Ajnštajn i Frojd: „Zašto rat?”

Ajnštajn i Frojd dali su se u prepisku za zahtev Društva naroda; očekivanja od najvećih umova toga vremena bila su velika, ali rezultat je ipak izostao.

Krajem 1931. godine, Međunarodni institut za intelektualnu saradnju (International Institute of Intellectual Cooperation, IIIC), agencija u okviru Društva naroda, pozvala je Alberta Ajnštajna da otpočne prepisku sa drugim „predvodnikom intelektualne misli”. Od teme prepiske zahtevalo se jedno: da bude od koristi zajedničkim interesima Društva naroda i intelektualnog života.

Iako su i Ajnštajn i Frojd bili prvaci u svojim poljima, dotad nisu imali značajnijih susreta; ono malo kontakta što su do ove razmene ostvarili teško bi se moglo nazvati „susretom velikih umova”. Nakon jednog takvog susreta, Frojd je napisao: „Veseo je, pun sebe i dopadljiv. Razume onoliko o psihologiji koliko i ja o fizici i imali smo vrlo prijatan razgovor.” Kasnije su razmenili nekoliko pisama u kojima je, prema Frojdovim rečima, Ajnštajnovo „potpuno nerazumevanje psihoanalize postalo očigledno.”

Sa svoje strane, Ajnštajn je pisao sinu: „Nadam se da si primio Frojdova predavanja iz Beča. Ja sam odavno pročitao većinu. Predavanja su mi ulila veliko poštovanje prema autoru, iako nisam bio potpuno ubeđen njegovim teorijama. Međutim, otad sam se uverio u njih usled nekih ličnih iskustava, bar kad je reč o glavnim tezama.”

Frojd je ipak pristao na učešće u projektu kog će kasnije odbaciti kao „zamoran i sterilan”. Tako je Ajnštajn jula 1932. poslao početno pismo, u kome iznosi osnovnu problematiku:

Problem je u ovome: ima li ikakvog načina da se čovečanstvo oslobodi od pretnje rata? Opšte je poznato da je sa napretkom savremene nauke ovo pitanje poprimilo značenje života i smrti za nama poznatu civilizaciju; i pored svekolike ispoljene revnosti, svaki pokušaj njegovog rešenja završio se žalosnim neuspehom.

U nastavku, postavlja još tri pitanja na koja će sagovornik odgovoriti u različitim stupnjevima digresije. Postavlja se pitanje moći manjine – „šačice ljudi” – da svojim ambicijama potčini većinu koja u ratu trpi najveće gubitke; i s time povezano – kako je moguće da sredstva manjine bude u ljudima zanos i spremnost da se žrtvuju. Možda najzanimljiviji deo prepiske dolazi kada Ajnštajn postavlja pitanje o kontrolisanju mentalne evolucije:

Da li je čovekovu mentalnu evoluciju moguće tako kontrolisati da je učinimo dokazom protiv psihoze mržnje i razornosti? Ovde uopšte ne mislim samo na takozvane nekulturne mase. Iskustvo pokazuje da je upravo takozvana „inteligencija” najspremnija da pruži te užasne kolektivne predloge, pošto intelektualac nema direktnog dodira sa životom u sirovom obliku, već ga sreće u najlakšem sintetičkom obliku – na štampanoj stranici.

Ovu postavku užasnog intelektualca Frojd prepoznaje i na nju odgovara, ali je par hiljada reči kasnije i sam demonstrira:

Zašto se Vi i ja i tako mnogo drugih toliko bunimo protiv rata i zašto ga ne prihvatimo kao još jednu od mnogih mučnih životnih nedaća? Konačno, rat izgleda sasvim u skladu s prirodom, ima biološku osnovu i praktično je skoro neizbežan. Ne dopustite da Vas ovo moje pitanje užasne. U cilju istraživanja, možda je dozvoljeno da stavimo masku nadmene nepristrasnosti.

U kojoj meri su se Ajnštajn i Frojd pokrili takvom nadmenom nepristrasnošću? Svakako je zanimljivo videti kako se obojica trude da ne podlegnu niti utopističkim težnjama niti nihilističkom ramenosleganju pred velikim zadatkom. Oba su pisma vredna, bar danas, za bolje razumevanje njihovih autora. Ipak, sva stremljenja Društva naroda ka nekakvoj intelektualnoj misli nisu, rekli bismo, postigla očekivane rezultate; Ajnštajnovo „kako sprečiti rat?” nailazi na zaobilazno i neizrečeno – nikako

„Drugi, posredni načini sprečavanja rata su nesumnjivo pristupačniji, ali oni ne obećavaju brz uspeh. Ovde se nerado prisećamo slike mlinova koji melju tako sporo da bi ljudi mogli umreti pre nego što iz njih dobiju brašno”, piše Frojd u svom odgovoru; do 1933, kada je ova prepiska objavljena, Hitler je već stupio na vlast. Tako je „Zašto rat?” namesto očekivanih velikih tiraža odštampan u svega 2,000 primeraka u nemačkom, i jednako toliko u engleskom izdanju. Njegovo kasnije doštampavanje i pažnja nisu, ipak, dovoljni da nadomeste gorčinu kojom su neumitno obojene sve pacifističke, idealističke težnje formulisane u osvit nacizma.

Celokupni tekst prepiske možete preuzeti sa ovog ovde linka u praktičnom .pdf-u.

naslov

 

Posebno hvala Danijeli Nikolić na opskrbljivanju originalnim tekstovima i idejama.

    1 komentar

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *