Wardruna: povratak prirodi kroz tradicionalne nordijske instrumente

Oni sviraju drevne nordijske instrumente i pevaju o runama – ne propustite priliku da ih ovog maja čujete uživo u Sava centru.

Iako je scenario Vikinga fiktivan i zasnovan više na nordijskim legendama nego stvarnim likovima i događajima, ova popularna serija se pored  frizura i šminke autentičnih za period u kom se radnja odigrava može pohvaliti i muzikom koja se izvodi na instrumentima korišćenim u drevnoj Skandinaviji. Za ovaj autentični deo saundtreka odgovoran je Einar Selvik, jedan od dvoje stalnih članova benda Wardruna (druga je Lindi Faj Hela), koji će domaća publika imati priliku da sluša uživo 7. maja u Sava centru.

Einar Selvik i Kristian Espedal (koji nastupa pod pseudonimom Ghaal), obojica nekadašnji članovi norveškog blek metal benda Gorgoroth, zajedno sa Lindi Faj Hela, osnovali su bend Wardruna i snimili prve pesme još 2003. godine, ali do izlaska njihovog debitantskog albuma prošlo je čak šest godina. Jedan od razloga za ovako dugo čekanje na prvi deo onoga što će kasnije postati trilogija Runaljod upravo je ono po čemu je ovaj bend i specifičan – instrumenti koje koriste i njihova izrada. Tradicija sviranja nekih od ovih instrumenata, kao što je juhiko – vrsta lire specifična za Finsku i Kareliju, održana je i dan danas, dok je radi oživljavanja instrumenata poput lura – drvenog ili bronzanog roga, ili tagelharpe, Selvik morao da posećuje muzeje i konsultuje se sa arheolozima (a kao što vidite i nama je teško da nađemo adekvatne prevode za nazive ovih instrumenata). Posvećenost frontmena benda Wardruna odlazi toliko daleko da je neke od instrumenata i sam pravio, a pritom je insistirao na tome da ne želi da čuje kako ih neko drugi svira pre nego što to i sam nauči, pa ovako dug period pripreme za album i ne treba da čudi.

Einar Selvik (levo) svira drevni lur. Foto: Ole Johs. Brye

Osim korišćenjem drevnih instrumenata, članovi benda Wardruna oživljavaju nordijsku tradiciju i kroz tekstove svojih pesama – oni su napisani kako na savremenom norveškom, tako i na starim nordijskim jezicima, a poštuju i poetski metar nordijskih epova i poema. Kroz prva tri albuma koji čine trilogiju Runaljod (zvuk runa), pokušali su da muzikom predstave najstariji poznati runski alfabet, a tekstovi su inspirisani nordijskom mitologijom, pa tako treći album nosi prikladan podnaslov Ragnarok. U nordijskoj mitologiji Ragnarok predstavlja niz događaja koji dovode do smrti većine bogova, nakon kog se rađa novi svet. Iako se Ragnarok u pop kulturi često predstavlja kao nekakva apokalipsa, Selvik i ostali članovi Wardrune su na ovom albumu odlučili da se fokusiraju na aspekt regeneracije i cirkularnu prirodu nordijskih mitova – iako kraj trilogije, za njih je to i novi početak. Važan deo albuma su i dečji horovi koji se čuju u nekoliko pesama, a u pesmi „Odal učestvuju i Selvikova deca – davanjem učešća deci on potcrtava to da ovaj svet ostaje njima i da moramo čuti i njihove glasove.

Pored nabavljanja tradicionalnih instrumenata, članovi Wardrune morali su da savladaju još jedan izazov – snimanje u prirodi. Oni često snimaju na otvorenom i u kompozicije uključuju i zvukove vode, kamenja i drveća ili poj ptica kao što je slučaj u pesmi „Fehu” sa albuma Ragnarok: Yggdrasil. Jedan od razloga za ovo je i želja da, kako Selvik kaže „uhvate esenciju” svake rune, pa tako se nekada njenog značenja mogu držati doslovno – runu o brezi, recimo, predstaviće snimanjem u šumi, dok su nekada važnije apstraktnije stvari, kao što je npr. godišnje doba tokom kog snima.

Doduše, na poslednjem albumu, Selvik je odlučio da batali horove, ptice i veliki broj instrumenata, te je ovo svojevrsna „akustična” kompilacija na kojoj je u svakoj pesmi prisutan samo po jedan instrument i Selvikov vokal. U skladu sa tim, album nosi ime Skald, prema nazivu za tradicionalne nordijske pevače. Ako se trilogija Runaljod može opisati kao muzička interpretacija runa, Skald je onda moderna verzija vikinške poezije: neke od pesama na albumu samo su nova tumačenja dela sa prethodnih albuma Wardrune, dok je za druge Selvik pisao nove tekstove, a sve zasnovano na drevnoj skaldskoj poeziji. Iako je Skald instrumentalno manje bogat od prethodnih albuma, na ovim „ogoljenim” verzijama do izražaja dolazi Selvikov moćan glas, pa nisu ništa manje impresivne od pesama sa Runaljod trilogije.  

Wardruna je od marta ove godine na evropskoj turneji – ne propustite priliku da ih čujete uživo u Beogradu, to će sigurno biti jedinstveno koncertno iskustvo.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *