Čekajući prevodioca: The Fault in Our Stars, John Green

Knjiga o raku koja ne mrači i ne popuje – prevod mora postojati. Za dobro svih nas.

O čemu se radi i zašto valja?

Preuzeto sa: Wikipedia

Preuzeto sa: Wikipedia

Nema baš nikakvog razloga da se kaže da The Fault in Our Stars ne valja, i to nije samo zbog toga što Džon Grin ima hordu Nerdfighters-a koji su spremni da urade sve za čoveka koga vole, nego zato što je ovo jedna istinski dobra knjiga. Narator je Hejzel Grejs koja je neobično zabavan glavni lik. Ona je sarkastična tinejdžerka opterećena knjigom koju čita iznova i iznova, razmišlja o smrti, brine o svojim roditeljima, snima svaku epizodu America’s Next Top-Model, pokušava da dokuči razliku između flertovanja i buljenja. Ona na grupi podrške mladima obolelim od raka upoznaje komplikovanog, samouverenog Augustusa. The Fault in Our Stars tako postaje tinejdžerska ljubavna priča, ali u njoj nema ni trunke bljutavosti koju od takvih priča očekujemo, pogotovo ako se u sve to doda rak. Džon Grin ne pokazuje svoje glavne likove kao male heroje koji brinu o drugima čekajući da umru, nego kao tinejdžere koji boluju od raka, zaljubljuju se i svađaju, a ponekad i upiške u krevetu, skidaju svoje proteze i moraju da nose bocu sa kiseonikom gde god da idu. Hejzel je često depresivna i džangrizava, pa se stalno smeje pamfletima koji govore o tome kako je depresija nuspojava raka, i kaže da je depresija nuspojava smrti.

Kritike upućene ovoj knjizi uglavnom su se ticale zrelosti likova i njihovog načina izražavanja, ali Grin pokušava svima da stavi do znanja da tinejdžeri nisu praznoglava tela napunjena hormonima, nego da mogu i oni da misle, budu tužni, slomljeni, ali i užasno pametni i duhoviti. Drugi su Grina optužili da je knjiga sick-lit, odnosno da se bavi temama bolesti i smrti koje tinejdžeri, njena ciljna grupa, nisu sposobni da shvate.Ovaj argument počiva na verovanju da su mladi ljudi suviše mentalno krhki da bi im se dopustilo da čuju o lošim stvarima, no kako je kritiku uputio Daily Mail, može se lagano odbaciti konstatacijom „koje sranje”. Smrti postajemo svesni još od šeste godine, a godišnje od raka oboli 175 000 dece, pa je potpuno štetno bežati od toga kao da će bolesti nestati ako dovoljno intenzivno ne razmišljamo i ne pričamo o njoj.

Zašto je treba prevesti?

Zato što je predivna i pružiće vam mnogo. Ostaćete uz likove do samog kraja, iako ćete ga još u početku otkriti.

Zato što pokazuje da nema ničeg herojskog u raku, već daje detaljne opise bola, telesnih tečnosti, poniženja kroz koje oboleli ponekad prolaze. Daće vam priliku da razumete sa čime se oboleli i njihove porodice suočavaju.

Zato što to, na kraju, nije bitno za ljudskost i ljubav. Hejzel i Augustus nisu definisani svojom bolešću. Oni pomažu jedno drugom i prihvataju svoje nedostatke, prolaze kroz sva poniženja zajedno i ostaju zajedno.

Zato što ništa od toga nije uništilo romantiku, jer Džon Grin uspeva da učini sve još životnijim svojim detaljnim opisima.

Zato što Hejzel i Augustus dobijaju svoje  „forever within the numbered days”, a to je jedino na šta se može računati.

2 komentara

  • Tanja says:

    U ovom trenutku toooooliko zelim da je procitam, totalno si me pridobila 🙂

  • marija says:

    Procitala saam knjigu u originalu i uopste mi se nije dopala. Valjda zato sto sam paralelno citala 2 druge knjige koje su daleko kvalitetnije. Knjiga je pateticna, kopija filma “love story” samo u teenage verziji, pisana u vidu bloga, bez ikakve knjizevne vrednosti i smatram da moze da se dopadne samo onima koji i nemaju puno citalackog iskustva ili citaju samo “bestselere” (a njih su poceti da zaobilazim u sirokom luku). Nije vredna ni prevoda, a kamo li filma.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *