Džezologija instrumenta: klavir (2. dio)

!Kokoška vam se ponovo javlja iz zadimljenih njujorških klubova, gdje je pomno slušala pijaniste džeza i odlučila da sa vama podijeli sve što je saznala o ovim muzičarima!

Istorija džez klavira datira još od kraja 19. vijeka, kada su pijanisti počeli da sviraju regtajm. Regtajm je muzički žanr u kojem su vrlo izražene sinkope i smatra se da je jedan od najznačajnijih prethodnika džeza. Nakon regtajma, u klavirskoj džez istoriji pojavio se harlemski strajnd. Karakteristični način strajndovskog sviranja klavira podrazumjevao je bas dionice u lijevoj ruci i varijacije u desnoj, u gornjem registru. Jedan od najznačajnijih predstavnika ovog žanra bio je Art Tejtum, o kojem smo pisali u prvom dijelu sage o džez klaviristima. Kao žanr, strajnd ima veoma zanimljiv istorijski podtekst.

Strajnd je nastao tokom Harlemske renesanse, umjetničkog pokreta koji se razvio u Njujorku dvadesetih godina prošlog vijeka. Ovaj pokret je spojio crnačku umjetničku elitu sa sjevera i južnjake koji su se u Harlem naselili tokom Velike migracije. Smatralo se da je klavir instrument koji simboliše bogatstvo sjevera, dok je truba bila sinonim za jug. Bez obzira na razlike, Harlemska renesensa je ujedinila muzičare sa raznih dijelova američkog kontinenta i podstakla „ponovno rođenje“ afro-američke umjetnostiTridesetih godina, harlemski strajnd biva zamijenjen novim popularnim stilom uz kojeg se mnogo đuskalo. U pitanju je bugi-vugi, žanr koji je poslužio kao osnova za rokenrol. Bugi-vugi je svoju najveću popularnost dostigao tokom ere svinga, čemu ćemo se posebno posvetiti jednom prilikom.

Harlemska renesansa. Preuzeto sa: www.history.com

Klavir se u džez muzici prevashodno primjenjivao kao dio orkestra, a tek kasnije je postao solo instrument u nastupima pojedinih pijanista. Kao dio orkestra klavir je u sklopu ritam sekcije – akordi koji se sviraju lijevom rukom daju ritam kompoziciji. U skladu sa ritmom, klavirista desnom rukom može da svira najkomplikovanije melodije. Osobine istovremenog sviranja ritma i melodije su klaviru donijele mnogo prednosti prilikom izvođenja džeza, u odnosu na sve druge instrumente. Zbog toga nije neobično to što među džez pijanistima postoji širok asortiman muzičara sa različitim načinom izvođenja. !Kokoška vam predstavlja neke od najznačajnijih i najinteresantnijih.

AHMAD JAMAL (1930.)

Preuzeto sa: www.kalamu.com

Za Ahmada Džamala sa sigurnošću možemo da kažemo da je od malena znao šta će da bude kad poraste, zato što je počeo da svira klavir već sa tri godine. Rođen kao Frederik Rasel Fric Džouns, ovaj muzičar je počeo profesionalno da se bavi muzikom kao adolescent. Kada su ga pitali koliko vremena provodi vježbajući, Džamal je odgovorio: „Nisam nikada bio jedan od onih muzičara koji vježbaju po 12 sati dnevno. Ali uvijek sam vježbao sa otvorenim vratima, nadajući se da će me neko čuti i otkriti. Možda nisam vježbao satima, ali sam stalno mislio na muziku.“

Takav „misaoni pristup“ Džamala je usmjerio ka preferiranju soloa u odnosu na ritam,  tako da su članovi njegovog benda imali dosta prostora da izraze svoju individualnost kroz dionice instrumenata. Budući da slobodni stil – fridžez u to vrijeme još uvijek nije postojao, ovakvo razmišljanje je bilo potpuno revolucionarno, sa čim se složio i Majls Dejvis. Pedesetih godina prošlog vijeka, Džamal je fomirao odličan klavirski trio zajedno sa basistom Izraelom Krosbijem i bubnjarem Vernelom Furnijeom. Njihov minimalistički pristup oduševio je publiku i kritiku. Sarađivali su na čuvenom albumu At the Perishing: But Not for Me, tada je nastao i standard „Poniciana“, koji je proslavio Džamala kao kompozitora.

Budući da je bio obrazovan kao pijanista klasične evropske i američke muzike, Džamal je džezu pružio do tada neotkriveno: atmosferu i minimalizam. Svojim pristupom je postavio temelje velikanima kao što su Bil Evans, Herbi Henkok i Mekoj Tarner. Međutim, savremenici ga nisu u potpunosti razumjeli. Muzički kritičari su smatrali da je njegov stil ne pruža ništa više do „koktel pijanizma“, ali istorija je pokazala drugačije. !Kokoška preporučuje da poslušate još jedan njegov album: Moods.

HERBIE HANCOCK (1940.)

Moram skupit’ sve. Preuzeto sa: www.allaboutjazz.com

Jedan od najvećih pomodara u džezu je sigurno gospodin Herbi Henkok. !Kokoška ne misli da je takva raznovrsnost loša, naprotiv! Postoji veoma malo žanrova u kojima se ovaj klavirista nije okušao. Svirao je bibap, fank, soul, fjužn, čak i elektroniku, pa je zbog toga možda i najpoznatiji širokoj publici od ovdje navedenih muzičara. Otkrio je dvije ljubavi u ranoj mladosti: muziku i mašinsko inženjerstvo. Mašinski fakultet je ipak napustio nakon par godina da bi svirao sa Majlsom Dejvisom, što mu ni roditelji nisu zamjerili.

Kompozicija „Watermelon Man“ sa debi albuma Takin’ Off, lansirala je Henkoka u džez zvijezde. Poslije objavljivanja pomenute ploče, Henkok se pridružio Majlsovom kvintetu sa kojim je svirao punih pet godina. Tadašnji Majlsov kvintet je činila opasna ekipa – osim Henkoka i Dejvisa, svirali su: basista Ron Karter, saksofonista Vejn Šorter i bubnjar Tedi Vilijams. Međutim, Henkok ih napušta da bi istraživao moguće i nemoguće u džezu kao muzičkom žanru.

O Henkokovoj zanimljivoj karijeri mogao bi da se napiše vrlo sadržajan esej. Priznanja za svoj rad je dobio ne samo od publike, nego i od kritike, a u vitrini ima čak 14 Gremija. (Čuješ li, Adel?) Ako želite da besplatno otputujete da neko egzotično ostrvo, preporučujemo da poslušate Henkokove ploče Empyrean Isles i Maiden Voyage. Ako ste više za fankić, onda preporučujemo album Head Hunters. Nećemo izdvajati određene kompozicije sa ovih abuma kao omiljene, vjerujte, poslušajte sve! Poslije slušanja Herbija Henkoka nema kajanja. !Kokoška je ubjeđena da ćete među Henkokovom muzikom pronaći nešto za čim ćete otkačiti, čak i ako nisu pomenuti favoriti.

DAVE BRUBECK (1920 – 2012.)

Preuzeto sa: www.sampledat.wordpress.com

Herbi Henkok nije jedini džez muzičar kojem je muzika uspješno neplanirano zanimanje. Pijanista Dejv Brubek trebalo je da postane veterinar, ali ljubav prema džezu ga je odvukla, pa… prema džezu, gdje ima počasno istorijsko mjesto. Sa ovog gledišta možemo sigurno da kažemo da se Brubek nije pokajao što je izabrao muziku za svoje zanimanje. Brubekova muzika je postala veoma popularna zbog ugodnog sviranja i zanimljivih ritmova, o čemu smo već pisali u Džezologiji za početnike.

Ovaj klavirista je ljubav prema džezu prenio i na svoje sinove, te je zajedno sa njima sedamdesetih godina prošlog vijeka nastupao u sastavu Kvartet porodice Brubek. Saradnja sa alt-saksofonistom Polom Dezmondom donijela mu je svjetsku slavu, budući da su zajedno radili na vrlo popularnom albumu Time Out. U Brubekovoj muzici se uvijek osjećao veliki uticaj klasične muzike, kojoj se u potpunosti posvetio pred samu smrt.

Budući da su njegove kompozicije svojom formom podsjećale na fugate, tokate i druge muzičke oblike, Brubek je privukao pažnju intelektualnog sloja. Zajedno sa Lenijem Tristanom, predstavnik je bijelog progresivnog džeza. Ako volite klasiku i džez, matematika je jednostavna: onda volite i Dejva Brubeka. Preporučujemo da poslušate ploče Time Further Out, All Time Greatest Hits i Young Lions & Old Tigers.

CHICK COREA (1941.)

Mlad, lijep, dominiram na više instrumenata. Preuzeto sa Pinteresta.

Američki pijanista italijanskog porijekla Šik Korija, osim što je fenomenalan muzičar, član je Sajentološke crkve. Pored klavira, Korija svira trubu i kontrabas. Odrastao je uz klasičnu muziku, tako da se u njegovim kompozicijama može čuti uticaj kompozitora Bele Bartoka i Kloda Debisija. Za razliku od Dejva Brubeka, Koriji klasika nije početak i kraj muzičkog izraza. Tokom svoje karijere, ovaj pijanista oduševljavao se latino-američkim ritmovima, avangardom, pa čak i rok muzikom. Široka muzička interesovanja uticala su na to da Korijin muzički opus bude veoma raznovrstan.

Mnogim poznavaocima džeza, prva asocijacija na Šika Koriju jeste muzički stil fjužn. Zajedno sa (više puta pomenutim) Majlsom Dejvisom, Korija je radio na albumima In a Silent Way i Bitches Brew, za koje muzički kritičari tvrde da su izvori fjužna. Nakon što se rastao sa Dejvisom, osnovao je bend Return To Forever sa kojim je doživio veliku popularnost. Albumi na kojima je sarađivao sa brazilskom pjevačicom Florom PurinReturn To Forever i Light As a Feather bili su komercijalno veoma uspješni. Za pjesmu „You’re Everything“ koja otvara ploču Light as a Feather, Korija je izjavio da mu je jedna od omiljenih pjesama koje je napisao.

Prvobitnu postavku Return To Forever činila je saksofonistu Džoa Farela, basistu Stenlija Klarka i perkusionistu Airta Moreiru. Nakon nekog vremena zajedničkog sviranja došlo je do umjetničkog mimoilaženja među muzičarima, tako da je Korija često mijenjao saradnike. Poslije definitivnog raspada benda Return To Forever, Korija se okrenuo novim projektima u kojima je i dalje njegovao fjužn, ali i istraživao druge žanrove. Ljubitelji latino zvuka uživaće u Korijinom albumu My Spanish Heart koji kombinuje fjužn i latino folklor.

Ukoliko među !Kokoškinim odabranim džez pijanistima niste pročitali ništa o vašem najdražem, ne nervirajte se! To uopšte ne znači da nikada nećemo pisati o vašim omiljenim izvođačima i kompozitorima koji do sada nisu spomenuti. Ne zaboravite, !Kokoškino malo srce je dovoljno veliko za sve džez muzičare ovog svijeta.

Literatura:

Erčić, J. Knjiga o džezu, RTS Izdavaštvo, 2015.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *