Pet stvari potrebnih da bi Dejvid Linč snimio film

Da bi nastao jedan film Dejvida Linča nisu potrebne samo uobičajene stvari poput scenarija, producenta i glumaca. Bitna je kafa, ali i nameštaj!

1. Kancerogeni čokoladni šejk

Sedam godina zaredom, Linč je odlazio u restoran Bob’s Big Boy u kojem je svaki dan naručivao isti čokoladni šejk. Razvio je čitavu teoriju o tome kada je najbolje da ode po njega da bi bio tačno između sladoleda i šejka, a ne supaste teksture. Tačno u 14:30 svakog dana, on bi odlazio u Bob’s i naručivao svoj šejk i šolju kafe. Na salvetama bi pisao sve što mu padne na pamet dok god su šolje bile pune. Plodotvorna veza između njega i šejka trajala je dok jednog dana nije naišao na kutiju iz koje je poticao njegov omiljeni napitak; svi sastojci završavali su se na Z ili 8, te je odlučio da je vreme da se odrekne te gadosti i nađe neku malo manje kancerogenu zamenu.

Baš dok je pio jedan od svojih šejkova, u restoran je ušao čovek kog se Linč jedva seća. Ipak, momenat kada je taj čovek otvorio vrata i došetao do bara, bio je dovoljan da nastane čuveni Frenk But, antagonista koga svi mrze kada odgledaju Blue Velvet. 

2. Gorka, crna tečnost

Scena iz Tvin Piksa; preuzeto sa: Tumblr-a

Scena iz Tvin Piksa; preuzeto sa: Tumblr-a

Linč je poznat po scenama snimljenim u jeftinim američkim restoranima, gde se u šolje neprestano doliva kafa. Osim toga, da bi nastao jedan film, Linč i, pretpostavljamo, ostatak ekipe, popiju prevelike količine kafe da bi preživeli duga snimanja i ponavljanje istih, naizgled sumanutih scena, u nedogled. Reditelj toliko voli kafu da je počeo da uzgaja svoju, a izjavio je i da je čak i loša kafa bolja nego kad kafe nema. Čini se i da bira kolege koje dele njegovu pasiju, pa je tako Kajl Meklahlan, poznat kao agent Kuper iz Tvin Piksa koji neprestano ispija kafu i jede pitu od višanja, priznao da je najbolji deo snimanja serije bila upravo kafa.

3. Družina

Dejvid Linč poznat je po tome što neprekidno bira iste glumce i članove ekipe, a sa mnogima od njih se druži i nakon snimanja. Njegova saradnja sa kompozitorom Andželom Badalamentijem gotovo je legendarna. U svim filmovima nakon Blue Velvet-a njih dvojica zajedno su stvarali muziku. Upoznali su se nakon što je na snimanju Blue Velvet-a ustanovljeno da je Izabela Roselini (za koju je Linč rekao da je toliko lepa da bi mogla da bude kćerka Ingrid Bergman, da bi otkrio da ona baš to i jeste) naučila pogrešnu verziju pesme koju je trebalo da otpeva. Producent filma je obećao da će jedan poziv njegovom prijatelju sprečiti katastrofu. Pojavio se Andželo, koji je otišao u glumičin hotel, radio sa njom 2 sata i snimio pesmu na jeftinom diktafonu. Linč je bio toliko oduševljen da je upravo to izvođenje ubačeno u film. Nakon toga, njih dvojica su nastavili da rade, tako što je Linč „maestralno orkestrirao” Andželovim komponovanjem instrukcijama poput „Treba nam više kiše, Andželo, više kiše”. Danas smatraju jedan drugog braćom.

4. Prikladna drvenarija

Sto po Linčovom ukusu; preuzeto sa: www.thecityofapsurdity.com

Sto po Linčovom ukusu; preuzeto sa: www.thecityofapsurdity.com

Jedan od Linčovih brojnih hobija je stolarstvo. Počeo je njime da se bavi nakon što je završio fakultet kao slikar i zaključio da mu je potreban novi izazov. Još kada je bio mali, njegov otac imao je stolarsku radionicu, tako da je Linč oduvek bio upoznat sa alatom i stolarstvo je bilo logičan izbor. Diznajnirao je nameštaj godinama, u tajnosti, da bi ga 1997. izložio na vrlo bitnoj izložbi nameštaja u Milanu. Osim što ga pravi, on svakodnevno mašta o novom nameštaju i za svaki svoj film pažljivo ga bira. U filmu Lost Highway koristio je svoj sto i komodu za video rekorder.

Nameštaj pravi pokušavajući da izbegne „stolove koji su preveliki i previsoki, smanjuju sobu i jedu prostor, uzrokujući pritom neprijatne mentalne aktivnosti”.

5. Srećna slučajnost

Pitanje „ko je ubio Loru Palmer” mučilo je gledaoce Tvin Piksa epizodama, a ubica je nastao dvostrukom greškom na snimanju. Scenograf, Frenk Silva, slučajno se zaglavio u sobi pomerivši ormar ispred vrata. Kada su rekli Linču, on je odmah imao sliku Silve kako čuči pored Lorinog kreveta, zaglavljen iza rešetki i pomislio kako bi to moglo da se uklopi u pilot epizodu. Snimio je takvu scenu i scenu bez Silve i odlučio je da ipak zadrži onu prvu. Nakon toga, pri snimanju druge scene, Linč je obavešten da će morati da snima ponovo jer je odraz nekog od članova ekipe uhvaćen u ogledalu. Ispostavilo se da je to bio Silvin odraz, što je Linč smatrao srećnom slučajnošću i zadržao je scenu koja je oblikovala ostatak serije.

BONUS: Glavobolja, ferari i Džordž Lukas 

Mada, zastrašujuće stvari dešavaju se i sa i bez Linča. Preuzeto sa Inktank.fi

Mada, zastrašujuće stvari dešavaju se i sa i bez Linča. Preuzeto sa Inktank.fi

Iz poštovanja prema Lukasu, Linč je odlučio da ode da razgovara sa njim povodom režiranja trećeg dela Star Wars serijala, iako ga to uopšte nije interesovalo. Nakon što je prošao proceduru, koja je uključivala posebne ključeve, karticu, mapu, let i vožnju da bi stigao do Lukasa, počela je da ga boli glava. Onda su na red došli Vukiji koje mu je Lukas oduševljeno pokazao, a koji su samo pogoršali glavobolju. A onda su dvojica režisera krenula na ručak u Lukasovom ferariju u kome je Lukas morao maltene da leži da bi dohvatio pedale, jer je prilično nizak. Stigli su do restorana i pojeli salatu. Linč bi verovatno jeo nešto drugo, ali to je bilo jedino što su služili. Glavobolja je prerasla u migrenu, a Linč je i pre povratka kući javio svom agentu da nema šanse da on režira taj film. Da li zbog glavobolje, silnih vožnji, Vukija ili salate – Dejvid Linč je izgubio milione dolara, ali je ostao srećan čovek i nastavio da snima filmove kakve danas volimo. Da nije odbio te milione, možda danas ne bismo imali Mulholland Dr. nego Star Wars gde Vukiji premazuju pola lica karminom, a Leja šmrče kokain, što je priznaćete, pogrešno i zastrašujuće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *