Skot Voker: od pop benda do avangarde

Verovatno da niko u svojoj karijeri nije napravio tako veliku transformaciju kao Skot Voker: od pop ikone za kojom su vrištale devojke postao je povučeni avangardni umetnik koji se krije iza kačketa i stvara muziku lupajući po svinjskim plećkama.

Skot Voker se rodio kao Noel Skot Engel 1943. godine u Ohaju. U detinjstvu nije izražavao želju da bude pevač, ali je rano počeo da se interesuje za muziku i snimio je nekoliko dečijih pesmica. Jedan kratak period je čak bio i smatran i tinejdžerskim idolom. Kako je odrastao u eri bitnika, njegova interesovanja su se menjala i počeo je da sluša progresivni džez, čita Keruaka i gleda evropske filmove. Tada je zasvirao i bas gitaru, promenio nekoliko bendova i na kraju završio u The Walker Brothers koji su mu doneli svetsku slavu i načinili ga miljenikom publike.

The Walker Brothers: godine šerpa frizurica

Svoju karijeru u The Walker Brothers započeo je kao basista i nije se oglašavao dok im za potrebe balade „Love Her” nije bio neophodan dublji glas. Skot je zapevao, devojke su zavrištale i uskoro je evropski klub obožavatelja The Walker Brothers bio veći nego onaj Beatles-a. Čini se da je baš tada Skotu i dodijalo, a naročito se uplašio kada je horda fanova prevrnula na krov auto u kome je bio bend. Prva dva albuma benda prošla su bez većih nesuglasica među članovima, ali sve se to promenilo sa dolaskom trećeg albuma Images. Tada je uticaj Džona Vokera (gitariste i osnivača) znatno opao, a Skot je bio ko-producent albuma i donosio sve nove ideje, što je i za njega bio veliki pritisak. Između njih dvojice stvorila se tenzija i bend nije još dugo potrajao: odmah nakon izdavanja trećeg albuma, The Walker Brothers su se raspali zbog nepremostivih razlika sa sve pompeznim izjavama poput: „Skot me plaši” koje je Džon redovno davao za novine.

Pesma koja je proslavila The Walker Brothers, i stigla do američkih top lista

Žak Brel: godine mnogo dobrih obrada i jednog autorskog albuma

Još za vreme partijanja sa The Walker Brothers, Skot je bio pozvan u Plejboj vilu gde je upoznao devojku koja je volela da pije i sluša Žaka Brela. Ona mu je u svom stanu pustila njegove ploče i krenula da prevodi stihove sa francuskog na engleski, što je Skotu poslužilo kao inspiracija za solo karijeru. Za tri godine, 0d 1967. do 1969, Skot je objavio četiri albuma što je, priznaćete, dosta lud poduhvat. Čini se da je u toj eri frantičnog snimanja izgubio kreativnost pri imenovanju, pa su svi albumi nazvani Scott + redni broj albuma. Prva tri Skota sastojala su se od Vokerovih autorskih pesama, obrada modernih hitova, obrada filmske muzike i obrada pesama Žaka Brela kog je Voker nazvao najznačajnijim kantautorom u svetu.

Vokerova obrada Brelove „Mathilde” koja je oduševljavala godinama i verovatno bila poznatija nego original, posebno u SAD

Autorske pesme koje su nastale na prva tri Skota dosta se razlikuju od onoga što je Voker radio sa The Walker Brothers i u njima se čuju uticaji evropskih šansonjera (posebno Brela), zrelost, kao i sve veće odaljavanje od konvencija pop muzike. Nakon što su ova tri albuma prilično dobro primljena, Skot odlučuje da snimi četvrti album koji je u celosti autorski. Scott 4 izlazi 1969. pod Vokerovim pravim imenom Skot Engel i nailazi na potpuno ignorisanje od strane publike. Nijedna od pesama sa ovom albuma nije stigla do top lista i album je ubrzo zaboravljen. Neki pretpostavljaju da je to zato što nije potpisan Vokerovim umetničkim imenom, a drugi da su ljudi prosto bili zatrpani muzikom i da su odlučili da preskoče Scott 4 jer su već slušali toliko Vokera prethodnih godina. Ipak, ovaj album se smatra jednim od Skotovih najboljih, a kao svoj uticaj i jedan od omiljenih albuma ga navode i Radiohead i Dejvid Bouvi.

Posle Scott 4: godine alkohola, komercijale i golemog bedaka

Uprkos potpunom fijasku koji je doživeo sa albumom Scott 4, Voker nikada nije bio sigurniji da želi da se otrgne od popa i nastavi da pravi muziku kakvu želi. Ipak, producentska kuća je odlučila da nije zaradila dovoljno para od Skota i zahtevala je još albuma koje je Voker štancovao samo da bi ispunio ugovor. Bio je nezadovoljan muzikom koju je pravio i odao se piću. Prvi album nakon Scott-a 4, Til The Band Comes In, jasno je ukazivao na Vokerovu rastrzanost između autorske muzike i komercijale, pa se i sastojao iz jedne strane njegovih autorskih pesama i druge potpuno posvećene obradama popularnih hitova. Posle toga je odustao čak i od te jedne autorske strane, pa su se naredne četiri ploče sastojale samo od obrada muzike iz filmova i kantri pesama. Voker sam priznaje da su ovi albumi bili potpuna propast i nikada nije dozvolio da se ponovo izdaju, a period između 1970. i 1974. naziva „izgubljenim godinama”.

Povratak The Walker Brothers: godine dolaska k sebi

Nakon Vokerovih neuspelih pokušaja da udovolji i publici i producentskoj kući, The Walker Brothers dobijaju ponudu da se vrate na scenu i snime tri albuma koju oni svi rado prihvataju, u nadi da će time spasiti i svoje karijere. Bend je ušao u studio i snimili su dva albuma jedan za drugim: No RegretsLines. Ni jedan ni drugi nije naročito dobro prošao na top listama.

Pesma za koju Voker smatra da je najbolja stvar koju su The Walker Brothers ikada snimili

Ubrzo se ispostavilo da je producentska kuća na ivici propadanja i da je ništa ne može spasiti. Vokerovi su odlučili to da iskoriste i snimili su treći album, Nite Flights, baš onako kako su oni želeli, znajući da nemaju šta da izgube. Album se sastojao od po četiri pesme svakog od članova benda. Prve četiri bile su Skotove i upravo su one ukazale na put kojim će Voker krenuti kasnije u karijeri: bile su mračne, uzmenirujuće, istinski neprijatne za slušati i genijalne.

Ovaj album se jako loše prodavao, kao i prethodni, i bend je dobio priliku samo za turneju na kojoj su uglavnom svirali stare hitove koje je publika znala. The Walker Brothers su se odmah nakon te turneje i raspali, kako zbog propasti kuće, tako i zbog Vokerove potrebe za povučenim životom i nedostatka želje za nastupima. Ipak, The Walker Brothers su tim poslednjim albumom vratili Skota u život i dali mu priliku da stvara ono što je želeo, iako je njihov pop bio ono od čega je najviše bežao.

Vokerova mračna strana dolazi do izražaja u „The Electrician”

Skot Voker postaje Skot Voker: godine kačketa

Već poznat po velikim naočarima i šalovima iza kojih se krio, Skot Voker nakon drugog razilaženja The Walker Brothers, odlučuje da izvede najbolju imitaciju Grete Garbo i potpuno se povlači iz javnog života na tri godine. Za to vreme umetnici i dalje slušaju njegovu muziku, i Džulijan Koup pravi kompilaciju Vokerovih pesama koju naziva Fire Escape in the Sky: The Godlike Genius of Scott Walker, kao pravi zaluđenik. On odlučuje da omot bude potpuno siv bez Vokerove slike koja bi ljude mogla da podseća na romantični pop, ili, nedajbože, na one nesrećne albume o kojima je bolje da ne govorimo. Nedugo posle ove kompilacije, Voker dobija ponudu da potpiše dugoročni ugovor za Virgin Records što on čini i vraća se 1984. sa albumom Climate of Hunter kojim se nastavlja ona mračna atmosfera sa prvih pesama na Nite Flights.

Jedna od bezimenih pesama sa Climate of Hunter

Climate of Hunter je ujedno i početak Vokerovog neobičnog načina snimanja, ali i dolazak novog modnog detalja koji postaje Skotov zaštitni znak – kačketa. Kada je snimao ovaj album, Voker se krio iza kačketa i kako je snimanje napredovalo i on se opuštao, ponekad bi ga malo dizao sa očiju, a nekad čak i potpuno – to je bio dobar znak. Album je sniman na poseban način koji je Voker kasnije primenjivao na sve ostale pesme: niko od muzičara nije smeo da zna melodiju pesme, već samo da snima svoju deonicu. Voker je na taj način želeo da postigne pomalo pomeren zvuk, koji je kasnije opisivan kao privid ispadanja iz ritma. Skot je takođe odlučio da ostavi neke od pesama bez imena jer je smatrao da bi ime poremetilo ravnotežu već završene kompozicije.

Ugovor sa Virgin Records nije baš najbolje prošao, jer Voker nije imao baš nikakvu želju da nastupa i ubrzo su odustali od njega, on je navukao svoj kačket i ponovo nestao do 1995. Tada je izdao svoje remek delo Tilt, album koji Dejvid Bouvi naziva najboljim albumom svih vremena. Tilt je zapravo potpuni zaokret od Vokerovih pop početaka: krajnje avangardni zvuk kombinovan sa tekstovima sačinjenih od aluzija, igara rečima i elipsi. Vokerov glas sve vreme zvuči udaljeno, kao da odjekuje, i tako dodaje već postojećoj uznemiravajućoj repetitivnosti.

Teško je dobro završiti odličan album, ali Voker to čini genijalno sa pesmom  „Rosary”

Nakon Tilta, Voker nastavlja da pali i žari ispod svog kačketa snimajući sve čudnije pesme i albume na kojima koristi meso umesto bubnjeva, pravi ogromne drvene kutije da bi postigao pravi zvuk, a inspiraciju za pesme crpi i iz života diktatora. Posle Tilta snimio je tri albuma, od kojih je poslednji, Soused, izašao ove godine. Radi se o saradnji sa drone metal bendom Sunn O))). Skot Voker ima 71 godinu i nastavlja dalje, još avangardnije. Čekamo šta će sledeće da smisli.

Bonus video: poslušajte kako se Dejvid Bouvi obradovao kao mali dečak kada mu je Skot Voker, njegov idol, čestitao pedeseti rođendan. Nažalost, nema boljeg snimka, ali verujete, vredi izdržati krckanje zvučnika.

Izvori:

Dokumentarac o Skotu Vokeru, Scott Walker: 30 Century Man, koji preporučujemo svima jer sadrži jedine snimke Vokera u studiju.

Intervju za Gardijan

2 komentara

  • lazar says:

    Gde mogu naci Vokerovu diskografiju?

    • Anja Anđelković says:

      Lazare, izvini što ovako dugo čekaš odgovor.
      Legalno njegove albume možeš da kupiš na svim standarnim mestima: Amazon, iTunes Store, itd.
      Ilegalno, internet je tvoja granica. Mislim da nigde nećeš naći baš sabranu diskografiju, ali možeš ovde da vidiš šta je sve snimio i onda kreneš u pohode.
      U idealnom svetu napisala bih ti samo ovu prvu opciju, ali znam da je ova druga malo realnija priča.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *