Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca – o crtanju, humoru i traženju identiteta

Možda ste trenutno dezignirani pripadnik društvene grupacije poznate kao adolescenti ili ste se pak tek izbavili iz pubertetskog pakla, pa volite da se naslađujete nad onima koji nisu te sreće. Možda niste ni jedno ni drugo, već ljubitelj savremene književnosti za mlade koja uspjeva da brutalno iskreno obradi radosti, dileme i muke odrastanja bez korišćenja snishodljivog tona ili lažnog pametovanja. U svakom slučaju, Šerman Aleksi je čovjek za vas.

maxresdefault-youtube-screencap-edit

Šerman Aleksi. Izvor: YouTube

Pedesetogodišnji Šerman Aleksi (Sherman Alexie, Jr.), američki je pisac, pjesnik, komičar i scenarista indijanskog porijekla. Do sada je objavio ukupno 25 knjiga različitih žanrova i rodova, a roman  Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca (The Absolutely True Diary of a Part-time Indian) iz 2007. je njegovo prvo djelo za mlade, a takođe i (uz davno rasprodat roman Bluz rezervata) jedino djelo prevedeno na BHS jezike.

Kako je iz prve ruke upoznat sa životom u indijanskom rezervatu Spoken u američkoj državi Vašington, Aleksi bira upravo Spoken za prebivalište četrnaestogodišnjeg Arnolda Spirita (poznatijeg kao Junior), protagoniste svog djelimično autobiografskog romana. Junior, talentovan crtač stripova (brojne, bekrajno simpatične ilustracije u knjizi je maestralno odradila Elen Fornej), pametan je i sarkastičan tinejdžer sklon šalama na vlastiti račun. Ovo možda ne zvuči previše neobično, mada nismo sigurni da bismo mi bili i upola duhoviti i pronicljivi da smo na njegovom mjestu.

Junior, lep k’o slika. Preuzeto sa: esl.bits.net

Naime, Junior, kao i sam Aleksi, boluje od hidrocefalusa – poremećaja zbog koga se cerebrospinalna tečnost (likvor) nakuplja u moždanim komorama izazivajući proširenje glave. Uz to pomalo šuška i muca u govoru, što, zajedno sa njegovom ne-baš-atletskom građom čini savršen recept za metu zadirkivanja i dežurnu vreću za udaranje u rezervatu. Uprkos tipičnim adolescentskim problemima koji ga ne zaobilaze, Junior je krajnje atipičan junak koji se vrlo rano suočava sa okrutnostima svijeta koji ga okružuje: kao pripadnik grupe nepravedno otjerane do margine društva, primoran je na odrastanje u okruženju koje odlikuju ekstremno siromaštvo, neobrazovanost, alkoholizam i nasilje. Ipak, Junior je oštrouman i zabavan, realan ali i veseo; njegova priča je istovremeno tužna i čudnovato inspirativna, smješna i zastrašujuća.

Prevod u izdanju UrbanReads-a

Korice Urban Reads izdanja. Preuzeto sa: urbanreads.rs

Juniorova svakodnevica svodi se na mikrokosmos u kome vladaju vlastita pravila i običaji, kao i drugačije norme i shvatanja prihvatljivog ponašanja. Njegovi roditelji su alkoholičari, kao i roditelji njegovog najboljeg prijatelja iz djetinjstva – Drčnog, ali za razliku od njega Junior ne trpi zlostavljanje; gdin i gđa Spirit su povremeno nemarni i tužni ljudi koji se teško nose sa životnim razočaranjima, ali ipak sinu obezbjeđuju ljubav i podršku u ključnim trenucima. Juniorova sestra Meri sve svoje vrijeme provodi u podrumu, gde piše ljubavne romane, a njegova voljena baka gine u saobraćajnoj nesreći kada je udari pijani vozač, što postaje okidač za promjenu u njegovom ponašanju i glavni katalizator neočekivanih dešavanja.

izvor-baas.ac.uk

Indijanci i bijelci u nekoliko kratkih tačaka. Preuzeto sa: baas.ac.uk

Na nagovor profesora koga je u napadu bjesa gađao udžbenikom iz geometrije, Junior upisuje obližnju srednju školu u ruralnoj oblasti gdje je jedini Indijanac, ako ne računamo školsku maskotu. U pokušaju da se izbavi iz začaranog kruga siromaštva i tragičnih završetaka koje su maltene jedini pravi „brend“ rezervata, Junior se nalazi u nepoznatim vodama – prvi put napušta svoju izolovanu zajednicu i odlazi u potpuno novu sredinu koja ga vidi kao atrakciju; za njih je on sporedna vijest čija vrijednost ima rok trajanja. Naš junak je primoran da balansira između dva različita univerzuma u pokušaju da pronađe vlastiti identitet na raskršću potpuno oprečnih kultura. Sticajem okolnosti objema pripada do određene mjere, ali ni jednoj u potpunosti. Svijetovi oko njega se sudaraju, raspadaju i mire, živeći život potpuno nezavisan od njega, a Junior pokušava da razumije svoje okruženje, kao i vlastite želje i težnje. Njegov nekadašnji najbolji prijatelj i zaštitnik ostaje u srednjoj školi u rezervatu i  postaje njegov najveći neprijatelj, naviknut na zlostavljanje roditelja koji su ga odavno napustili. Drčni jako teško podnosi napuštanje od strane prijatelja i dodatno otežava Junioru život u zajednici rezervata, koja ga smatra izdajnikom.

Gordi (dok mu se metafizički diže). Preuzeto sa: esl.bits.net

Penelopa sa starom kapom njenog tate. Preuzeto sa: esl.bits.net

U novoj školi, Junior prvi put komunicira sa vršnjacima drugačije boje kože i shvata da je ponekad njihova najveća razlika leži samo u tome; slični su po razmišljanjima, težnjama i strahovima – oni se samo manifestuju na različite načine, zavisno od kulturološkog konteksta. Njegovi novi prijatelji uključuju Gordija – samozvanog anglofila i društvenog izgnanika koga opisuje kao „najpametniju osobu koju je ikada upoznao“ i Penelopu, koja mu kasnije postaje djevojka i čiju ljepotu i bijelu put idealizuje, ponekad je nazivajući „umjetničkim djelom“. Penelopa jedva čeka da pobjegne od svog oca rasiste i malog grada kog smatra zagušujućim i ograničavajućim. Ona se osjeća zarobljeno u svojoj koži i teži za mjestom kome bi u potpunosti pripadala – baš kao i Arnold. Gordi, Juuniorov suosnivač „dvočlanog plemena“ je ipak jedini koji je u potpunosti svoj bez obzira na reakciju okruženja i on mu pokazuje da je moguće pripadati na više različitih mjesta, bez žrtvovanja vlastite individualnosti.

Shvatio sam da jesam Spoken Indijanac. Da pripadam tom plemenu. Ali pripadam i plemenu američkih doseljenika. I plemenu košarkaša. I plemenu štrebera.
I plemenu karikaturista.
I plemenu hroničnih masturbatora.
I plemenu dečaka tinejdžera.
I plemenu ljudi s pacifičkog severozapada.
I plemenu ljubitelja umakanja tortilja čipsa u salsu.
I plemenu siromaha.
I plemenu posetilaca sahrana.
I plemenu voljenih sinova.
I plemenu dečaka kojima strahovito nedostaju njihovi najbolji prijatelji.
Bila je to velika lična spoznaja.
I tada sam znao da će sa mnom biti sve u redu.

Drčni i Arnold, kakvi su nekada bili. Preuzeto sa: esl.bits.net

Očekivano, kao i većina romana za mlade koji su dobili glasno odobravanje kritike, publike i Kultur!Kokoške, Dnevnik je zabranjena literatura u pojedinim američkim srednjim školama i bibliotekama na zahtjev roditelja (baš kao i priče o Čarliju, Hejzel i Teodoru), pod obrazloženjem da koristi neprikladan jezik pun seksualnih konotacija i rasnih uvreda. Čini se da dotični roditelji nikada nisu bili u školskom autobusu i sali za fizičko ili su ta mesta prigodno zaboravili. A možda samo preterana politička korektnost pokušava da uguši književnost.

.

Za potrebe domaće publike, Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca dostupan je u izdanju Urban Reads-a i ima naš blagoslov kao iskreno, potresno i nadasve duhovito štivo o odrastanju, pronalasku i očuvanju identiteta.

2 komentara

  • Ana says:

    Da, ovo je zaista sjajna knjiga. Dopala se i meni koja obično prevrćem očima na temu YA književnosti. Takođe mi se sviđa i Tamarin prikaz iste.

    • Tamara Tica says:

      Hvala vam! Drago mi je da vam se dopada.
      Slažem se da je sjajan roman. Cini se da se žanr ‘književnosti za mlade’ odvaja i ona biva klasifikovana kao lagana ili neozbiljna zbog nekih ne baš najboljih primjera koji su bili svojevremeno popularni i baš takvi, ali Indijanac po meni pokazuje da se mladima ne mora obraćati sa visine kao ni na plitak nacin, pa smo pokušali da ga predstavimo ljudima. -Tamara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *