Vogue: luksuz i drama na plesnom podijumu

Još jednom imamo iznenađenje, jer je časopis Vogue ovde samo inspiracija istomenom plesnom stilu, dramatičnom i ženstvenom, kako manekenke samo poželeti mogu.

Vogue je stil koji na plesni podijum prenosi ekstravaganciju manekenske piste. Ekspresivan i pomalo kontroverzan, podjednako je i mističan. Istoriju pišu pobednici, a kad nema pobednika, onda ima više istorija. Odaberite onu koja vam se više sviđa i zaigrajte vogue!

Prva istorija 

Da li ste se nekad zapitali šta nastane kad zatvoreniku date da prelistava Vogue? Nova modna kuća? Masakr krojačkim makazama? Ne, o tome više u drugim rubrikama. Nastane novi plesni stil!

Usamljen u zatvorskoj ćeliji 80-tih godina prošlog veka, čovek lista časopis u potrazi za nečim lepim na ovom svetu – uglavnom lepim devojkama. Padne mu na pamet da bi svako trebalo da živi takav život – glamurozan i sjajan, gde je svako ono što poželi da bude i ima sve što želi da ima. Počinje da oponaša položaje tela manekenki, i tako u podzemlju počinje da se razvija novi stil – nazvan po samom časopisu od kog je potekla ideja.

Preuzeto sa http://www.peacheschrist.com/?p=10305

Preuzeto sa www.mtv.com

Druga istorija

Za drugu verziju nastanka ovog plesa, onu pravu*, vezuje se ime House of Ninja. Ako ste gledali, na primer, Step up 3D, imate predstavu šta takav naziv može da znači u plesnoj rubrici, i u pravu ste. Ako niste gledali film, pogledajte ga, a mi ćemo vam reći da je House of Ninja plesna grupa. Ali ne bilo kakva. Naime, oni nisu samo underground, oni su LGBT underground. Nastali 1982. u Njujorku, oni su uglavnom napisali drugu istoriju Vogue-a, na čelu sa vogue ikonom i osnivačem grupe, Vilijamom Likom. I nakon njegove smrti, vogue nastavlja da živi, a House of Ninja da pobeđuje na takmičenjima.

Prema ovoj verziji istorije, vogue se prvobitno zvao „presentation”, i  nastao je u SAD-u ’60-tih, kao ples inspirisan šou-devojkama Vegasa.  Započeo je na plesnim podijumima Harlema, ali su ga „vogeri” popularizovali vežbajući u klubovima, što je pomoglo da veliki broj ljudi sazna za ovaj stil.

Kako se igra Vogue?

Voguing je ples kojim se podražavaju manekenske poze kombinovane sa oštrim, naglašenim plesnim pokretima pri kojima su ruke, noge i uopšte celo telo pod pravim uglovima. Veoma je dramatičan, brz i pre svega ženstven, mada ga u praksi mnogo bolje izvode muškarci. Pokreti su prenaglašeni, posmatraču sa strane čak iskarikirani. Što ne znači da nisu naporni i da ne postoje pravila.

Postoji tri vrste poza – reklamiranje šminke podrazumeva postavljanje ruku u položaj kojim se pažnja usmerava na oči (maskara), usne (karmin), celo lice, ili, pak, kosu. Druga mogućnost je da reklamirate odeću – uhvatite kraj majice ili pogledate ka ispruženoj nozi da biste naglasili svoje štikle. Treća opcija je reklamiranje tela, pri čemu se izvođač namešta tako da istakne grudi, noge, ili šta god da smatra svojim atributom. Naravno, bez vulgarnosti – ruka na kuku, na primer, ne na samoj zadnjici.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=quvm8AmJaHs]

Iako vogue najviše karakterišu upravo poze, one su najjednostavniji deo plesa. Gimnastika, akrobatika, sve je dozvoljeno. A, po nekim izvorima, vogue koristi čak i tehnike joge!

Od pokreta se ističu padovi – svi mogući načini da vrtoglavom brzinom završite na podu, ali opet u nekoj od poza: što dramatičnije, to bolje. Da li ćete da se okrenete pa se spustite, ili ćete iz skoka da se dočekate na sve četiri – izbor je ograničen samo mogućnostima vašeg tela da posle toga ostane u jednom komadu. Takođe se ističe karakterističan način hoda – podražavanje manekenskog hoda po pisti koje se naziva walking femme. Kukovi istureni napred, torzo nazad, na prste kao da smo u štiklama od 15cm, i napred ka naših milion dolara. Probajte i shvatićete zašto tako malo ljudi ima milion dolara.

Istorija se nastavlja

 

 

Sa razvojem stila, razvijali su se i podstilovi, pa se sada razlikuju old way, new way i Vogue Femme o kom je uglavnom i bilo reči u ovom tekstu. Voguing je najviše popularizovala Madona, čiji spot za pesmu „Vogue” obiluje plesnim pokretima ovog stila, mada bez gimnastičkih pokreta. I dan danas ga koristi – oštri i naglašeni pokreti pri kojima su šake pod pravim uglovima potiču upravo iz pariskog ili njujorškog podzemlja – zavisi koja istorija vam se više dopadne.

*Tekst ispravljen 25. juna; zahvaljujemo Vesni za ispravke.

4 komentara

  • Vesna says:

    Svaka Vama čast što želite da predstavite kulturu određenog plesa, ali molim Vas, ako sledeći put budete pisali o Voguingu, raspitajte se malo bolje o istorijatu istog..čisto da Vam se ne bi dešavale kardinalne greške kao što je ta da Voguing ima dve istorije. Poslušajte intervju Benny Ninje, oca House of Ninja , koji priča o jednoj jedinoj istoriji nastanka Voguinga. Pogledajte film Paris is burning i shvatite da Voguing nije nastao iz Pariškog podzemlja, već se začetnik vogue plesa zvao Paris Dupri.
    Dalje tri vrste poziranja u voguingu su: catalogue, commercial i coture. Simulacija manekenskog hoda je element koji se zove catwalk, a voguing nije ženstven ples, već je to samo jedan njegov stil – vogue femme.
    Ne želim nikoga ovde da nipodaštavam, niti uvredim,ali shvatite da me kao plesača koji je dobar deo svog vremena posvetio vogingu, kao nekoga ko je taj ples učio od Javier Ninje, Aus Ninje, Archie Burnetta…vređa iznošenje netačnih informacija.

  • Milica Mišković says:

    Draga Vesna, hvala ti za komentar!

    Cilj ovog teksta je najpre da zainteresuje čitaoce da se i sami više raspitaju o Vogue-u. O svakom stilu može, i trebalo bi, da se napiše čitava knjiga. Za potrebe ovog članka odabran je drugačiji pristup.
    Priču o zatvoreniku koji čita Vogue sam čula i bila mi je zanimljiva; i sama sam je shvatila kao neku vrstu urbane legende, zbog čega je i predstavljena šaljivim tonom. Hvala što si ukazala na grešku, napravili smo izmenu, i nadam se da je sad jasno da je druga verzija koju dajem ona prava.
    Što se tiče ‘stručne terminologije’, nju je bolje izostaviti jer čini tekst praktično nečitljivim. Sjajno je kad se uči od velikih imena koja znaju kako se šta zove; ja ipak više volim plastično objašnjenje kako šta izgleda.
    Vogue Femme i jeste ono što ovde opisujem, jer sam taj stil učila. Hvala što si mi ukazala na propust, dodali smo da je tekst uglavnom o tom stilu, a ne Vogue-u uopšteno.

    Još jednom ti hvala za sugestije! Nadam se da te nismo previše uvredili i da ćeš nastaviti da čitaš Kokošku! 🙂

  • Vesna says:

    Ako želite da izbegnete terminologiju, nemojte je spominjati. Samo sam ukazala da se umesto jednog naziva upotrebi
    drugi – što je isti kostur teksta sa pravim informacijama, i to nikako ne bi izmenio kontekst niti zbunilo čitaoce.

    Paris Dupri nije urbana legenda, već taj zatvorenik, kreator Vogue plesnog stila – upravo iz zatvora.
    House of Ninja je jedna od – čak ne ni prva , kuća voguinga.
    Ako vas zanima više o svemu tome, poručite knjigu Voguing and the house ballroom scene of new York city 1989-1992. I za kraj, ako već govorite o Vogue Femme stilu, onda bar ispravite stavke da je oštar i linearan jer to nije.
    Ne znam koja je Vaša profesija, ali ako želite da se bavite ovim plesnim stilom i zanima Vas viš o tome, sagledajte informacije iz svih uglova..internet je koliko dobar toliko i loš za učenje neih stvari. Ili pak – dođite u novi Sad na vogue class.

  • Milica Mišković says:

    Draga Vesna, još jednom hvala na sugestijama.

    Ponoviću da cilj ovog teksta nije bio esej o Vogue-u nego kratak prikaz koji bi potencijalno zainteresovao čitaoce. Netačne informacije smo, zahvaljujući Vašim ispravkama, uklonili iz teksta. Sloboda autora je da temi pristupi na svoj način. Hvala što ste preporučili dodatnu literaturu za sve kojima se ovaj članak dopao.

    Srdačan kokošiji pozdrav za vas i Novi Sad. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *