The Wall kao zid muškog nerazumevanja

U metaforički zid u albumu Pink Flojda „The Wall” ugrađeno je mnoštvo predrasuda o ženama i njihovim društvenim ulogama.

Već je znano da je bend Pink Floyd osnovan 1965. godine u Londonu, i to zahvaljujući harizmatičnom Sidu Beretu koji je oko sebe okupio muzičare Rodžera Votersa, Ričarda Rajta i Nika Mejsona. Njima će se kasnije pridružiti Dejvid Gilmor, dok će Sid Beret napustiti sastav. Svoje prve uspehe ovaj bend je ostvario nastupima u klubovima UFO, Marquee i Queen Elizabeth, vodećim centrima underground pokreta, koji je u to vreme bio popularan u Engleskoj. Nastupi Flojda bili su inovativni, a numere zapažene po eksperimentima i čestom uvođenju nemužičkih elemenata, što je i odlika žanra psihodeličnog roka kojem je bend pripadao u toj etapi karijere. Pored muzičkih inovacija, manji deo njihovih albuma, iznosio je određenu priču i bavio se izvesnim društvenim problemima. Pojava ovakvih albuma podudara se sa periodom komercijalnog uspona benda, ali i sa odlaskom Sida Bareta kao pokretačke figure. Pored toga, u isto vreme primetan je dominantniji uticaj Votersa i njegovih ideja. Stoga je razumljivo što su se Flojdi u tom delu karijere usredsredili na stvaranje muzike sa društvenom porukom, jer je upravo na takvim albumima Voters insistirao. Ako bi se ko zapitao šta je to što albume Pink Floyd-a i danas čini popularnim, pa i intrigantnim, jedan od odgovora bio bi da je to njihov prikaz određenih društvenih problema koji su i danas aktuelni. Jedan od takvih društveno angažovanih albuma je The Wall. Kroz priču o protagonisti Pinkertonu Flojdu, on iznosi temu samoizolacije, a šire posmatrano prikazuje i dugoročne posledice koje je na ceo svet ostavio Drugi svetski rat.

Pokretačku ideju za nastanak albuma The Wall dobio je basista Rodžer Voters tokom turneje In the Flesh (1977), kojom je bend predstavio album Animals. Prilikom ove turneje Voters je bio razočaran neozbiljnom reakcijom publike, misleći da je ona tu da bi uzdizala njega i ostale članove benda kao rok-ikone, a ne da bi se potrudila da shvati poruku albuma Animals. Tada je došao na ideju o nastupu na kojem bi izvođači bili zidom fizički odvojeni od slušalaca. Zajedno sa ostatkom benda osmislio je potom priču o protagonisti nazvanom Pinkerton, ili kraće, Pink Flojd, a sam album The Wall izdat je 1979. godine. Zahvaljujući bogatoj radnji, po njegovim motivima snimljen je istoimeni film koji je režirao Alan Parker, dok glavnog junaka igra Bob Geldof. Osnova priče je da je protagonista Pink Flojd za života prolazio kroz mnoštvo problema, od kojih je svaki postao po jedna cigla u njegovom metaforičnom zidu. Pored gubitka oca, netrpeljivosti prema vlasti i društvenim sistemima, strahom od totalitarnog terora koji će kulminirati fantazijom da je i sam postao neka vrsta neo-nacističkog diktatora, glavni junak suočava se sa problemima u odnosu sa ženskim osobama u svom životu, kojima su zaista posvećena sva četiri segmenta albuma. I kao što je njegov odnos sa svetom prikazan kao suprotstavljanje želje za otuđenošću i potrebe da bude deo tog sveta, tako se i u kontekstu odnosa sa ženama javlja ambivalentnost kakva se označava pojmom mizoginije. Taj fenomen je aktuelan u današnjem trenutnku, kada borba za prava žena i njihovo mesto u svetu i dalje traje, pa je stoga  zanimljivo da se iz savremenog aspekta posmatra način na koji je prikazana mizoginija protagoniste u albumu  The Wall, snimljenom pre više od trideset godina.

pink-floyd-the-wall-1990-booklet-front-cover-92298

Unutrašnji omot albuma | Preuzeto sa www.geraldscarfe.com

 

Mizoginija u albumu The Wall

Metaforični zid izolacije od sveta protagoniste Pink Flojda sastoji se od jednako metaforičnih cigala, koje predstavljaju po jedan njegov životni problem, zastupljen i obrađen u određenom delu albuma. Ipak, pomenuto je da se jedan od problema, a to je mizoginija glavnog junaka, javljao u više segmenata albuma i da je samim tim upečatljiviji. Interesantno je kako je problem mizoginije zauzeo prilično dominantno mesto u okviru albuma The Wall kao veoma politički obojenog ostvarenja koje se bavi temom aktuelnom u doba svog nastanka, a to je Hladni rat. Može se postaviti pitanje kako to da je u tako politički angažovanom albumu koji se bavi otuđenjem muškog lika – muzičara, baš odnos sa ženom i uloga žene dobio tako značajno mesto? Ako se uzme u obzir da je album The Wall pratio aktuelne društvene prilike, može se zaključiti da je ovaj album delimično i odjek drugog talasa feminizma, čije su se tekovine u vreme njegovog nastanka značajno raširile po svetu. Ukoliko se priča o junaku Pinku Flojdu posmatra sa ovog aspekta, onda njegov metaforički zid predstavlja i mehanizam odbrane od zbunjujuće situacije u kojoj on ne zna kako da se postavi prema ženskim osobama u svom životu, i kao jedini izlaz vidi upravo skrivanje iza svog zida. Kroz život protagoniste, članovi benda Pink Floyd su prikazali ambivalentan odnos prema ženi, u kom se potreba za prisustvom i ulogom žene prepliće sa odbojnošću prema njoj i nerazumevanjem od strane muškog lika, nemoćnog da se suoči sa tim problemom. Ovakav doživljaj žene primetan je već u prvom delu albuma koji se bavi Pinkovim detinjstvom, i to u završnoj pesmi „Mother”, napisanoj u vidu dijaloga majke i sina. Kroz stihove ove pesme prikazano je kako se junak obraća svojoj majci  pitanjima povezanim sa bilo kojim aspektom svog života. Takvo jedno pitanje javlja se već u prvom stihu pesme: Mother, should I build the wall, pošto je izgradnja zida predstavljala ključnu životnu odluku za glavnog junaka. Zatim, po majčinim odgovorima  jasno je da je ona preterano zaštitnički nastrojena prema detetu, te da ono, ni u kasnijem dobu života, neće moći da se oslobodi njenog uticaja, da spozna svet i samog sebe. Upravo o tome govore stihovi: Mama’s gonna keep you right here, under her wing/ She won’t let you fly, but she might let you sing ili: Oh baby, you’ll always be baby to me. Paralelno sa ovim delom pesme, u filmu su prikazane scene gde Pink odlazi u majčin krevet i spava pored nje tražeći zaštitu. Problem nastaje kada se u nejmu formira osećaj da svaku žensku figuru u životu treba da doživljava kao zaštitničku, pa će sličan odnos očekivati kasnije sa svojom ženom. Kad se već pominju Pinkove partnerke, majka je i o njima na inicijativu sina donosila svoj sud, a on je glasio ovako: Mama’s gonna check all of your girlfriends for you/ Mama won’t let anyone dirty get through, što znači da je upravljala i seksualnim aspektom života svog sina. Očekivalo bi se da ovolika kontrola ima za posledicu kakav čin bunta, što u filmu prikazuje scena dečaka Pinka koji krišom od majke, i to sa sve cigaretom, posmatra škakljiv prizor komšinice dvogledom. Pesma se završava pitanjem: Mother, did it have to be so high, koje se odnosi na Pinkov zid i učvršćuje mišljenje da je problem koji ga je podstakao na ideju o samoizolaciji u najvećoj meri bio odnos sa majkom.

waters-mother1

Mother | Preuzeto sa www.geraldscarfe.com

Jedna od slika koja prati pesmu „Mother” u filmu je ona u kojoj Pink posmatra majku u krevetu dok pored nje leži iskežen leš. Nimalo prijatan prizor. Naime, pošto je već pomenuto da je glavni junak kao dečak imao običaj da se sklupča i spava pored majke, ova scena bi se mogla protumačiti kao njegova iznenadna spoznaja da ga upravo ta veza sa majkom ubija i koči. Pošto se u filmu na pesmu „Mother” direktno nadovezuje numera „Empty Spaces” posvećena odnosu sa suprugom, može li se zaključiti da je Pink posle ovakve spoznaje pobegao glavom bez obzira tražeći utočište u drugoj ženskoj osobi? Ta osoba bila je njegova supruga, od koje će on, kako se vidi u filmu, takođe tražiti zaštitu. Sa druge strane, prikazano je kako junak svojoj ženi uopšte ne pruža dovoljno pažnje – on je ignoriše, u jednoj sceni pomno prati televizijski program ne obraćajući pažnju da se ona pored njega upravo svlači. Zaključak: glavni junak mnogo zahteva od žene, ali sam nije spreman joj pruži dovoljnu pažnju. Ženska figura mu je neohodna, iako on ne ume sa njom da se ophodi. Upravo ovaj aspekat priče o PInku mogao bi se povezati sa problemom koji je i dalje aktuelan, a to je nedovoljno priznavanje značaja uloge žene u društvu. Potreba za pažnjom prikazana je i u sceni gde se Pink u odsustvu supruge trese u krevetu stežući jastuk, a njegovim mislima prepliću se slike odnosa sa majkom i odnosa sa suprugom. Što se tiče samog Pinkovog braka, nijedna pesma u albumu ne govori konkretno o njemu, što može značiti da Pink ne shvata i ne prihvata niti koncept braka, niti prihvata samu činjenicu da je on već u braku i da mora prihvatiti svoju ulogu u toj situaciji. Ovakva vrsta odbojnosti i straha od supruge vezuje se za pojavu koja potpada pod mizoginiju, a to je uksorofobija. Shodno stalnoj zapostavljenosti, Pinkova supruga će, kako to film prikazuje, naposletku potražiti pažnju i nežnost drugog muškarca. Numera „Empty Spaces” upravo govori o razdoru između supružnika i o odlasku supruge. Njeni stihovi većinom su niz pitanja bez odgovora o tome kako junak ne zna čime da popuni jaz između sebe i svoje supruge, što opet navodi na zaključak da on nije sposoban da sa ženskom osobom ostvari uravnotežen odnos. Interesantno je da se na početku ove pesme kao pozadinska poruka javlja poziv koju je Rodžer Voters dobio od svoje takođe neverne žene Kerolajn. Zato se smatra da deo priče o Pinkovoj ženi nosi njegov autobiografski pečat. Povrh svega, u okviru numere „Empty Spaces”, javlja se opet aluzija na Pinkov zid u stihovima: How shall I fill the final places?/ How shall I complete the wall? što još jednom potvrđuje činjenicu da je njegova izražena mizoginija, ostavljala najveći trag od svih njegovih problema i najviše uticala na njegovu odluku da se izoluje od sveta.

Genijalna animacija Džeralda Skarfa uz pesmu Empty Spaces

Odlazak supruge dobrano je slomio glavnog junaka, a najgore je što on i dalje ne shvata gde to greši u odnosu sa ženama. Povređen i zbunjen, traži žensku osobu koja će mu biti laka usputna zabava, kako i kažu stihovi pesme „Young Lust”: I am just a new boy, stranger in this town/ Where are all the good times, who’s gonna show this stranger around?/ Oh, I need a dirty woman, oh, I need a dirty girl. Kada takvu i pronađe među grupijima, jer Pink je ipak rok zvezda, junak opet nije zadovoljan. U odnosu sa ovom devojkom deluje apatično i nezainteresovano. Pink ponovo razmišlja o svojoj bivšoj ženi i tome kako se njihov odnos hladio. U njemu se nakuplja razočaranje koje će se ispoljiti mahnitim uništavanjem hotelske sobe u prisustvu preplašene devojke, a kulminirati bacanjem televizora kroz prozorsko staklo, kada će devojka iskoristiti priliku i pobeći. Činjenica da ova pesma označava prekretnicu u priči gde protagonista donosi konačnu odluku da izgradi zid potpune izolacije, ukazuje na to da je njegova nemogućnost da sa ženama ostvari i održi odnos privrženosti zapravo predstavljala ključni problem, onaj koji je najviše uticao na to da se distancira od sveta. Ako se posmatra dalji razvoj priče, u periodu kada je Pink već zatočen unutar svog zida, ponovo se javlja čežnja za izvesnom osobom prema kojoj bi osećao bliskost. U numeri „Hey You”, glavni junak upućuje pozive nekome ko je sa druge strane, tražeći izbavljenje od samoće: Hey you, out there in the cold, getting lonely, getting old, can you feel me? Iako se pesma završava rečenicom: Together we stand, divided we fall i shvatanjem da čovek kroz život ne može sam, glavni junak je svestan da iz izvensog razloga nije sposoban da se oslobodi svojih nesigurnosti i mizoginije i sa nekim održi stabilan odnos: But it was only a fantasy/ The wall was too high, as you can see/ No matter how he tries, he cannot break free/ And the worms ate into his brain.

U pesmi „The Trial” gde priča kulminiRa i dolazi do raspleta, opet će najzastupljeniji biti ženski likovi, majka i supruga. Majka se pojavljuje kao zaštitnička figura govorići: I’ve never wanted him to get into any trouble. Uz to se naravno javlja i majčina posesivna privrženost sinu: Why’d he ever have to leave me?/ Worm, your honour, let me take him home. Suprotno majci, bivša supruga nema tako pomirljiv stav prema Pinku. Evo većeg dela njene optužbe:

You should have talked to me more often
Than you did, but no! You had to go
Your own way, have you broken any
Homes up lately?

Upečatljiva animacija The Trial, zaslužan, takođe, Džerald Skarf 

Iz ove strofe vide se zapravo problemi u odsnosu glavnom junaka sa suprugom koji leže u njegovom previše istaknutom individualizmu i tome što nije bio spreman da uloži dovoljno truda u brak, a supruzi posveti očekivanu pažnju. Ipak, da li je u pitanju čist individualizam? Ili bi se iz svega gorepomenutog dalo zaključiti da je glavni problem koji je naveo Pinka da se otuđi od društva bio u njegovom nerazumevanju žena, pa samim tim i nemogućnosti da takav odnos izgradi? Pored toga, nedovoljna prisnost sa suprugom mogu se povezati i sa, nažalost i dalje važećim, društveno-prihvatljivim konceptom ponašanja muškarca, koji mu nalaže da svoja osećanja i probleme drži u sebi i ni slučajno ih ne podeli sa ženskom osobom pored sebe. Iako je protagonista prolazio kroz ozbiljne probleme kao što je gubitak muške figure koja bi mu bila uzor, zatim neshvaćenost koja ga je pratila kao pesnika i muzičara, bunt prema sistemima i naposletku tripovi da je postao neo-nacistički diktator, na kraju će se ispostaviti da oni nisu najvažniji. Naime, svi ovi problemi odlaze u pozadinu, kada se uzme u obzir  da su najzastupljeniji i najupečatljiviji upravo prikazi odnosa sa ženskim osobama, kao i greške koje je Pink u tim odnosima pravio. Da li je ono za čime je težio glavni junak, umesto samoostvarenja umetnika, zapravo bilo ostvarenje stabilne i trajne zajednice sa ženskom osobom, koju on nije mogao da zasnuje upravo zbog svoje mizoginije?

Ako neko ima kuraži da čita mnogo detaljniju analizu priče o Pinku, neka kljucne ovde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *