Pink Flojd kroz vreme 1/4: Ludi, ali dijamanti

Zli hipsteri te plaše Flojdima? Ne boj se, čitaoče, očas ćemo te pripremiti i usput ti otkriti kako matora grupa dvadeset godina posle poslednjeg albuma i dalje pronalazi nove fanove!

Zli hipsteri te plaše Flojdima? Ne boj se, čitaoče, očas ćemo te pripremiti i usput ti otkriti kako matora grupa dvadeset godina posle poslednjeg albuma i dalje pronalazi nove fanove!

 

flojd albumi 1

The Dark Side of the Moon (1973.) / Wish You Were Here (1975.) / Animals (1977.), preuzeto sa wikipedia.org

 

Grupu su činila petorica članova, gitaristi Sid Baret (otišao posle samo par godina, pričaćemo više o njemu u idućem nastavku) i Dejvid Gilmur, zatim basista Rodžer Voters, Ričard Rajt na klavijaturama i bubnjar Nik Mejson. Osim toga treba da znaš da se svi albumi grupe međusobno razlikuju, ponekad veoma dramatično, tako da ćeš teško spremiti ovaj ispit za jedno popodne. Pa ipak, njihov rad se može grupisati u četiri perioda, što značajno olakšava snalaženje. Pošto nas boli ćošak za hronologiju, krenućemo pravo iz sredine.

Posle mnogo lutanja i nekad više, a nekad manje uspešnih eksperimentisanja, 1973. grupa Pink Flojd konačno ponovo pronalazi novu ravnotežu, na oduševljenje publike. Te godine objavljuju Dark Side of the Moon, najprijemčiviji album koji je prog rok iznedrio, i jedan od najprodavanijih na svetu. Sve pesme su međusobno povezane, a u jezgru je prolaznost života i naše zaluđivanje sitnicama dok nam zaista važne stvari izmiču. Ako se nikad nisi suočavao sa Flojdima, verovatno odavde treba da počneš.

Osim toga, od ovog albuma nadalje Voters piše sve tekstove.  Veličanstvenu završnicu obeležava pesma Brain Damage, u kojoj se Flojdi, pored društvene kritike, između redova prvi put otvoreno suočavaju sa Baretovim umom i odlaskom. Upravo on će postati i centralna tema njihovog idućeg albuma – Wish You Were Here. Ukoričene pompeznim pozdravom Baretu – dvodelnom pesmom Shine On You Crazy Diamond, Welcome to the Machine i Have a Cigar se osvrću na bezobzirnu muzičku industriju, dok je Wish You Were Here nostalgičan osvrt na jednostavniju prošlost.

Usledio je kudikamo zahtevniji Animals. Ne računajući dve veoma kratke pesme na početku i kraju, čine ga tri duže kompozicije, od kojih je Gilmur, kome se u to vreme rodilo prvo dete, učestvovao u pisanju samo jedne (po minutaži, doduše, to je skoro pola albuma). Rajt i Mejson su takođe veoma malo doprineli u autorskom smislu, što je dovelo do toga da po prvi put od Baretovog odlaska u pisanju muzike nisu ravnomerno učestvovali svi članovi. Štaviše, Voters sam potpisuje četiri od pet kompozicija.

Tenzije unutar benda bivale su sve ozbiljnije, dok se Voters nametnuo kao glavni autor. Svoj vrhunac one su dostigle tokom snimanja idućeg, takođe konceptualnog, albuma – The Wall. Ključna tema je otuđenost, a atmosfera je primetno mračnija i teatralnija od prethodnih radova. Voters se potpisuje kao skoro jedini autor, uz oštre proteste Gilmura kome nije dato dovoljno vremena da se aktivnije uključi. Pa ipak, na tri pesme su radili zajedno. Odnosi sa Rajtom, s druge strane, postaju toliko zaoštreni da on napušta bend. Uprkos svemu, ovo je postao jedan od najuspešnijih i najpopularnijih dela Flojda, a par godina kasnije po njemu je snimljen i film. Gilmuru će naročito draga ostati pesma Comfortably Numb, po njegovim rečima “poslednja iskra uspešne saradnje sa Votersom”.

Glavni lik na albumu, simboličnog imena Pink, prepliće Votersov odnos prema ratu (Voters je izgubio oca tokom Drugog svetskog rata) sa Baretovom otuđenošću. Premda se Voters i ranije bavio ratnom tematikom, od ovog trenutka nadalje to postaje manje-više centralna tema njegovog rada. Četiri godine kasnije, u senci Folklandskog rata, napisao je The Final Cut. Uz sve gore odnose sa Gilmurom, kome se album uopšte nije dopao, Voters je napisao sav materijal. Pošto je objavljen, članovi grupe se umesto turneje okreću solo projektima. Dve godine kasnije, Rodžer Voters objavljuje da je grupa izgubila svaki smisao i da više ne postoji. Gilmur i Mejson su, međutim, odlučili da nastave bez njega. Dočekala ih je Votersova tužba – bio je rešen da ih spreči da nastave da rade pod imenom Pink Flojd bez njega. U idućem nastavku, međutim, vratićemo se Baretu kao kratkotrajnom ali neizmerno značajnom članu grupe.

 

flojd albumi 2

The Wall (1979.) / The Final Cut (1983.), preuzeto sa wikipedia.org

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *