Zaštitnik ili „kako je Mel Gibson postao siledžijski Lijam Nison”

U bioskopima se trenutno daje „Zaštitnik”, film o bivšem robijašu koji napokon nalazi svoju nestalu kćerku potpuno sjebanu i pokušava da je izbavi iz govana. Ne deluje vam kao nešto što bi se !Kokoški svidelo? Pa nije ni nama tako delovalo, ali otišli smo da gledamo jer glavnu ulogu glumi Mel Gibson, izgnanik Holivuda. Saznajte da li se iskupio ili će nastaviti da mu daju najgore uloge na svetu?

Ako redovno pratite !Kokoškinu fabuloznu filmsku rubriku, možda ćete se začuditi što je ovaj tekst posvećen recenziji Zaštitnika, novog ostvarenja Žana-Fransoa Rišea za koga verovatno nikad niste čuli (i to je okej) i koji, sudeći po njegovoj IMDb stranici, ima tendenciju da snima filmove koji u naslovima imaju reči poput: napad, ubilački, neprijatelj. Zaštitnik nije izuzetak jer se u originalu zove jednako opako, Blood Father. A ovo je jedan zajeban film, i to ne zbog reditelja, nego zbog glavnog glumca, Mela Gibsona.

Gibsona svi pamtimo po ulogama u Pobesnelom Maksu, svih hiljadu delova Smrtonosnog oružja i po onoj kul sceni gde dislocira svoje rame da bi se izvukao iz „ludačke košulje” i, valja priznati, postoji nešto u vezi sa njegovim izvedbama što je čudno privlačno i tera vas da gledate u ekran čak i da ama baš nikako ne volite akcione filmove. Osim toga, Gibsona pamtimo i po nekim jako debilnim izjavama koje bi on verovatno voleo da budu zaboravljene, ali Holivud ne zaboravlja (i ne treba), pa je ovaj izborani bradonja poslednjih godina osuđen na glumačko čistilište: iste loše uloge iznova i iznova. Ipak, možda je ovo godina u kojoj će se Gibson iskupiti, a to iskupljenje počinje upravo u Zaštitniku.

Uz bioskopsku kartu dobijate i gratis lekciju iz urlanja od boga urlanja.

Uz bioskopsku kartu dobijate i gratis lekciju iz urlanja od boga urlanja. Preuzeto sa: www.slashfilm.com

O čemu se zapravo radi u filmu? Pa, Gibson glumi bivšeg robijaša i, uopšte, zeznutog tipa Linka kome je ćerka nestala pre x godina. On se nakon robije obreo u nekom potpuno vesternskom pejzažu i živi u prikolici gde za život zarađuje tetovirajući svoje sugrađane. Naravno, imao je i problem sa alkoholom, pa sada ide na AA sastanke i trezan je već dve godine. Baš na godišnjicu treznoće javlja mu se sedamnaestogodišnja izgubljena kćerka, Lidija (Erin Morijarti), koju smo nekoliko kadrova pre toga videli kako kupuje gomiletinu municije, seda u kola sa nekim bilmezima i odlazi do neke savršene kućice na periferiji. Ispostavlja se da je jedan od bilmeza njen dečko, krimos, koji smešta ljude u takve fine kuće i koristi ih kao paravan za svoje ilegalne radnje. Bilmez uvaljuje maloj pištoj u ruke i daje joj da ušmrče malo koksa, upada u kuću, urla kako su stanari ukrali njegove pare a on ih je tu lepo smestio i nekako dolazi do scene u kojoj on tera Lidiju da upuca nevinu ženu. Ona se malo nećka i na kraju odbija, roknuvši bilmeza. Dakle, Lidija se druži s nekim potpunim kretenima, na koksu je, pije i ubila je svog dečka. Jebiga, roditelji uvek nešto zaseru. Lidija zove svog oca da joj pomogne i tu zapravo počinje radnja filma koja vas sigurno podseća na nešto. Hm, možda na ona tri filma u kojima Lijam Nison glumi bivšeg CIA agenta koji ide po svetu i spasava svoju kćerku? Bingo! Ovo je Taken, ali sa Melom Gibsonom u glavnoj ulozi. Dakle ovo je Taken bez avionskih puteva po Evropi gde je protagonista grubi, siromašni bivši robijaš. Ovo je takođe klasičan žanrovski film gde grubijan-tata i posrnula kćerka treba da se zbliže kroz svoje neprilike i tako, u stvari, pomognu jedno drugom.

Iako je režiser uradio pristojan posao i od Zaštitnika načinio pošten akcioni film, ovo je film Mela Gibsona i to postaje jasno već u prvim scenama u kojima se on pojavljuje. Njegova izvedba je odlična i scene u kojima je u krupnom kadru njegovo izborano lice su posebno upečatljive, a kako radnja odmiče sve više ga vidimo i u akciji i to tako da sve vreme podseća na onog Gibsona iz Smrtonosnog oružja, samo matorijeg i sa druge strane zakona. Ipak, prva polovina filma u kojoj se Link i Lidija ponovo upoznaju i u kojoj gledamo Linka kako pokušava da shvati kako da skine kćerku sa droge, a sebe spreči da sune flašu viskija mnogo su zanimljivije od akcionih scene jurcanja na motorima sa kadrovima Gibsonovih bicepsa. Takođe, u toj prvoj polovini filma pojavljuje se i Vilijam H. Mejsi kao Linkov najbolji drugar i glas razuma, a svetu uvek treba više Vilijama H. Mejsija.

Vilijam H. Mejsi izgleda drago čak i sa oružjem u rukama. Prosto ga morate voleti. Preuzeto sa:

Vilijam H. Mejsi izgleda drago čak i sa oružjem u rukama. Prosto ga morate voleti. Preuzeto sa: collider.com

Kraj je verovatno najgori deo ovog filma i ostaviće čak i one koji su stvarno došli da gledaju Gibsona kako biva Gibson razočaranim, i to zbog jedne patetične scene. Ta scena uključuje krupan kadar tetovaže na kojoj piše: „Lost Soul”. Nećemo dalje spojlovati, ali jasno je koji to stepen njanjavosti mora biti.

Uprkos pomalo bljutavom kraju i već viđenoj priči, Zaštitnik je dobar akcioni film koji će možda, zajedno sa njegovim novim rediteljskim poduhvatom, napokon vozdići Mela Gibsona iz holivudskog čistilišta. Kada kažemo dobar film to ne znači da ćete iz bioskopske sale izaći preporođeni, izmenjenih pogleda na svet ili izgovarajući: „Vau, kako je to bio strava film!” Zaštitnik je prosto dobar za to što treba da predstavlja, a to je klasična, žanrovska akcija. Dakle, bioskop ćete napustiti znajući da ste upravo pogledali film od 88 minuta (aplauz!) gde Mel Gibson urla, bora svoje čelo, fura bradu, vozi motor, brije bradu i biva otporan na metke. I znate šta? Nekad je to sasvim dovoljno.

Na metke otporniji više nego ikad.

Crveniji i na metke otporniji više nego ikad. Takođe, bezbradan. Preuzeto sa variety.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *