Ubica koji je jednom ubio pile

Mit o Čarlsu Mensonu Čarls Menson je noćna mora hipstera. To nema nikakve veze sa njegovim zločinima, povezanošću sa ubistvom Šeron Tejt (glumice i žene…

Mit o Čarlsu Mensonu

Čarls Menson je noćna mora hipstera. To nema nikakve veze sa njegovim zločinima, povezanošću sa ubistvom Šeron Tejt (glumice i žene Romana Polanskog) u osmom mesecu trudnoće ni sa činjenicom da provodi život u zatvoru, već sa time da je, slobodno možemo reći, najpopularniji i potpuno mainstream zločinac. O njemu je napisano stotine knjiga, njegovom oslobođenju posvećena je gomila blogova na internetu, njegov lik je na knjizi 501 najozloglašenijih zločina, on je najpoznatiji serijski ubica… Ali, čekajte malo – pa on nije serijski ubica!

Da li je Čarls Menson uopšte ikada ikog ubio? „Ubio sam pile jednom.“ Menson je spremno odgovorio na to pitanje 1970. Ovaj njegov odgovor se nije pokazao lažnim – iako je definitivno kriv za kovanje zavere za ubistvo više ljudi (brojke variraju – od oko sedam, pa sve do preko devetoro ljudi), on sam ta ubistva nije počinio; to je prepušteno članovima (prvobitno hipi) kulta čiji je on bio vođa, poznatim kao „Menson porodica“. Ovo nije jedina lažna priča koja se ponavlja o Mensonu. O Mensonu i „porodici“, superzvezdama kriminala, ispričane su mnoge priče, legende i mitovi uz pomoć medija. Moj posao danas je da neke od tih mitova „razbijem“ (bez sponzorstva Discovery-ja!)

Čarls Menson je išao na audiciju za „The Monkees“

Iako zvuči urnebesno, ova urbana legenda se provlači još od 1965! Čarls Menson jeste bio muzičar koji je verovao u svetlu budućnost svoje karijere, ali, uprkos tvrdnji DJ-a Rodnija Bingerhajmera da ga je video na audiciji, ova legenda je lažna. Postoje očiti dokazi – sa 30 godina Čarls je bio malčice prestar da bi se predstavio kao neko ko spada u grupu momaka u rasponu od 17 do 21 godinu starosti, što je zahtevano na audiciji. Takođe, što je važnije, Menson je služio jednu od svojih mnogobrojnih zatvorskih kazni, a pošto audicija nije bila održavana u zatvoru Los Anđelesa na ostrvu MekNil, teško da je mogao da  prisustvuje.

Čarls Menson na sudu. Preuzeto sa www.crimerack.com

Čarls Menson na sudu. Preuzeto sa www.crimerack.com

Čarls Menson je najgori i najopasniji čovek

Trenutno, sigurno nije, jer se nalazi u zatvoru već neko vreme i nema izgleda da će odatle skoro izaći. Međutim, čak i ako to zanemarimo, teško je za bilo koga reći da je najgori ili najopasniji, a da ostanemo imalo objektivni.

Ipak, na „Skali zla“ koja je korišćena u dokumentarcu Most Evil, Menson zauzima XV mesto od XXII. Istina, nalazi se na dvanaest pozicija više od Lesli Van Houten, članice kulta, ali i dalje sedam pozicija manje od ozloglašenih imena Damera, Čikatila, Brejdija i Gejsija. Šta to znači (sem činjenice da smo kompleksnu psihologiju prikazali putem smešne skale)? To znači da je Menson okarakterisan kao „psihopatski hladnokrvni lančani ubica“, u čijim zločinima nema sadizma ili mučenja kao primarnog motiva, a, priznaćete, to zvuči mnogo gore.

Čarls Menson je imao fer, normalno suđenje

Netačno. Pod time ne mislim: „Pogrešno je osuđen, treba da bude na slobodi, sve je to zavera američke vlade!“, već je činjenica da je suđenje bilo cirkus. Čak i pre početka procesa, Menson je postao „politički problem“, jer ga je tadašnji predsednik SAD-a, Nikson, javno osudio nazivajući ga „opasnim vođom kulta“. Verovatno zbog broja ljudi iza zločina, same organizacije, izbora žrtava, ali i činjenice da se sve odigravalo oko Holivuda, slučaj je bio medijska senzacija, a gde su mediji, tu je i pometnja. Predsednikove i medijske osude su bile dobro poznate i šansi za objektivno suđenje nije bilo. Sve je postalo zabavnije kad je Menson  odlučio da sam sebe brani, pojaviši se prvog dana suđenja sa izrezbarenim X na čelu (koje je kasnije evoluiralo u svastiku). Menson devojke su pevale, pristalice gravirale krstove ispred sudnice, a tokom završne reči je rekao svom advokatu da sedne i ućuti. Ne bih dalje išla u detalje, generalnu sliku možete steći i ovako.

Ako vam to nije bilo dosta dokaza, evo snimka devojaka da vam malo dočara atmosferu.

Čarls Menson želi i treba i da izađe na slobodu

Pitanje Mensonove slobode se pokazalo kao subjektivna stvar tokom godina, uz brojne grupe ljudi koji neprestano prave peticije da ga puste „jer ništa nije skrivio“. Pitanje tačnosti te izjave ovde neću postavljati, ali ću napomenuti da se sud države Kalifornije verovatno svaki put glasno nasmeje kad im neko pošalje pismo.  Da li će izaći na slobodu uopšte i nije pitanje – naravno da neće.

Međutim interesantno pitanje je da li sam Menson želi da izađe na slobodu. Izgleda da je na ovo odgovor ne. Nije se pojavio na saslušanju 2012. za uslovni otpust, a ranije je izjavio: „Ako me stavite u zatvor, to ništa ne znači jer ste me izbacili iz predhodnog. Nisam tražio da budem pušten. Sviđalo mi se tamo jer volim sebe. Volim da budem sam sa sobom. U vašem svetu je teško jer su vaša shvatanja i vaše vrednosti drugačije“ Posle više od pola života u zatvoru i on sam se slaže da bi se teško navikao na spoljni svet. „Sad sam previše lep da bih bio slobodan“, izjavio je. Šta god to značilo…

Čarls Menson je serijski ubica

Kao što je već na početku ovog teksta objašnjeno, ne, Čarls Menson nije serijski ubica. Pitanje je da li je Čarls Menson i ubica. Sva ubistva koja su

Mensonova novija slika iz 2011. Preuzeto sa www.syracuse.com

Mensonova novija slika iz 2011. Preuzeto sa www.syracuse.com

povezana sa njim ili nisu dokazana ili su počinjena od strane članova „porodice“, poput Teksa Votsona, Suzan Etkins, Patrišije Krenvinkel itd.

Šta je serijski ubica uopšte? Po definiciji FBI-a, preuzete sa njihovog sajta, serijski ubica je onaj koji ubije dve ili više (pre je bilo tri, ali je kvota smanjena) osobe sa značajnim pauzama između, poznatim kao „period hlađenja“. Ovaj termin u rečnike ulazi tek 70-ih godina, neki kažu da ga je prvi skovao Robert Resel, neki tvrde da je to bio Pirs Bruks, ali svakako postaje popularizovan tek 80-ih i kasnije. Masovni ubica je termin za onoga ko odjednom ili u kratkom vremenskom periodu ubije četvoro ili više ljudi, dok lančane ubice ubijaju na različitim mestima, ali u kraćem vremenskom periodu. Iz ovoga dolazimo do zaključka da ni FBI ne bi mogao da okarakteriše Mensona kao „serijskog ubicu“, dok bi članovi Menson porodice pre bili lančane ubice.

Što se tiče drugih, široko rasprostranjenih mitova – ne, Menson nije član Arijske Braće, nije zlostavljan u zatvoru, nema rak prostate i nije u samici, izolovan, niti se krije u svojoj ćelili. Čak možete i da mu pišete, mada ne odgovara svima, ne odgovara često i ne odgovara uvek smisleno.

Sve što ste hteli da znate o pojmu serijskih ubica, a niste smeli da pitate!FBI podela serijskih ubica iz „Priručnika za klasifikaciju zločina“ deli ih na organizovane, neorganizovane i, nešto ređe, pomešane. Organizovani planiraju zločine vrlo metodološki, često kidnapujući žrtve sa jednog mesta, ubijajući na drugom i ostavljajući na trećem. Imaju tendencije ka osrednjem ili većem IQ-u (preko 113), često napadaju strance i imaju solidno znanje o forenzici i zakonu. Neorganizivani često imaju niži IQ, oko 92, impulsivniji su, koriste drugačije načine ubijanja, nemaju jasan MO (modus operandi) i ne zamaraju se skrivanjem tela.Postoje razni stereotipi o serijskim ubicama, da su to isključivo beli mušakrci, Amerikanci, potpuno odvojeni od sveta. Iako većina možda i spada u tu grupu (76% su Amerikanaci, 84% su belci, 90% muškarci), serijskih ubica ima i u Evropi (Engleska, Francuska i Nemačka prednjače), u različitim rasnim grupama, ali i drugog pola. Oni mogu da budu potpuno uklopljeni u društvo, normalnog socijalnog života i karijere, a postoji i veliki broj ubica sa visokim obrazovanjem.Oni koji imaju strah od serijskih ubica, nikako ne bi trebalo da žive u Kaliforniji jer je odatle 16% serijskih ubica – razmislite o prelasku u Mejn, Severnu Dakotu, Montanu, Vermont ili na Havaje. Zaobiđite Teksas, Njujork, Ilinois i Floridu.Međutim, koji su motivi da se ubije popriličan broj često nepoznatih ljudi? Jedna klasifikacija motiva deli ih na vizionarske (oni koji pate od psihoze, pa misle da im komšijski pas naređuje da ubijaju – istinita priča), misionarske (često određeni na neku grupu koju treba istrebiti), hedonističke (koji ubijaju u svrhu požude, uzbuđenja ili nekog profita), u svrhu moći i kontrole i pod uticajem medija ili zarad medijske pažnje. FBI nudi drugu klasifikaciju motiva, napominjući da je to isključivo generalizacija i nepotpuna klasifikacija. Motivi koje nabrajaju na sajtu su bes, beneficija od strane kriminalnih preduzeća, finansijska dobit, ideologija, moć ili uzbuđenje, psihoza i seksualni porivi.

 

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *