Levijeva tkaonica svile, Miljenkova tkaonica priča

Već znamo da život piše romane, ali piše i kratke priče, crtice, poeziju…
Ovaj mozaik kratkih formi podsetiće vas da je smisao vere videti crveni plastični traktor i kada ga više ne bude.

Miljenko Jergović, pisac, pesnik, esejista, novinar je u regionalnoj književnosti poznat kao tvorac takozvane stvarnosne proze, čija je glavna odlika traženje proznog potencijala u stvarnosti. Iako nosi obeležje regionalnog pisca, njegova dela izašla su iz ovog okvira, prevođena su na nemački, francuski, italijanski, španski, portugalski, švedski, finski, holandski, turski, pa čak i na persijski jezik. Jergović takođe revnosno prati i čita dela svojih savremenika, te u njegovom opusu možete pronaći i izvanredne kritike i prikaze.

Ovo je samo jedna kap u moru zanimljivih informacija o njegovom stvaralaštvu. Od svih biografskih navoda, ovaj iz Levijeve tkaonice, u formi pesme, ostavlja najjači utisak. U njemu Miljenko Jergović još jednom potvrđuje da je njegov kulturni identitet jugoslovenski.

La linea
                                                             Bilješka o autoru

 

Levijeva tkaonica svile je zbirka priča, crtica, pesama, dnevničkih zapisa i drugih kratkih formi, svojevrsni ćilim sastavljen od međusobno različitih delova, različite strukture, teksture, debljine konca i vrste tkanja, koji čine snažnu prozno-poetsku celinu.

Najčešći motiv ove zbirke, kao i čitavog proznog stvaralaštva Miljenka Jergovića su sećanja, bilo na detinjstvo, roditelje, neko putovanje, komšijsku mačku ili SFRJ, koja je u priči Eksplozija zaborava, koju vam toplo preporučujemo, predstavljena kao mitska zemlja, lažno sećanje u glavama nekoliko miliona ljudi. Zbirka prikazuje stvarne i izmaštane prostore, sudbine ljudi, životinja i gradova koje lako prelaze iz realnog u fantastično. Zbirkom dominira osećanje melanholije, koje često prelazi u svojevrsni splin i na taj način se prozni odlomci približavaju poetskim.

Miljenko Jergović je dobitnik međunarodne književne nagrade Prozart, za doprinos razvoju savremene književnosti na Balkanu.                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Preuzeto sa oradio.rs

Naslovna priča, Levijeva tkaonica svile, sadrži skoro sve glavne elemente ove zbirke: tu je migracija kao sudbina jedne porodice, koja se za našeg Levija i njegove pretke pretvorila u duplo progonstvo, muhardžiluk koji se ponavlja. Prvi put su došli iz Španije u Bosnu u šesnaestom veku, a iz Bosne u Italiju otišli su u devetnaestom veku, kada je tkaonica svile spaljena. Svila, kao što vidimo, ovde nije samo u ulozi simbola materijalnog bogatstva, niti u njene nȋti možemo učitati sladunjavost teksta koji sledi. Naprotiv, priča nastoji da prikaže dvostrukost njenog značenja:

Orijent voli meku čvrstinu svile. Svilenim su ešarpama davljeni zaslužni krivci. U svilu je oblačena i sakrivana svaka lepota.

Malu ličnu Odiseju porodice Levi prate stalni prelasci iz sreće u nesreću i obratno. Svaki ovaj prelazak ima za cilj održavanje priče živom. Da Levi nije, sed i slep poput Edipa, krenuo u novo progonstvo, gospođa Laura, muza ove priče, ne bi se ni rodila negde u Trstu. Samim tim, ni priče ne bi bilo.

Preuzeto sa booka.in

Naslovi kao što su Prepisano iz zelenog notesa, Dnevnik s putovanja, Dnevnik ovog leta, Notes iz crnog ruksaka” i Švicarski dnevnik doprinose utisku da nas je Jergović pozvao da zavirimo u njegovu beležnicu i prisustvujemo stvaranju jednog književnog dela. I dok nas on upoznaje sa temama, likovima i postupcima, mi nismo ni svesni da već čitamo.

Neke od priča i crtica iz „Levijeve tkaonice svile” nose podnaslove kao što su roman, kratki film, biografija, putopis. Podnaslovi služe kao znakovi orijentacije kako treba čitati ove kratke prozne forme, iako se stiče utisak da bi i bez njih čitalac mogao da nasluti piščevu nameru. „Pulena za brodolomca”, priča od samo četiri stranice, sadrži prozni potencijal romana. Slike iz priče „Albanija 1991.”, dovoljno su žive da se od njih napravi kratki film.

Slika naratora (ili samog pisca) sa beležnicom, kako, poput svojevrsnog flaneura, bodlerovskog šetača, hoda ulicama Zagreba, Sarajeva, Beograda, Trsta, Bazela, Ciriha i osluškuje, sastavni je deo čitalačkog doživljaja ovog mozaika kratkih formi. Njegovo metaforičko čulo sluha upija priče koje priča sam život, a zatim ih, uz pomoć imaginacije, preobražava u prozu ili poeziju. Prilikom šetnji često zaluta u sećanja, a ove male ekskurzije izrode najbolje prozne ili poetske oblike. Preporuka za čitanje: Kada sam najviše razočarao svoje roditelje, Mačak Roki, Mačak Roki nekrolog, Gost, Crveni plastični traktor.

Crveni plastični traktor

Dok okrećem pedale crvenog plastičnog traktora, brz sam kao Luksi.
Dok hodam ili trčim, Luksi je brži od mene. Ali nije kad sam na traktoru.
Tada smo Luksi i ja isti.
Dodirujemo se njuškama.
Njegova je mokra i hladna.
Na traktoru je kuka, o kuku zakačena crvena prikolica.
Traktor i prikolicu barba je za mene kupio u Njemačkoj.
Tri su mi godine.
Četiri.
Pet.
Šest.
Luksija odavno nema.
Crveni traktor je poklonjen, ukraden, raznesen, traktora više nema.
Ako je materija neuništiva, crveni plastični traktor i dalje postoji.
Kao prašina, zemlja, lava u vulkanu gradskoga smetlišta, kao češalj, pištolj na vodu, vješalica za košulju, prozorska kvaka, stalak za sušenje tanjura…
Kada bih ga mogao vidjeti danas, znao bih što se dogodilo s dječakom, što se dogodilo sa psom.
Smisao vjere bio bi vidjeti crveni plastični traktor i kada ga više ne bude.
Tri su mi godine.
Četiri.
Pet.
Šest.
Znam ono što zatim više neću znati.

Levijeva tkaonica svile objavljena je 2014. u izdanju hrvatske Frakture. U Srbiji ju je 2017. objavila izdavačka kuća Booka, u okviru edicije Zapadno od sunca.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *