The Daughter – australijski film ima šta da (po)kaže

Davno beše kada se poslednji put neki australijski film probio do evropskih srca, ne svrstavajući kosmopolitsku pojavu Pobesnelog Maksa: Autoput besa pod čisto „australijski film“. Međutim, debitantska drama The Daughter (2015) preti da prekrati ovaj dugi niz godina, a ukoliko je pogledate, velike su šanse da se ne samo probije do vaših srca, već da ih i doslovno probije.

The Daughter je drama u pravom smislu ove reči, toliko da biste uz veliku sigurnost u svoj postupak mogli nekome ko ne zna šta „drama“ znači pokazati ovaj film i na kraju reći – „E ovo, dragi moj, ovo ti je drama.” Prvi film Sajmona Stouna nastao je na osnovu pozorišnog komada Norvežanina Henrika Ibzena – Divlja patka. Stoun iza sebe ima dugogodišnju glumačku karijeru, kako pred kamerama, tako i na pozornici, a od 2007. s uspehom režira pozorišne predstave. Možda je upravo ovo iskustvo u pozorišnoj režiji doprinelo izuzetnoj snazi njegovog prvog filma, prenoseći živu dramu scene na platno. Zanimljivo je da je sopstvenu adaptaciju Divlje patke Stoun pre pet godina postavio na pozornicu i to s zapaženim međunarodnim uspehom. Verujemo da je tokom godina koje su prošle između pozorišne i filmske verzije, Stoun vrlo detaljno pronicao u samu suštinu drame, ali i sopstvenog teksta, te da je predstava poslužila kao generalna proba za film. Da li je u pitanju bilo dugogodišnje sofisticirano istraživanje što Ibzena, što sebe, ili talenat (a verovatno oba), nismo sigurni, ali čega god da je proizvod, The Daughter je poput strele koja pogađa centar centra.

Iako je kostur drame nepromenjen, u Stounovoj verziji ipak je došlo do određenih izmena u radnji, na primer u načinu i trenutku saznavanja određenih istina. Ove izmene površno gledajući mogu delovati relativno nebitne, ali imajući celinu filma pred očima, stiče se utisak da se baš sve desilo onako kako je trebalo i kada je trebalo, i da je time Stounov izbor bolji od originala. Sama priča ne nosi ništa spektakularno – nakon godina života u Americi, Kristijan (Pol Šnajder), sin bogatog privrednika Henrija (Džefri Raš) vraća se u Australiju na venčanje svog oca i otkriva događaje iz prošlosti koji će nužno promeniti budućnost – (inter)porodična tragična priča za kakvu se neretko čuje. Sva originalna norveška imena prilagođena su engleskoj izvedbi, sem jednog. Pogađate? Da, Ćerke. Iako će ova informacija za dobar deo gledalaca ostati skrivena (ili bar za onaj deo koji nije upoznat s dramom Ibzena i onaj nesrećni deo koji ne čita !Kokošku), ona doprinosi značaju ćerke za ostatak likova verovatno više od časti nošenja imena filma. !Kokoška nije sebična, ne želi da vam krvari zabavu i zato vam ne otkriva tok radnje, već vam poručuje da detalje u vezi sa ćerkinim rodnim listom (čitaj: čija je ćerka?) sasvim izvesno možete naći u filmu. Međutim, gde možete naći film nije toliko izvesno. Naime, premijerno je prikazan juna prošle godine na Sidnejskom filmskom festivalu, a nakon toga živi brzim festivalskim životom, posećujući, između ostalih i prestižne – Toronto i Veneciju. U martu ove godine počela je bioskopska distribucija u Evropi, a predviđa se da će na srpska bioskopska platna stići… nikad. Zato na svaki sledeći festival na koji budete otišli ponesite sa sobom i svest o neophodnosti traženja ovog filma u programu i (ukoliko ste dovoljno srećni da ga i nađete) uvrštavanja u vašu ličnu satnicu.

Jednostavnost ovog filma pretvara ga u realnost u kojoj ništa nije prenaglašeno i svega ima taman u onoj količini, u kojoj bismo očekivali da se pojavi u stvarnom životu. The Daughter je stvaran. Čak toliko stvaran da bismo se usudili da ga poredimo sa Sorentinovom Mladosti (2015), opisujući oba filma kratkim i kontradiktornim – ništa, a sve.

Glumačka postava može se pohvaliti zvučnim imenima – Džefri Raš u ulozi Henrija podseća na sopstvenu izvedbu u The Best Offer (2013), sa sličnom ulogom bogataša koji se zabavlja sa znatno mlađom ženom; Sem Nil uverljivo menja svoj irski akcenat za australijski; Miranda Oto i dalje zrači jednako kao i u Gospodaru prstenova, ali – ispred svih ovih zvučnih imena !Kokoška stavlja ono koje zajedno s The Daughter postaje zvučnije – Odesa Jang u ulozi ćerke (Hedvig). Sedamnaestogodišnjakinja je potpuno iskrena: od prvog poljupca i seksualnog iskustva, preko pretvaranja da se ništa nije desilo, kada se sve desilo, do emotivnih scena koje fizički bole. Predviđamo joj mnogo hodanja po crvenim tepisima u budućnosti i zovemo je za pet godina da proverimo (bolje reći potvrdimo) da li smo bili u pravu!

the daughter 2015 odessa young

Australijske šume kao sklonište.
Preuzeto sa: www.mongrelmedia.com

Scenario lišen suvišnih i ispraznih dijaloga, vešta gluma i dobra kamera, a uz to i zanimljiv rediteljski potez: u mnogim scenama dijaloga čuju se samo glasovi, dok smo slikom na nekom drugom mestu, ili u drugom vremenu – lica učesnika dijaloga obično menjaju slike prirode ili pojedinačnih glumaca u momenatima budućnosti u kojima proživljavaju ovaj dijalog ili u onim momentima prošlosti koji se spominju u dijalogu. Ovakav potez je rizičan u smislu izazivanja konfuzije kod gledaoca, ali Stoun iz ko-riskira-taj-profitira izlazi kao profiter – podvlači melanholičnu notu i dijaloga i celog filma, uspešno odgurujući patetiku na stranputicu.

Poštujući Ibzena, Stoun kao značajan lajtmotiv filma bira povređenu patku o kojoj se Hedvig brine. Dinamika i jačina njenog odnosa s patkom, kao i finalno puštanje patke u divljinu umnogome su oličinje njenih osećanja i iskustava kroz koje prolazi zajedno sa ostalim akterima filma. Obavezno se setite patke pri sabiranju utisaka!

Maestralan u svojoj jednostavnosti, kraj filma dostojan je svega što se desilo pre njega. Iako zaokružen, ostavlja gledaocu dovoljno prostora za samostalno razmatranje i opet ne previše, kako se gledalac ne bi izgubio u svojoj slobodi. Kod nas ne toliko često izgovoreno, ali kraj bi se mogao opisati prostim – ne bi’ ni ja to bolje.

Ako se i vama katkad omakne i izleti vam po koje ne bi’ ni ja to bolje, a pritom umete da volite svaki grumen dramatičnosti drame … držite sve palčeve koje imate stisnute za skoro gledanje The Daughter. Navijamo za vas, čak i ukoliko pri gledanju malčice pogazite legalnost konzumiranja kulture.

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *