Šantal Akerman: pionirka feminističkog filma

U čast Šantal Akerman, belgijske rediteljke koja je stvarala u Parizu gde je nedavno i preminula, !Kokoška vas upoznaje s dva filma s početka njene karijere. Ova dva ostvarenja nisu samo definisala Akermanovu kao autorku, već su obeležila i početak feminističkog filma.

Šantal Akerman na Kanskom filmskom festivalu u maju 2002. Foto: JEAN MICHEL TURPIN/GAMMA/Eyedea/Everett Collection

Šantal Akerman na Kanskom filmskom festivalu u maju 2002. Foto: JEAN MICHEL TURPIN/GAMMA/Eyedea/Everett Collection

Jedna petnaestogodišnja Belgijanka je 1965. odgledala Godarovog Ludog Pjeroa (Pierrot le Fou) i odlučila da postane rediteljka. Šest godina kasnije ta devojčica snima svoj prvi film Saute ma ville koji je premijeru doživeo na Festivalu kratkog filma u Oberhauzenu. Naredne godine odlazi u Njujork gde ostaje godinu dana i zanima se za avangardni i eksperimentalni film nenarativne forme. Ta devojčica bila je Šantal Akerman, rediteljka koja je sa samo 25 godina snimila Jeanne Dielman, 23 Quai du commerce, 1080 Bruxelles – film koji je The New York Times nazvao „prvim remek-delom ženskog u istoriji filma”. I ne samo to: dela Šantal Akerman su bila i još uvek su jednako značajna i uticajna za druge reditelje kao što je Godar bio za nju; Gas van Sant, Mihael Haneke i Tod Hejns je navode kao veliki uticaj na njihovo stvaralaštvo.

Ipak, za ovu rediteljku mnogi nisu ni čuli. Verovatno je ostala na margini jer je nastavila da eksperimentiše sve dok nije preminula, 4. oktobra ove godine. Kao uzrok smrti ove žene, koja je bila mnogo više od rediteljke, Le Monde navodi samoubistvo. Ali, to sada nije ni važno. Bitno je da filmovi koje je stvorila za života zaslužuju da budu gledani, analizirani i onda iznova pregledavani.

Zato, u čast Šantal Akerman, !Kokoška vas upoznaje sa dva filma s početka njene karijere, a onda poziva da  pribavite sve ostalo što je ova žena ikada snimila. Verujte, biće to jedan od boljih poteza koje ste skoro napravili.

​Jeanne Dielman, 23 quai du Commerce, 1080 Bruxelles

Kada pomenete Šantal Akerman, ono malo ljudi što je čulo za nju, sigurno će vas ozareno pogledati i pomenuti ovaj film. I stvarno, film koji je Akermanova snimila sa samo dvadesetpet godina, vinuo ju je među najveća imena tog doba, a ujedno je imao i poseban uticaj na feministički i avangardni film.

Jeanne Dielman je film o svakodnevici jedne žene i majke, koju znamo kao Žan. Svaki njen pokret pažljivo prati kamera Akermanove i tako nam pokazuje da je život jedne žene umetnost, ali i da strogo zatvaranje žene u domaćinstvo i njeno ograničavanje porodičnim ulogama vodi do uništenja. Upravo prateći svaki pokret ove žene, film uspeva da istakne repeticiju koju ona koristi kao očajnički pokušaj kontrole svog života.

Jeanne Dielman nikome ne popuje. Ona prosto uzima teme koje su do tada koristili „ženski filmovi” i stavlja ih u društveni i politički kontekst. Osim toga, ovo je film o holokaustu, temi koja je Akermanovu posebno interesovala, budući da su joj roditelji preživeli sve užase logora.

Ja, Ti, On, Ona (Je, Tu, Il, Elle)

U filmu Ja, Ti, On, Ona glavnu ulogu tumači Akermanova. Ona glumi devojku Žuli koja sedi u svom stanu i piše pisma, jedući šećer u prahu. Žuli u jednom trenutku izlazi i upoznaje vozača kamiona, a onda odlazi da se sretne sa bivšom ljubavnicom.

Žuli traži nezavisnost i ne može da se skrasi, piše pisma i pažljivo ih slaže po stanu, nabijajući kašike šećera u usta. I ovde Akermanova posebno ističe repetitivnost junakinjinog ponašanja, ali dovodi je i u kontrast sa Žulinom potrebom za slobodom: ona traži red i teži slobodi tokom celog filma. Upravo ovaj kontrast čini da film gledaocu deluje pomalo strano, sve vreme deluje da nešto ne štima. U drugom delu filma najznačajnije su dve scene seksa, potpuno ogoljene bilo kakvog konvencionalnog eroticizma. Žuli vozaču kamiona prosto izdrka u jednoj sceni, a sa bivšom ljubavnicom se seksa punih deset minuta prikazanih kroz samo nekoliko kadrova. Akermanova ovim postupkom stavlja gledaoca u nezgodnu poziciju i preispituje njegovu voajersku prirodu. Scene seksa su kod Akermanove samo to – seks.

Na kraju, ko je Ti u naslovu filma? Najverovatnije je to publika. Svako ko pogleda ovaj film, postaje njegov deo; bira da li će dozvoliti Akermanovoj da se pred njim potpuno ogoli i pokaže se onakvom kakva je, van svoje uloge rediteljke. A priznajte, treba imati mnogo hrabrosti za ovako nešto, posebno kada imate dvadesetčetiri godine i žena ste.

Preporučujemo vam da postanete Ti i pustite makar jedan od ovih filmova. Sigurno će vas naterati da gledate i sve ostalo što je ova neverovatna žena snimila. Vredi gledati je kako kroz svoje filmove preispituje i istražuje sebe i svoju prošlost, ali i život svake žene, a samim tim i društva.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *