Najbolje mačke književnosti

Svetska literatura vrvi od mačaka: ludih, prezrivih, promućurnih, prokletih i uopšte zastrašujućih. Na Internetu je mačja simpatična sociopatija postala siguran i neiscrpan izvor zabave; ali i pre nego što su klipovi mačaka koje obaraju čaše i sitnu decu postali deo kolektivne svesti, o njima su se pisali romani i proročki soneti.

Češirski mačak (Luis Kerol, Alisa u Zemlji čuda)

Nasmejani filozof preuzet sa wikipedia.

Nasmejani filozof preuzet sa wikipedia.

Uloga Češirskog mačka u Alisi u Zemlji čuda je da svojim filozofskim pitanjima i tendencijom da iščezava i pojavljuje se deo po deo još više zbuni ionako zbunjenu protagonistkinju. Čuven je, pre svega, po svom širokom osmehu, iz koga se da zaključiti da dobro zna odgovore na sva svoja čudna pitanja – ili, makar, da se pomirio sa činjenicom da odgovora nema. Posve je čudan, mistikom obavijen, i spoznajom obilat.

Pogodan za: pijane diskusije, u kojima sagovornik, bilo da ste u Zemlji čuda ili ne, ionako segmentirano i povremeno iščezava

Preporučuje se: psihodeliji sklonima, preispitivačima egzistencije, ljubavnicima teoretske matematike, deci.

A, može li se gledati? 

Može, i te kako! Kerolova dela porodila su niz adaptacija koje im pristupaju iz različitih uglova. Diznijev crtać je postao klasik u svom žanru; skorašnja adaptacija Tima Bartona ne prati Kerolovu izvornu priču, ali mačak je ostao, i valja.

Behemot (Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita)

Odličan sagovornik na sedeljkama. Preuzeto sa manuscriptsdontburn.org

Odličan sagovornik na sedeljkama. Preuzeto sa manuscriptsdontburn.org

Ako je verovati Bulgakovu, tridesetih godina prošedšega vijeka, đavo je stigao u Moskvu, praćen svojom svitom. U toj sviti, našao se i džinovski crni mačak koji hoda na dve noge i zbija neslane šale sa zatečenim smrtnicima, ali daje sve od sebe da savesno plati kartu u tramvaju.  Uprkos vrlo brojnim moralnim nedostacima i potpunom odsustvu ličnog integriteta, Behemot je prvoklasan saputnik. Vešto izbegava metke, u šahu vara sa raznežujućim šarmom, a ne kloni se ni šamaranja birokrata. I naravno, ako vam gode ekstravagantne količine konjaka, uz njega nikada ne morate strahovati od nestašice.

I, ako ćemo pravo, Behemot nije mačak, već punopravni demon stalno i čestito zaposlen na poziciji Sotoninog zabavljača.

Pogodan za: sitne popravke gasnih uređaja, streljačka nadmetanja, bogohuljenje

Preporučuje se: grešnima ali umešnima, radosnim ženama lakog morala, kondukterima

A, može li se gledati? Načelno, može – popularnost romana je, kao i u slučaju Alise, porodila niz filmskih adaptacija, naročito u Rusiji; ova se dela mogu izbunariti iz kutaka Interneta relativno lako, naročito ako vam titlovi nisu neophodni. Međutim, svet Bulgakovljeve Moskve, za razliku od Zemlje čuda, ne žudi preterano za vizuelnom upečatljivošću – daleko je zahvalnije, zaista, pročitati ovaj sjajan roman. Pozorišne adaptacije takođe postoje, te ako ste željni tog iskustva, valja pratiti repertoare. Bonus trivia: postavke Majstora i Margarite smatraju se u ruskim pozorištima jednako baksuznim kao i Šekspirov Makbet.

Vinston Čerčil (Stiven King, Groblje kućnih ljubimaca)

Nije lako biti glavni kućni ljubimac u knjizi ovog naslova. Zloslutni Čerč po romanu luta u nezahvalnoj ulozi instrumenta radnje i svojevrsnog Čehovljevog okidača, po sudbini uvek za korak ispred sina protagoniste. Kako je ovaj mačak imao tu nesreću da ga vlasnici bezosećajno nasele između smrtonosnog autoputa i ukletog groblja za četvoronošce – ne možemo ga kriviti ni za jednu od noćnih mora koje je prouzrokovao tokom decenija. Svakako ne pokazuje dovoljno naznaka ličnosti da se meri sa jednim Behemotom ili prijatno sumanutim Češircem; ipak, dobija poene jer dokazuje da čak i lik nemrtve mačke King gradi bolje nego suprugu protagoniste.

Ne kopajte po ukletim grobljima, rezultati neće biti ljupki. Preuzeto sa DoBlu

Ne kopajte po ukletim grobljima, rezultati neće biti ljupki. Preuzeto sa DoBlu

Pogodan za: predviđanje sudbine vašeg deteta, plašenje vašeg deteta, borbu protiv prava životinja

Preporučuje se: našim budućim zombi gospodarima, mizantropima gnjilog srca, omraženim tetkama

A, može li se gledati? Za ime svega što vam je sveto, ne, molimo vas, ne. No Holivud je više profitan nego milostiv, pa Čerča možete videti u adaptaciji iz 1989. Glumi ga krajnje simpatična britanska kratkodlaka, kao stvorena da vam ogadi ideju mačaka, odgoja životinja i života uopšte.

Pluto (E. A. Po, „Crna mačka“)

Ilustracija Obrija Birdslija, preuzeto sa wikipedia.org

Ilustracija Obrija Birdslija, preuzeto sa wikipedia.org

U ovoj kratkoj priči mačka se ponovo pojavljuje kao zagrobni progonilački uticaj, ali je istovremeno i metafora za osećaj krivice. Odskora poludeli protagonista postaje nasilan i prvo kašikom iskopa oko, a potom i obesi nekada voljenu životinju – crnog mačka Pluta. To se pokazuje kao loša ideja, jer sutradan njegova kuća izgori, a na zidu ostane trag oblika obešene mačke – i to je samo početak Plutove zagrobne pravedne osvete. Ovu vrsnu životinju odlikuje inkvizitorska upornost i istančana inteligencija koja stvara hvale vrednu jezivost.

Pogodan za: moralno vaspitavanje, a konkretno: obeshrabrivanje nasilja nad životinja, obeshrabrivanje nasilja u porodici, poučno upozoravanje o zlu alkoholizma

Preporučuje se: poročnicima, propovednicima, aktivistima PETA-e, gotičarima

A može li se gledati? Filmske adaptacije su snimane još tridesetih; redakcija nije pobliže upoznata sa kvalitetima, ali prisustvo Bele Lugosija u oba filma iz tog perioda obećava, ako ništa drugo, a ono bar Belu Lugosija. Treća adaptacija je italijanski horor iz osamdesetih, i obećava italijanski.

Fabule ovih filmskih ostvarenja nemaju mnogo veze sa Poovom pričom, ali sva tri sadrže jezivu crnu mačketinu, pa ako vam je do toga – navalite na gledanje!

Svi likovi odreda (T. S. Eliot, Old Possum’s Book of Practical Cats)

Srećom, mačke nisu uvek osuđene na zlobništvo i mračnjaštvo: pojedini dobri ljudi prepoznali su neosporne kvalitete mačje ćudi, te i o tome pisali. Nažalost neprevedena Old Possum’s Book of Practical Cats delo je već spominjanog, inače smrtno ozbiljnog autora, T. S. Eliota. Većina pojedinačnih pesama u zbirci predstavlja, poimence, likove raznoraznih mačaka: od ljubimaca javnih mesta poput pozorišta i železnica, do razmaženih ili nestašnih kućnih životinja – a tu su i opisi ratova mačaka i pasa, i izuzetna beleška o imenovanju mačaka. Stihovi su ritmični i dinamični, čitajte ih naglas stojeći na jednoj nozi ili skakućući, čitajte ih gladeći svog ljubimca i volite ga još više.

Pogodan za: zabavljanje sitne dece i onih koji se tako osećaju; imenovanje mačaka; grejanje duše, ukoliko je posedujete

Preporučuje se:  okorelim mačkarama, mačkomrscima pokajnicima sklonima prevaspitavanju, veseljacima, deci

A može li se gledati? Ne samo da može, već apsolutno mora! Zbilja, teško je zamisliti fantastičniju adaptaciju stihova Uvaženog Književnog Klasika od mjuzikla u kome ih pevaju jarko našminkani ljudi u helankama, a legendarni Veberov Cats jeste upravo to. Muzika je vesela. Ples je odličan i zabavlja oponašanjem mačjih pokreta. Radnja je, ako posmatrate celinu, slaba do nepostojeća, ali ne hajte – srž užitka sastoji se više u šarenilu milih likova koji oslikavaju raznolikost, drčnost i živost mačjeg duha. Pocupnite!

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=SIdajoEmIXY]

Mačkare: Milica Naumoska i Nuša Babić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *