Planeta majmuna: Početak – Revolucija – Rat

Identitet Kajzera Sozea, sudbina lika Brusa Vilisa u „Šestom čulu”, i susret Čarltona Hestona sa Kipom slobode na kraju „Planete majmuna” iz 1968. nekli su od najpoznatijih i najneočekivanijih filmskih obrta u istoriji kinematografije. Iako Hestona više nema da vrišti na majmune da „sklone njihove prljave, majmunske šape sa njega”, to ne znači da je priča o majmunskoj civilizaciji spala na nekoliko nastavaka, igranu i animiranu seriju i neuspeli rimejk iz 2001. godine. Ne, ova priča se nije mogla završiti dok publika ne dobije odgovore na pitanja kako-zašto-kad-koliko-ko. Posle „Početka” i „Revolucije”, u bioskopima možete pogledati „Rat”, treći deo koji konačno zaokružuje priču o Cezaru i kompaniji!

Iako nevoljno, moramo započeti ovaj tekst konstatacijom da se poslednjih godina u velikim holivudskim studijima ne snima ništa drugo no nastavci, adaptacije, rimejkovi i prednastavci. Istina, to što su mašine za zgrtanje para ne znači da neki od njih ne poseduje umetnički dojam i kvalitet (mada se neki ni ne trude khm-Transformersi-kahm). Neretko se producenti utrkuju ko će da angažuje nove talente, a kada ih se dočepaju, ponekad im dozvoljavaju da ostave svoj pečat na franšizi. Naravno, nekad stvari krenu i po zlu i onda dobijemo Čuvare plaže: primer kada se opsesivna potreba studija da zaradi na nostalgiji obije o glavu. Međutim, iako ih publika u suštini i ne traži ovi filmovi su tu; zašto ih ne uraditi što bolje?

Ovom politikom vodili su se i producenti koji su odlučili da serijal o majmunčićima vrate u život. Posle fijaska sa rimejkom Tima Bartona iz 2001, malo ko je verovao da će publika prihvatiti film iz iste franšize, te su realizatori želeli da se od takvog pristupa ekranizaciji udalje što više mogu. Odlučeno je da nema kostima i šminke (ne računajući presmešne trikoe za motion-capture tehniku) već da majmuni budu digitalno obrađeni koristeći glumački predložak Endija Serkisa, koji se uveštio u ovom tipu glume, s obzirom da smo ga gledali kao Goluma, King Konga, Snouka i u drugim sličnim animiranim ulogama. Radnja se smešta u nama blisko vreme i protagonista je simijan (viši primat), tj. ljudi su stavljeni u drugi plan. Nije se išlo lakšim putem i banalnim odgovorima, niti se podilazilo publici koja ne voli da čita titlove dok majmuni koriste znakovni jezik. Iako je serijal stvoren za zgrtanje love, majmunima je ipak data duša, trodimenzionalnost i ne tako brz i čudesan razvitak. Istina je da su scenaristi mogli da nekom magijom ili čarobnim napitkom već u prvom filmu majmunima daju moć govora i višu inteligenciju, ali na našu sreću, filmadžije su se odlučile za duži i mukotrpniji put.

preuzeto sa slashfilm.com

Početak (2011)

Uloge: Endi Serkis, Džejms Franko, Džon Litgou, Frida Pinto, Brajan Koks, Dejvid Ojelovo, Karin Konoval
Režija: Rupert Vajat

preuzeto sa hbo.com

Trilogija k’o trilogija, mora imati svoju priču postanja. U ovom delu upoznajemo doktora Vila Rodmana (Džejms Franko), naučnika iz San Franciska, koji pokušava da izleči svog oca od Alchajmerove bolesti. Posle incidenta u laboratoriji, on otkriva da je jedna od šimpanzi bila bremenita dok se eksperimentisalo nad njom, i da je njena beba uspešno prihvatila lek ALZ-112 još u stomaku. Mali Cezar je još od prvih dana pokazivao znake inteligencije, nalik ljudskoj, te ga doktor Vil usvaja ne bi li pratio njegov razvoj. Međutim, što je Cezar stariji i inteligentniji, to i sâm shvata da ne pripada među ljudima i da je vreme da nađe svoje mesto pod suncem. Takođe, neki virus je pokosio čovečanstvo, ali to nije bitno, svi ionako navijaju za Cezara i kompaniju.

Kada se pojavio u bioskopima, ovaj film je svoju dobru reputaciju i pozitivne kritike uglavnom zaradio zahvaljujući činjenici da je publika očekivala praznjikavi rimejk, a dobila razrađeniju i dublju priču. Iako pati od boljki klišea i pomalo banalizovanih ljudskih motivacija (naravno da je gazda farmaceutske kompanije pohlepan, kakav bi drugačiji bio?!), ovom filmu se ne može osporiti odlično urađena animacija majmuna za koje smo na par navrata pomislili da su od krvi i mesa. Endi Serkis je i ovde pokazao kako sa lakoćom može da se transformiše u biće po potrebi, a njegov Cezar postaje jedan od najboljih i najrazrađenijih protagonista u mnoštvu trilogija koje nas okružuju.

Revolucija (2014)

Uloge: Endi Serkis, Geri Oldman, Tobi Kebel, Keri Rasel, Džejson Klark, Karin Konoval
Režija: Met Rivs

preuzeto sa collider.com

Deset godina nakon što je simijski virus skoro pa istrebio ljudski rod, Cezar i drugari životare u svojoj koloniji nadomak San Franciska. Mir prekida grupa preživelih ljudi, koja u potrazi za izvorom energije preko potrebne njihovom opstanku, nailazi na iznenađene majmune. Cezar se nalazi u nedoumici da li da pomogne ljudima ili da se drži podalje od njih ne bi li zaštitio svoje pleme, postavljajući pitanje: koja strana je opasnija po ovu drugu? Potajno težeći da uspostavi vezu između preživelih i majmuna, Cezar nailazi i na otpor svojih saboraca, naročito Kobea, bonobo šimpanze koja želi osvetu za godine laboratorijskog zlostavljanja.

preuzeto sa ign.com

Ako moramo da zakeramo i nađemo zamerku ovom filmu, onda su to bledi i zanemarljivi ljudski likovi, kao i previše ekspozicije u dijalozima. Prva zamerka jeste malo problematična, i stvarno je grehota što se na tome nije više radilo, ali ako je to cena koju smo morali da platimo ne bismo li uživali u ovom inteligentnom i emotivno nabijenom filmu neka! U stvari, izbacimo li ceo glupavi zaplet sa hidroelektranom i ljudima generalno, sukob između Cezara i Kobea je u svakom smislu te reči epski! Razvojni put ovog ogorčenog bonoboa, njegova motivacija, kao i ljudske osobine koje on ispoljava u svojoj mržnji prema ljudima, odlično su razrađene i maestralno prenesene na ekran, što glumom Tobija Kebela, što već hvaljenom radu VFX tima.

Rat (2017)

Uloge: Endi Serkis, Vudi Harelson, Stiv Zan, Amaja Miler, Karin Konoval
Režija: Met Rivs

preuzeto sa foxmovies.com

Sukobi između ljudi i majmuna ne jenjavaju, te Cezar odlučuje da je najbolje za njegovo pleme da napuste Zapadnu obalu i zapute se preko pustinje u neke krajeve sa manje homosapiensa. Međutim, nakon napada u toku noći, ljudski odred predvođen beskrupuloznim Pukovnikom (Vudi Harelson), tražeći Cezara greškom ubija njegovog sina i ženu. Povučen besom, očajem i željom za osvetom, Cezar napušta svoje pleme i kreće u potragu za ljudima koje želi da kazni za zločine nad njegovom vrstom.

preuzto sa arstechnica.net

Što se tiče progresije priče po delovima, nije teško porediti ovu trilogiju sa filmskom ekranizacijom Gospodara prstenova. Svaki deo dopunjuje sledeći, priča raste, likovi se razvijaju, i svaki film nosi sa sobom jedinstvenu atmosferu, prenoseći zasebnu poruku, pritom ne odudarajući od celokupne naracije. Kao i Povratak kralja, i ovaj film nam daje spektakularnu završnicu (i preko potrebne odgovore), ne oslanjajući se preterano na akciju (koje ima, jer je, jel’te, Rat), već na unutrašnji nemir likova, pogotovu Cezara, njegovo doticanje mračne strane i krvoločnosti koju je Kobeu nekada zamerao. Ekspozicije u dijalozima skoro i da nema, samo u jednoj sceni, ali je i tu kratka i na mestu. Mana koju možemo istaći je da je poruka filma možda malo naglašenije prenesena, te nas u par navrata podseća i na neke druge radove Čarltona Hestona i njegovog biblijskog opusa. Pored prelaska pustinje i nekih isusovskih momenata, bilo je tu malo asocijacija na holokaust, malo Apokalipse danas, malo Đangove osvete… Ipak, kao i prethodni deo, dokazao je da i letnji, franšizni blokbaster može da osveži žanr i bude uzor nekim drugim serijalima.

… it was Earth all along…

Kada je originalna Planeta majmuna izašla daleke 1968. godine, postigla je ogroman uspeh (i kritički i finansijski) i postala neočekivan hit – naročito zato što se tada jako malo očekivalo od SF žanra. Ovo je jedan od prvih filmova koji je započeo maniju za tematskom robom, fanovskim obožavanjem i serijalizovanjem do iznemoglosti. Za SF tog vremena, Planeta majmuna bavila se nekim krucijalnim pitanjima i problemima savremenog društva, pogotovu rasnom segragacijom i zaostavštvinom robovlasništva. Iako ovaj serijal svoj život duguje romanu La Planète des Singes francuskog pisca Pjera Boaloa, sam film se dosta razlikuje od pisanog predloška. Najznačajnija izmena je upravo ona koja je film uvela u anale: Bila je to Zemlja sve vreme!

Poslednja scena iz “Planete majmuna” iz 1968. godine

Ne samo što je postala jedan od najboljih filmskih preokreta, ova izmena je decenijama kasnije rezultirala trilogijom prednastavaka, pružajući nam vešto ispričan odgovor na pitanje: kako je dođavola mast otišla u propast, te su majmuni zamenili ljude?! Nije bilo teško, dodajte virus tu i tamo, ljudsku pohlepu koja nas nikad nije izneverila, i nuspojave razvijene inteligencije kao što su spletkarenje i želja za osvetom. I majmuni i ljudi istovremeno ispoljavaju humanost i primitivnost; dve strane se malo razlikuju, ali samo jedna može da dominira.

preuzeto sa vox-cdn.com

Kada sagledate celinu, tj. napravite sebi maraton filmova kao mi, primetićete da ne postoji negativac, iliti sila mraka, zli čarobnjak, đavo, finalni boss u igrici… Ono što svakog od antagonista vodi su razarajuće emocije i loše rasuđivanje nešto što nam je blisko i razumljivo. Zato je teško navijati za jednu ili drugu stranu, granica između njih je tanka. Zapravo, ovaj film čak bolje prikazuje rat, sukobljene strane, i sudbine pojedinaca tokom krize nego neki od proslavljenih ratnih filmova. Ratovi nikada nisu crno-beli i teško je objektivno prikazati i jednu i drugu stranu. Čudno zvuči, ali film o majmunima koji govore uspeva u tome.

Spominjali smo kako je celovit ovaj serijal, ali i ako ste propustili neki deo (pogotovu originalni iz 1968. godine), to vam neće smetati pri gledanju Rata. Naklonjeni su mu kritičari, ali i publika, koju čine što ljubitelji SF, što oni koji taj žanr izbegavaju. Ako ste umorni od blokbastera sa ispraznim likovima i previše akcije u akcionim filmovima ovaj film je melem za to. Nadamo se da će se i druge franšize poneti njegovim primerom.

    1 komentar

    • filip says:

      posle gledanja prvog dela triologije, osetio sam se gluplje nego kada sam počeo. animacija majmuna nema veze sa pravim majmunima. sve urađeno po holivudskom šablonu. nema ni golotinje da prekrati muku. cenim kokoškine ocene, ali ne gledajte ovaj film, ako boga znate!

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *