Ubice ili Hemingvej na ruski način

Tarkovski snima odlične filmove još od 1956. godine, kada je snimio svoj prvi film Ubice, zasnovan na priči Ernesta Hemingveja.

Snimanje u toku na VGIK

Snimanje u toku na VGIK

Kako bi izgedalo kada bi se delo Ernesta Hemingveja ekranizovalo na ruski način? Možda se upravo ovo zapitao Andrej Tarkovski kada je odlučio da snimi svoj prvi film pod nazivom Ubice (Убийцы), rađen po istoimenoj priči Ernesta Hemingveja. Bio je to ujedno i prvi film u Rusiji snimljen po tekstu stranog autora.

Ovaj film nastao je 1956. godine na VGIK, što će reći Sveruskom institutu kinematografije, najstarijoj školi filma na svetu. Ideju da ga snimi dobio je tada još student, a kasnije jedan od najpoznatijih ruskih reditelja, Andrej Tarkovski. Ubice su bile njegov prvi, studentski film, a snimio ga je u saradnji sa kolegama Aleksandrom Gordonom i Marikom Beiku. Film traje 19 minuta, snimljen je u crno-beloj tehnici i podeljen na tri scene; prva i poslednja odvijaju se u gostionici i režirali su ih Tarkovski i Beikuova, dok se središnja scena odigrava u sobi junaka Olje Andersona, a režirao ju je Gordon.

ko li su ovi

,,Ko li su ovi?“, verovatno se pitao Džordž (A. Gordon) na početku filma

Sam izbor teme filma podstaknut je time što su pedesetih godina u Rusiji prvi put objavljena sabrana dela Ernesta Hemingveja, a sam je Tarkovski izjavio kako je u Ubicama prepoznao „tragičnu priču, prožetu dubljom istinom”. Svi glumci su, takođe, bili studenti VGIK, dok se sam Tarkovski pojavljuje u ulozi neimenovanog posetioca gostionice. Zanimljivo je da u toj sceni zvižduće pesmu „Lullaby of Birdland”, poznatoj u Rusiji zahvaljujući tada aktuelnoj radio-stanici Broadcast America. Tarkovski je pesmu ubacio spontano, što malo podseća na onaj momenat u filmu The Clockwork Orange kada Aleks zapeva „We’re singing in the rain…”. Sam postupak Tarkovskog je interesantan, jer je u tmurnu Hemingvejevu priču ubacio numeru koja se pedesetih godina smatrala simbolom slobode. Ovu odluku mladog režisera, kao i celokupan sadržaj filma, vrlo je pohvalno ocenio tadašnji vođa klase, Mihail Rom.

tarkovski sa t jebotsunce

Andrej Tarkovski (1932-1986) iz kasnijih dana

Radnja filma započinje u Džonovoj gostionici u gradiću Samitu gde, poput običnih posetilaca-namernika ulaze dvojica mladića, Maks i Al. Da su u pitanju malo opasniji momci biće jasno kada vlasniku počnu upućivati sve drskije naredbe, a naročito kada momka iz gostionice, Nika Adamsa, ostave vezanog zajedno sa kuvarom na podu kuhinje. Avaj, plan ubica se izjalovio –  Šveđanin Olja Anderson koga je trebalo da smaknu i zbog kojeg je nastala čitava pometnja, neće po svom običaju doći da večera u gostionici. Maks i Al ovoga puta odlučuju da oslobode Adamsa i kuvara i poštede Džordža, pošto je on ipak prihvatio da sarađuje sa njima. Naime, objašnjavao je gostima da je kuvar bolestan, kako bi oni uz prigovore napustili lokal i ostavili ubice da na miru obave svoj posao. Pod utiskom čitave situacije, Adams posećuje Andersona u njegovoj hotelskoj sobi, što predstavlja središnju scenu filma. Anderson odbija da mu objasni zbog čega ga ubice traže i prosto mu zahvaljuje na poseti. Poslednja scena filma odvija se ponovo u unutrašnjosti gostionice i prikazuje razgovor Adamsa i Džordža, dok Džordž nagađa kako Andersona verovatno traže zbog nekakve izdaje, jer to je, smatra on, najčešći razlog za ubistvo. Naposletku, Adams odlučuje kako će napustiti grad, jer ne može da razmišlja o tome kako Anderson čeka sam u sobi, znajući da će biti ubijen. „A ti nemoj da razmišljaš!”, odgovara mu Džordž i tom replikom film se završava.

poslednja scena

Aleksandar Gordon i Julij Fajt kao Dordž i Nik Adams

Zanimljivo je da je ovom kratkom studentskom filmu prethodila samo jedna, prva adaptacija Hemingvejevih Ubica iz 1946. Ona, kao i sve kasnije ekranizacije pripadaju američkoj produkciji. Neobično je što je Tarkovski, kao filmadžija-početnik u tadašnjoj Sovjetskoj Rusiji, odlučio da se bavi baš ovim delom. Uprkos tome što je ovaj reditelj pripadao drugom području i mentalitetu u odnosu na autora dela, kroz film je uspeo da prenese napetost i surovost priče, Hemingvejev sarkazam i motiv prijateljstva. Jedino je neobično kada se usred replika na ruskom izgovore imena Džordž, Adams ili Anderson. Ako biste da čujete kako to zvuči i, uostalom, vidite kako je mladi Tarkovski sa kolegama obradio Hemingvejevu priču, evo linka za ceo film:

http://www.ruskidom.rs/ru/film/?tubepress_page=2

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *