Sva su djeca luda – intervju sa Lagom

DJ, producent i mlado lice anderground scene koje polako osvaja svijet – Lag je ime koje će ubrzo postati stvar svakodnevice. Kultur!Kokoška je imala priliku da porazgovara sa Milošem i sazna malo više o njegovom razvoju, inspiraciji, nastupima i posljednjem EP-u pod nazivom All The Children Are Insane. Uživajte!

Miloš Martinov, poznatiji među rejverima kao Lag, polako ali sigurno zauzima svoje zasluženo mjesto na domaćoj i svjetskoj pozornici. Ovaj mladi DJ, producent i apostol andergraund kulture i mlade tehno scene imao je iza sebe uzbudljivu godinu koju je krunisao izdavanjem novog EP-a All The Children Are Insane (kojeg možete preslušati ovdje). Sa Milošem smo kokodakali o stvaranju i inspiraciji, poredili smo evropsku rejv kulturu sa onom američkom, a našlo se vremena i za gledanje puštača muzike sa visine. Kakva priča stoji iz novog EP-a i da li se Miloš stidi svoje plejliste sa telefona saznajte u intervjuu ispod.

K!K: Za početak, reci nam ko je (ili šta je) Lag, i kako je počela tvoja muzička karijera?

Lag: Lag je gejmerski niknejm koji je igrom slučaja zaglibio u priču muzike. DJ-ingom sam krenuo da se bavim neke 2005. godine (kada sam kupio prvi gramofon), a tada sam krenuo i da čitam prvi put uputstvo za Propellerhead Reason. Posle x godina petljanja u programima i nastupanja po uglavnom potpuno andergraund žurkama uspeo sam da izdam za dobar lejbl i uđem u buking agenciju.

K!K: Slušajući tvoju muziku može se osjetiti uticaj brojnih mizičkih pravaca na razvoj. Šta je sve uticalo na tvoj rad?

L: Brat me je navukao na pank i rok od malih nogu, ali mama je ta koja me je bombardovala raznim artistima i žanrovima – nešto što sam nastavio sam sebi da priređujem. Slušam stvarno svašta i radujem se sve dok je kvalitet u pitanju. Ne biram da li je pop, underground, apstraktno ili čizi – ako prija uhu, prija uhu.

K!K: A sad je na redu ono dosadno pitanje – šta te inspiriše da stvaraš?

L: Zaivisi od numere. Nekada je to osećaj koji me u trenutku „napadne, nekada postoji ideja koja mi se mota u glavi sto godina pa je pretočim u zvuk, a nekada samo sednem za program i krenem da probavam stvari pa mi se nešto što tako slučajno nastane dopadne i to razradim.

K!K: Kada bismo ti ukrali telefon, kakvu muziku bismo tamo našli? Imaš li neki muzički „guilty pleasure koji bi podijelio sa nama?

L: Uglavnom mi je plejlista najgori kupus. Ovog puta je blagi izuzetak jer sam pre neko veče obrisao sve i ubacio samo nekog stoner rock-a, tipa Stoned Jesus, 1000mods, Lowrider i sl. Usput je uleteo i novi Bibio, kao i novi album Rodhad-a.

K!K: Šta je tvoja tajna dobrog nastupa i koji su sastojci od kojih se pravi dobar miks?

L: Uh. Pre svega ljubav prema zanatu. Dosta DJ-eva ovih dana pusti jednu traku, pa onda pusti drugu i to je to. Ima ko to stvarno, STVARNO dobro radi, ali uglavnom to nije slučaj i taj pristup klasifikujem pod „puštanje muzike, a ne DJ-ing. Pre 15 godina smo te DJ-eve zvali „DJ Winamp, a to je danas nažalost norma. Dobar DJ poznaje jako dobro svoju muziku, zna šta radi i kroz svoju delatnost od postojećih numera stvara nešto što bez njega ne bi postojalo. Stari Millsovi setovi, zatim Sunil Sharpe, Dave Clarke Ancient Methods, DJ Bone… ovo su sve DJ-evi za koje smatram da svima treba da budu uzor. Evo i sveže preporuke – set od jednog od meni omiljenih DJ-eva, DJ Pete-a. Što se mog pristupa tiče, bitno mi je da sam što odmorniji pred nastup da bih imao koncentracije za to što radim, a bitni su mi i prvih 30-40 minuta sa publikom. Tu se klikće ili ne klikće. Posle toga sve ide lako.

K!K: Koji momenat bi izdvojio kao vrhunac svoje dosadašnje karijere? A koji od nastupa ti je ostao u najljepšem sjećanju?

L: Vrhunac je verovatno da me je Clark (sa WARP records-a) pustio u svom setu. Znam da ovo nije objektivno postignuće za moju karijeru, ali na ličnom nivou mi puno znači. Što se nastupa tiče verovatno je to moj prvi proper gig u inostrantvu koji se desio na Up To Date festivalu u Poljskoj pre nekoliko godina. Nastup kao nastup je bio dobar i uživao sam u njemu, ali mnogo bitnija stvar je da sam upoznao nekoliko ljudi tamo koji su mi jako dragi i sa kojima sam i dalje redovno u kontaktu.

K!K: Ove godine si bio baš vrijedan! Puna godina nastupa, plus mini američka turneja. Reci nam kakva je američka publika u poređenju sa evropskom? Postoje li neke razlike koje bi izdvojio?

L: Kultura klabinga u Americi potpuno je drugačija nego kod nas. Kod njih se andergraund ne slavi ni približno koliko ovde, plus taj koncept izlaska da se celu noć partija im nekako jednostavno ne leži. U Los Anđelesu i Denveru su ljudi često izlazili van kluba da bi pušili i nisam uopšte imao osećaj da su tu zbog muzike već da su došli samo zbog neke ekipe i druženja, dok je muzika sekundarna i pozadinska stvar. U Dalasu su ljudi bili mnogo otvoreniji za način na koji ja puštam muziku, dok Njujork skoro da ne mogu da razlikujem od evropskog iskustva, valjda jer je kapija preko koje sve što je evropsko ulazi u SAD. Naravno ovo je vrlo subjektivno iskustvo zasnovano na samo nekoliko nastupa. Puno je tu faktora koji mogu igrati ulogu. Svakako je bilo iskustvo iz kog sam puno naučio i u kom sam uživao.

K!K: All The Children Are Insane je inspirisan Novim Sadom, i svaka pjesma je posvećena jednom dijelu grada. Na koji način je Novi Sad uticao na stvaranje ovog EP-a?

L: S obzirom na to da sam odrastao u njemu i da ga dobro poznajem, u Novom Sadu još uvek mogu da osetim tračke njegovog starog, mnogo pozitivnijeg duha. Kontrast te pozitive i moralnog sunovrata koji doživljava budi u meni podjednako tužnu i besnu želju za boljim životom ne toliko po mene i moju generaciju, već za klince koji sad odrastaju i koji nisu imali prilike da osete i nauče lepo i plemenito. Suštinski, EP je o različitim delovima grada i o načinu na koji oblikuje današnje klince u nešto što je rezultat nekoliko ratova, odlaska gomile kvalitetnih ljudi u inostranstvo, bezakonje i jednostavno društveni sunovrat nekih čovečnih vrednosti.

K!K: Koliko se ovaj EP razlikuje od prethodnih? Šta slušalac može da očekuje?

L: Ovaj EP je mnogo ličniji i mnogo razrađeniji od prethodnih izdanja. Dok je moja muzika uvek bila funkcionialna u klubu, ovog puta mislim da je celo izdanje mnogo praktičnije i za kućno slušanje.

K!K: Zbog čega si izabrao tako minimalistički artwork za ATCAI?

L: Stara dobra – let the music speak. 🙂

K!K: Izdavao si za brojne izdavače, od Teskobe, preko Sect Records-a, Singularity Recordings-a, do THEM-a i MORD-a. Da li je izdavanje bitno za opstanak i uspjeh u muzici?

L: Mislim da je nažalost muzika danas na potpuno nekom sekundarnom mestu. Mnogo će te lakše probiti jedan video na fejsu kako svi dižu ruke dok ti praviš srca ili glumiš neke seksi pokrete na velikom festivalu, nego proper izdanje ili DJ set. Da ne pričam o egzotičnosti – ako si slučajno neka manjina, ili deo neke scene za koju ljudi ne bi rekli da postoji, automatski se pojavljuješ po magazinima i dobijaš gigove. Kontam da ovo zvuči sve kivno i besno, ali realnost je da mi je jednostavno žao. Mislim ja sam okej, imam karijeru i tu sam već, ali znam xy ljudi koji rade fantastičnu muziku – ali eto, nisu izdali na nekom velikom lejblu i nemaju superstar videe na instagramu pa niko ne zna za njih. Digitalizacija i društvene mreže su nam donele puno dobrih stvari (nikada nisam mislio da ću moći eto tako samo random poslati poruku Radioactive Man-u i da će mi čovek u roku od 10 minuta odgovoriti), ali su nam donele i puno kancera gde na uštrb muzike neke druge stvari (koje su zapravo šuplje) dobijaju na vrednosti. Uh. Danas mi je iskočio ovaj članak u Feed-u pa sam malo naelektrisan što se ove teme tiče. 🙂

Geplaatst door Lag op donderdag 2 november 2017

K!K: Kako vidiš svoj dalji muzički razvoj? Gdje je Lagovo mjesto u budućnosti?

L: Još tehna, sajd projekat ili dva gde će možda biti i drugi neki žanr u priči, i onda gledam kuda me to sve odvede.

K!K: Miloše, hvala ti na izdvojenom vremenu!

Hvala na svemu, ekipa. 🙂

Sa Milošem se možete družiti i na Facebook-u i Twitter-u, a na njegovom Soundcloud-u možete pronaći još kul muzike.

*Kultur!Kokoška se zahvaljuje rejverskoj desnoj ruci Alisi Rastovac na ukazanoj pomoći u nastanku teksta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *