Helbojeva zastrašujuća plovidba

Helboj: Na Tihom moru je storija koja će fanove serijala zavesti ponajpre zbog potpuno fenomenalnog crteža Gerija Đanija. S druge strane, onima koji se eventualno prvi put susretnu sa ovim stripom pružiće solidne naznake o tome šta mogu da očekuju, ako se upuste u dalje čitanje.

Helboj: Na Tihom moru (Hellboy: Into the Silent Sea, izdavač Dark Horse), lani objavljen grafički roman, predstavlja kratak pogled preko ramena. Autor Helboja Majk Minjola je ovu priču umetnuo između dva pripovedačka luka ovog serijala. Ona tako hronološki dolazi nakon šestog trejda Helboj: Čudna odredišta, odnosno priče Ostrvo (srpski izdavač System Comics).

Helboj, dobroćudna Zver Apokalipse

Neobični demon crvene kože je jedan od stripskih junaka koji je prevalio dug put, otkako se pojavio 1993. godine. Minjola tvrdi kako na početku nije imao jasnu predstavu o tome kuda će ga pisanje odvesti, ali je, sa ove vremenske distance, obraćanje pažnje na detalje u ovom stripu-mozaiku uz rame s Gejmanovim Sendmenom. Helboj je, takođe, pomalo nalik Dilanu Dogu i Martiju Misteriji, sagama o istraživaču noćnih mora, odnosno detektivu nemogućeg – dvojici junaka bliskijih srpskim čitaocima. On je, pored ostalog, isprva predstavljen kao istraživač paranormalnog, a Minjola je Helbojevo poreklo otkrivao vrlo postupno.

(klik za veći prikaz)

Poput Dilana Doga Helboj je okružen užasom svih vrsta, svojevrsni je katalizator promena i star je preko tri stoleća. S druge strane, prisutnost nacista i arturijanskog nasleđa ga približavaju jednoj od glavnih narativnih niti u Martiju Misteriji. Sin demona i veštice, na Zemlju je prizvan potkraj Drugog svetskog rata i jedan je od rezultata Hitlerove opsesije okultnim (još jedan element koji Helboj deli s Martijem Misterijom!), odnosno pokušaja Trećeg rajha da volšebnim sredstvima preokrene tok rata u svoju korist. Relikvija koju su nacisti želeli je zapravo Helbojeva uvećana desnica: kamena Desna ruka prokletstva, neosetljiva na bol, koju u tuči koristi poput malja. Helbojev život i lutanja prikazana u serijalu se odvijaju kroz njegove pokušaje da pobegne od svoje sudbine – da svetu donese kraj, jer je on otelovljenje Zveri Apokalipse. Odgajio ga je jedan od ljudi koji su ga pronašli kao dečaka, profesor Trevor Brutenholm, a on i Helboj su dugo potom radili u Birou za paranormalna istraživanja i odbranu. Ova velika mitologija, stripski pandan Lavkraftovoj prozi, prožeta je i elementima slovenske, nordijske i keltske. Snimljena su i dva filma u režiji Giljerma del Tora, a Helboja je igrao Ron Perlman (Za 2019. se sprema reboot filmskog Helboja, a režija je poverena Nilu Maršalu, dok glavnu rolu tumači Dejvid Harbor).

Geri Đani, majstor linijskog grafičkog izraza

(klik za veći prikaz)

Helboj: Na Tihom moru je, scenaristički, omaž viktorijanskoj književnosti, ali i priča napisana da se u potpunosti poklopi sa afinitetima crtača Gerija Đanija. Makar i letimičan osvrt na njegove radove pokazuje da tema nije slučajno odabrana, pa Na Tihom moru predstavlja ne samo bitan deo, već gotovo logičan nastavak Đanijeve karijere ilustratora i strip-crtača, onoliko koliko je i deo Helbojeve životne priče.

Najprepoznatljivija, pa i osnovna Đanijeva stvaralačka karakteristika je detaljni, linijski crtež. On je Helboja nakratko poveo u potpuno drugačijem vizuelnom smeru od onog po kojem se svojevremeno izdvojio iz mora sličnih. Minjola je u početku i crtao i pisao strip, da bi kasnije crtež mahom preuzeo Dankan Fegredo, koji je verno pratio Minjolin svedeni stil. Oslanjajući se na moć kontrastne atmosfere Minjola je jedan od najpoznatijih sledbenika „škole“ velikana Miltona Kanifa. Kritičari sajta The A.V. Club su Minjolin uticaj na crtačku raznovrsnost u devetoj umetnosti opisali kao „nekontrolisano bujanje mašte, koje je njegov crtež činilo sve mračnijim, eksperimentalnijim i smelijim: apstraktne pozadine, gruba lica, prenaglašena anatomija i gusto, teskobno senčenje postali su njegov lični pečat“.

A koliko je sveden Minjolin grafički izraz vremenom postao, vidimo po njegovoj naslovnoj strani ovog grafičkog romana.

Nasuprot Minjolinom minimalizmu Đani je ovde zlokobnu atmosferu kreirao na svoj način, iako, kao i obično kada je reč o Helboju, nema mnogo teksta. Prema sopstvenim rečima, jedan od najboljih saveta je dobio tokom školovanja na Čikaškoj akademiji finih umetnosti – da se „sve što je bitno za linijski grafički izraz može shvatiti iz posmatranja Rembrantove grafike Isus leči bolesne. Premda je prošlo petnaest godina od diplomiranja dok nije počeo da crta stripove – period tokom kog se bavio ilustracijom – vremenom je sve došlo na svoje. Jedan od prvih zapaženijih radova je bila njegova stripska adaptacija čuvenog romana Žila Verna Dvadeset hiljada milja pod morem.

Rembrantovo delo, nastalo oko 1650. godine

Njegov autorski rad Red monstruma (The MonsterMen ili Corpus Monstrum) je izlazio kao dodatak sveskama (gle čuda!) Minjolinog Helboja. Zajedno sa scenaristom Arčijem Gudvinom je 1997. osvojio najprestižniju stripsku nagradu „Ajzner“ za najbolju kratku priču, deo kultne Betmen antologije Crno i belo. Karijera ilustratora i crtača sklonog klasičnom senzibilitetu ga je preporučila za najduži angažman u karijeri: crtanje najveće sage u devetoj umetnosti Princa Valijanta, u periodu 2004—2012. Sa scenaristom Markom Šulcom Đani je „podmladio“ junaka koji je gotovo sedam decenija bio poznat baš po tome što vremenom stari i osniva porodicu, unevši pritom brojne elemente epske fantastike. Pišući Valijanta Šulc se u mnogome oslanjao na palp nasleđe Roberta Irvina Hauarda, literarnog oca Konana Simerijanca, baš kao što je to Minjola činio sa lavkraftovskim motivima tokom rada na Helboju. Otuda se Đanijev rad na Helboju javlja kao „spiritualni nastavak“ njegovog rada na Valijantu, jer, kako sam kaže, Helboja „više vidi kao palp junaka, nego horor ikonu“. Na Tihom moru je, kada je o stripovima reč, barem zasada, Đanijev kreativni vrhunac.

Atmosfera kao pokretač radnje

Faze crtanja – olovka i tuš Gerija Đanija (klik za veći prikaz)

Helboj napušta ostrvo na kome je završio tokom dešavanja u Čudnim odredištima, samo da bi se našao na ukletom brodu. Veći deo ovog grafičkog romana provodi okovan za jarbol, dok posada smišlja šta da radi s njim; da ga proda nekom cirkusu, recimo… Međutim, iza toga se krije opsesivna potraga kapetana broda za jednim mitskim bićem. Sve to je prožeto neizostavnim sarkazmom glavnog junaka, a priča osmišljena tako da ipak bude rookies friendly.

Kapetan je žena, a znamo šta su moreplovci verovali o prisustvu žena na brodu… (klik za veći prikaz)

Odličan kolor Dejva Stjuarta nije nimalo narušio Đanijev istančani grafički izraz. Stjuart je poslu pristupio koristeći vrlo diskretnu paletu, jer atmosferu ovde ne kreira jak kontrast, kao kod Minjole, već gusto i oštro Đanijevo linijsko izražavanje. Koliko je on posvećen i detaljan kao crtač svedoči želja da se, nepunih godinu dana nakon što je objavljen, Na Tihom moru pojavi u još jednom izdanju. Ovoga puta, mali izdavač Flesk je odlučio da na povećanom formatu i u crno-beloj verziji objavi Đanijev rad kombinujući postavku olovkom i istuširan crtež, uz obilje dodataka i novu, oslikanu naslovnu stranu (Hellboy: Into the Silent Sea Studio Edition). Pored toga, usledila je (još jedna) nominacija  za nagradu „Ajzner“ i to za najboljeg crtača u prethodnoj godini. Otuda je ova priča o Helboju u 2018. bila još aktuelnija negoli po premijeri. Još, ovo malo putovanje kroz vreme, negde potkraj XIX veka, poslužilo je kao odličan primer toga kako osvežiti jedan dugovečni serijal. A kakav je ovo zapravo pastiš, zaokružimo time da Na Tihom moru ne počinje i završava se slučajno evociranjem Balade o starom mornaru Semjuela Tejlora Kolridža.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *