Teda Ćanga

Ted Ćang je jedan od najhvaljenijih i najnagrađivanijih SF pisaca današnjice. Osam priča u zbirci Priče tvog života pokupilo je devet prestižnih književnih nagrada, među kojima su tri Nebule i jedan Hjugo. Ovakva najava svakako postavlja prilično visoka očekivanja. Da li su priče zaista toliko dobre?

price-tvog-zivota

preuzeto sa booka.in

Većina domaćih čitalaca nije upoznata sa likom i delom Teda Ćanga, američkog pisca kineskog porekla, inače nadarenog informatičara čiji je zvanični posao pisanje tehničkih uputstava za razne uređaje. Na stranu traćenje talenta, od Ćangovog pristupa pisanju bi mnogi savremeni autori mogli da pokupe poneku smernicu: on nikad ne piše na silu; čeka da ideje sazru i onda ih realizuje – ovo možda rezultira oskudnošću u pogledu kvantiteta, ali je zato kvalitet visok i ujednačen.

Ukupan opus ovog autora trenutno čini 15 kratkih priča, nastalih tokom prethodnih 26 godina, i objavljenih u raznim časopisima i antologijama. Knjiga Priče tvog života je (za sad) jedina zbirka Ćangovih radova i sadrži prvih osam priča koje je napisao.

vavilon1

Sasvim realna slika sveta. Preuzeto sa mukto-mona.com

„Vavilonska kula“ je postmoderna pripovest u borhesovskom stilu, premda na momente podseća na nešto što bi napisali Žoze Saramago ili čak Franc Kafka. Ćang voli da uzme određeni svetonazor i piše u njegovim logičkim okvirima – u ovoj priči je vavilonska kosmologija ispravna. Zemlja je, naravno, ravna ploča, a kako radnici zidaju sve više spratove kule da bi dosegli raj, postepeno se izdižu iznad nivoa Sunca, Meseca i zvezda. U jednom trenutku nailaze na plafon univerzuma – i moraju da pozovu rudare da probiju kamenu barijeru. Priča se razvija delom kao putopis o Kuli (rudarima je potrebno četiri meseca da se popnu do vrha Kule i usput imaju priliku da vide kako se odvija život na različitim nivoima), a delom kao filozofsko-religijska refleksija.

„Shvati“ je inspirisana klasikom „Cveće za Aldžernona“ Danijela Kejza, ali na steroidima. Tretman hormonom K podiže inteligenciju i kapacitet za učenje protagoniste Leona Greka, koji zahvaljujući tome kompletnije sagledava ceo svet. Istovremeno, počinje da ga smara koliko lako razume sve što vidi, a njegova novostečena inteligencija ga otuđuje, ne samo od neposrednih kontakata, već i od ostatka ljudske rase. Ćang stvara neustrašivog, beskrupuloznog čoveka vođenog isključivo inteligencijom, logikom i potragom za informacijama u napetoj priči koja donosi originalno viđenje izanđale teme mentalne superiornosti. Napisana kao triler, tako se i čita, sve do kulminacije koju predstavlja „okršaj“ sa ravnim takmacem.

„Deljenje nulom“ je veoma emotivna kratka priča, što deluje pomalo neverovatno uzevši u obzir koliko matematičkih referenci sadrži. Sastoji se od 9 poglavlja, od kojih svako čini po jedna matematička tvrdnja praćena kratkim narativom. Protagonistkinja Rene, briljantna matematičarka, odlučuje da izvrši samoubistvo zbog dejstva jednog njenog otkrića na njen život. Naime, ispostavilo se da neki osnovi matematike nisu tako konzistentni kao što se oduvek verovalo – samo su upodobljeni da bi nauka mogla da funkcioniše.

fermaov princip

Fermaov princip najkraćeg vremena refleksije igra značajnu ulogu u ovoj priči. Ako ste kojim slučajem bežali sa časova fizike kao autor ovog teksta, tokom čitanja ćete naučiti nešto novo. I ne brinite, ne morate da budete štreberi da bi vam bilo jasno o čemu se radi.

„Priča tvog života“, verovatno najbolja i najlepša priča u zbirci, prati lingvistkinju Lujzu Benks, koju, kao jednu od vodećih svetskih filologa, jednog dana kontaktira vojska i zamoli je za pomoć u komuniciranju sa sedmonogim vanzemaljcima koji su stigli u Zemljinu orbitu. Priča se paralelno odvija na dva plana – prvi je Lujzino „učenje“ jezika heptapoda, koje, premda ne zalazi u detalje, verno opisuje proces postepenog shvatanja njegovih pravila; drugi je Lujzin tragični narativ o životu njene (još nezačete) ćerke. Naime, učeći njihov jezik, Benksova počinje da sagledava i koncept vremena na način heptapoda: postaje sposobna da sve događaje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti spozna simultano, ali ih doživljava sekvencionalno. Poput Bilija Pilgrima u Klanici pet Kurta Vonegata (ali više tragična, a manje komična), Lujza se „otkači iz vremena“, nadilazeći njegovu linearnost, čime dovodi u pitanje postojanje slobodne volje. U početku je priča nejasna i pomalo konfuzna za praćenje, što ne olakšava izobilje lingvističke i fizičke teorije, ali se daljim tokom savršeno uklapa, ostavljajući sasvim dovoljno čitaocima da sami zaključuju.

Krajem 2016. godine izlazi film Arrival, zasnovan na ovoj priči, u režiji Denija Vilneva, a glavne uloge će tumačiti Ejmi Adams, Džeremi Rener i Forest Vitaker.

Kad malo razmislite, golemi su jevrejska preteča robota. Poslušni su, vredni, i, što je najvažnije, ne traže platu.

„Sedamdeset dva slova“ je alhemijska pripovetka smeštena u alternativnu viktorijansku eru, u kojoj kabala (misticizam) dokazano funkcioniše kao nauka. Rasizam i klasizam su očekivano prisutni, jer nijedna istorija ne može biti baš toliko alternativna. Industrijska revolucija je u cvatu, a njen integralni deo su golemi (bezumna antropomorfna bića od gline i blata). Naime, zanatlije sistemom podele rada masovno „proizvode“ goleme u radionicama, a „oživljavaju ih“ pomoću komadića hartije na kojima su ispisane magične kombinacije hebrejskih slova. Ove kombinacije su predmet posebnog proučavanja i eksperimentisanja i konstantno se usavršavaju. Ćang ovde, kao i u „Vavilonskoj kuli“, stvara alternativni univerzum koji je nama fantastičan, ali krajnje racionalan likovima koji u njemu žive. Čak je i ljudski reproduktivni proces drugačiji – svaki spermatozoid sadrži u sebi majušne homunkuluse (neformirane čovečuljke) koji se mogu odgajati u laboratorijama, u procesu koji se zove preformacija.

„Evolucija ljudske nauke“ (originalno objavljena pod nazivom „Hvatanje mrva sa stola“) je napisana u formi novinarskog članka, u nekom naučnom žurnalu budućnosti. Tendenciozno suvoparnim i obezličenim stilom ispituje se postojanje potrebe za naučnicima-ljudima u vremenu kada svet naseljavaju napredniji metaljudi, čija je nauka neshvatljiva „običnim“ homosapijensima.

„Pakao je odsustvo Boga“. U ovoj priči, sumorna učenja nekih hrišćanskih fundamentalista su i te kako potvrđena u praksi. Bog nesumnjivo postoji. Postoje i anđeli, koji deluju kao vremenske  (ne)prilike – pojavljuju se iznenada, čudesno, nekad donoseći sreću, nekad izazivajući katastrofu. Oko toga se ne diže frka, već se izveštava u večernjim vestima. Postoji i zagrobni život, i fizički se mogu videti duše kako se uspinju u Raj ili padaju u Pakao (u koji se može zaviriti kroz pukotine u Zemlji). Fokus priče je na Nilu Fisku, „neverniku“ čija je žena poginula prilikom jedne posete anđela, koji shvata da, ukoliko želi da bude ponovo sa svojom suprugom, mora da nauči da voli Boga – istog onog koji mu je oduzeo voljenu. Srećom, ovde nema moralisanja; univerzum priče, nesumnjivo savremen, ne samo da nije „nesaznatljiv“ već je post-religiozan. Sama vera ovde predstavlja paradoks: pošto nema sumnje u postojanje Boga, ona se svodi na puko prihvatanje njegove moći, koliko god proizvoljne i surove.

„Voleti ono što vidiš: dokumentarac“ je napisana kao transkripcija dokumentarnog filma, zasnovanog na jednostavnoj ali delotvornoj naučnofantastičnoj premisi. Kaliagnozija (skraćeno, iz milošte, kali) je bezbolno, brzo i jeftino neurološko sredstvo kojim se uključuju/isključuju (svesne ili nesvesne) emotivne reakcije i vrednosni sudovi vezani za atribute lica; fizičke karakteristike se i dalje prepoznaju, samo se ne registruje „lepota“ – ni subjektivno ni objektivno. Kroz fragmente razgovora, intervjua, govora i debata, pa čak i reklama, upoznajemo se sa suprotstavljenim stavovima o predlogu da se kali uvede kao obaveza svim univerzitetskim studentima, argumentima zagovornika te ideje i korporativnom reakcijom, kao i iskustvima jedne osamnaestogodišnje devojke.

.

Ovi sumarni opisi nisu merodavni za kompletan sadržaj priča, ali nadamo se da daju kratak uvid u njihovo bogatstvo i raznolikost. U Ćangovim rukama, SF je zaista „literatura ideja“ kakvom se njeni kvalitetniji izdanci smatraju. Međutim, iako Priče tvog života evociraju nostalgiju prema klasičnom filozofskom SF-u kakav su stvarali Isak Asimov, Filip K. Dik ili Rej Bredberi, ova zbirka ne deluje vremešno, čak suprotno: moderna melanholija kojom odiše daleko bolje odražava „naše vreme“ od neretko naivnih narativa iz zlatnog perioda žanra.

Ćangovi koncepti su raznovrsni, često i komplikovani, ali racionalni i lucidni ton kojim se koristi čini da se oni uvuku u um bez otpora. Doduše, tu leži jedna od mogućih slabih tačaka njegovih dela: ponekad je Ćangu toliko stalo da tačno objasni kako nešto funkcioniše, da se neće libiti da na sledećih nekoliko strana potanko obrazlaže sve aspekte određene pojave. Ovo ume da bude naporno, naročito onda kada su u pitanju čisto naučne stvari, i tada postaje jasno da je Ćang ipak prvenstveno naučnik, pa tek onda pisac, i da mu je suština bitnija od forme. To ne znači da se suzdržava od emocije, niti da nije stilski divergentan, samo te stvari dolaze na drugom mestu.

.

Priče tvog života su objavljene i na srpskom, u izdanju Booke, u okviru edicije Žanr.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *