Lazar Arsović iz benda R’umors!

O, čitaoci, evo još mladih nada Beograda! Lazar Arsović nam priča o svom bendu R’umors i otkriva kako je to biti mlad i talentovan…

O, čitaoci, evo još mladih nada Beograda! Lazar Arsović nam priča o svom bendu R’umors i otkriva kako je to biti mlad i talentovan u Beogradu i kako se sa tim živi.

                            7          8

K!K:  Otkud to da se baviš muzikom i koje su ti ambicije?

Lazar: Kad sam imao osam godina, roditelji su mi bez ikakvog pritiska predložili da počnem da sviram klavir (pretpostavljam da su išli logikom ‘sine bilo bi valjano da imaš neki hobi’), na šta sam ja, iz zaista nepoznatih razloga, odgovorio: ‘Ne, ako budem svirao išta, to ce biti gitara!’. Ne znam zbog čega sam sa toliko godina kapirao da je gitara bila više kul od klavira, s obzirom da sam bio samo dete. Sviranje je krenulo kao hobi i kako su godine prolazile, preraslo u veliku ljubav. Nezahvalno je pricati o ambicijama jer, ma koliko ja to zeleo i smatrao da bi bilo fenomenalno, svestan sam da u ovoj zemlji teško mogu da živim od muzike, makar od ove autorske koju sviram. U svakom slučaju, osim studiranja i praćenja omiljenog fudbalskog kluba, rad sa bendom je jedna od retkih stvari u kojoj nalazim radost i koja me maksimalno ispunjava, kako psihički tako i fizički; samim tim što ulažem sebe u muziku, najveće priznanje koju mogu da dobijem je da drugi ljudi uživaju i nalaze inspiraciju u mom sviranju i muzici koju pravim.

K!K:  Šta misliš o današnjoj beogradskoj muzičkoj sceni ?

Lazar: Ima svakake ‘zike i svakakvih ljudi. U krajnjoj liniji – da, moze da se nadje veoma, veoma kvalitetna autorska muzika, ali ona najčešće nije dostupna široj publici zbog mnogih faktora. Uvek će biti i bendova koji nisu vredni pažnje, uvek ce biti i onih koji su veoma dobri ali ne donose nikakvu svežinu na sceni. Po meni, raznovrsnosti je uvek bilo i uvek će i biti, a muzički ukus je krajnje individualna stvar koja zavisi od kriterijuma – i oni u najbolju ruku pristojni bendovi ce imati svoju publiku, a oni koji su probirljivi moraju da kopaju malo dublje, ali verujem da mogu naći dovoljno kvalitetnu muziku za svoju dusu.

K!K: Koji misliš da su načini da se mladi umetnici izbore za svoje mesto u moru svega i svačega i  kako se ti boriš sa tim?

Lazar: Da se muzika slusa samo usima, kvalitet i sviračko umeće bi bilo dovoljno da svaki dobar bend nadje svoje mesto pod suncem. Ali nažalost to nije tako. Sve, kao i uvek, zavisi od publike, tačnije od potražnje većine. Svačija duša ište drugu vrstu muzike, therefore, svako ipak na kraju dobije po kolačić. Veličina kolačića zavisi od komercijalne perspektive onoga sto se svira. Ja nikada nisam gledao na to kao na ‘borbu’, jer već znam da me kolačić čeka, a materijalni uspeh nikada nije bio na prvom mestu. Poštujem uspehe kolega, usput se fokusirajuci da izgradim svoju priču najbolje sto umem.

 

K!K: Reci nam nešto o svom bendu. Kad ste nastali, neki veći nastupi, festivali, šta svirate?

Lazar:Nesto o svom bendu. (prim.prev. ja bih rekla da me malo z al ok) Šalim se! R’umors se zove bend. Ekipa je na okupu ja mislim oko 2 godine, i prvih godinu dana smo zaista frekventno menjali postavu ali smo se u poslednjih 6-7 meseci smirili i krenuli ozbiljnije da radimo. Nikada se nisam preterano bavio etiketama i klasifikacijom muzickih pravaca (za mene je sve to rok!), iako u sali sebe nazivamo etno džez gruv rok horor fank bendom. Možda bi bilo najpreciznije reći da sviramo gruv rok, pošto smo kao pojedinačni članovi zaista ekstremno razlicitih muzičkih inspiracija, a plod te raznovrsnosti je muzika koja je zaista na margini mejnstrim roka ali u samoj srži sadrži elemente koje teraju na pokretanje donjih, a ne ortodoksno periodično drmanje gornjih ekstremiteta (sve zajedno sa konfiguracijom prstiju za prizivanje dzavola), po koji headbang tu i tamo, a šutke padaju samo prilikom izvodjenja balada. Salu na stranu, pricao sam o gruvanju, nema dokaza niti naznaka da pripada mo nekoj sekti. (a za one koji nisu culi za gorepomenuti – here’s a useful link! http://en.wikipedia.org/wiki/Groove_(music) ). Izmedju ostalog, svirali smo na Palilulskoj Olimpijadi Kulture, na Festivalu Autorskih Bendova, na Beogradskom Autorskom Rok Festivalu, na Festivalu za Svetski Dan Mladih u Smederevskoj Palanci itd… Nadamo se da ce ova godina doneti jos vise festivala na kojima cemo moci da rokamo, ali o tom potom.

2        1

K!K: Utisci sa skorašnjeg takmičenja na kojem ste osvojili 2. mesto?

Lazar: Osvajanje bilo kakve nagrade i priznanja stručnih žirija, pogotovu onih na BARF-u (II nagrada žirija) i FAB-u (I nagrada žirija) nam je  dokaz da idemo u dobrom pravcu, i uvek smo veoma zahvalni kako na kritike, tako i na pohvale koje dobijamo.

K!K: Kakvi su vam planovi za dalje? Da li ste imali neke ponude za nastupanje/snimanje/gostovanja?

Lazar: Napravili smo malu pauzu kako bismo mogli da se fokusiramo na januarski ispitni rok, tako da trenutno nemamo zakazanu nijednu gazu u skorije vreme. Planiramo, i svakako nam je primarno da snimimo kvalitetan EP koji ce najbolje moći da predstavi ono sto mi radimo, i kojim ćemo moći da se ponosimo, a po završetku snimanja bi trebalo da padne neka veća svirka, u saradnji sa TMM produkcijom ce izaći spot za jednu stvar sa EP-ja, mozda koje gostovanje na radiju.

K!K: Da li misliš da Beogradu treba još manifestacija koje promovišu rad mladih, i sa kojima si se do sada susretao?

Lazar: Naravno, nikad dosta takvih manifestacija, pogotovu onih sa valjanom organizacijom, dobrom tehničkom podrškom i realizacijom i podrškom samog grada. Recimo da mi je POK jedna od dražih manifestacija, izmedju ostalog zato što se fokusira baš na omladinu.

K!K: Koja su ti omiljena mesta za izlazak i gde ideš kad ti se sluša dobra živa svirka?

Lazar: Izdvojio bih eventualno Čekaonicu, gde sam zaista u poslednje vreme redovna mušterija. Taj džez prosto sidu leči, a pogled na zimsku panoramu grada noću uvek naježi moje vinom utopljeno telo. Atom Live mi je takođe jedno od dražih mesta, gde sam se od prošle godine baš potrudio da dovedem što više ortaka da sviraju i da što više mojih poznanika sazna za mesto, pošto je kul, realno.

12                                          11

K!K: Koji su po tvom mišljenju razlozi lošeg stanja muzike a i kulture generalno u Srbiji?

Lazar: Je l’ postoji neki način da izbegnem pitanje i sačuvam živu glavu? (opet prim.prev. NE) Šalim se… Da su kriterijumi viši no što jesu, i da ljudi u muzici zele da nađu nešto više od modernog turskog ritma koji pruža povod za gologuze pevaljke da vrte guze, bilo bi sve drugačije. Ovako smo okruženi nekvalitetnom muzikom koja predstavlja samo perfidnu kamuflazu i kratkotrajnu utehu protiv bede koja je zadesila zemlju. U zemlji, ponavljam, postoji i veoma kvalitetna muzika, ali većina nacije nije spremna da se udubi u smisao i otkrije neku dublju ravan koja muzika može da donese. Ili se makar nije navikla. Isto važi za kulturu, ali mislim da nisam merodavan da komentarišem opste kulturno stanje Srbije trenutno.

K!K: Neki bendovi koji su po tvom mišljenju dobri a nisu medijski ispraćeni?

Lazar: Postoji brdo takvih bendova, ali mislim da bih za sada izdvojio Maštu Baštu, pošto ljudi zaista odišu pozitivnom energijom i verujem da bi ovoj zemlji dobro došla takva svežina. 

K!K: Savet kolegama muzičarima?

Lazar: Mislim da sam previše mlad da bih delio savete drugim kolegama, više bih voleo da sam u obrnutoj situaciji!  Ali par stvari koje sam do sada prikupio svojim iskustvom su – uvek nosi peškir na svirku, spavaj sa svojim instrumentom što češće budeš mogao,  ako si mlađi poštuj starije, ako si stariji poštuj mlađe; nikada ne daj basisti da solira i, ZABOGA, nikada nemoj baciti svemir zeku! Za pretposlednji savet sam se šalio.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *