Tolkinove epske junakinje

Kao i svaki književni žanr, epska fantastika nudi dosta likova sa kojima se možete identifikovati – ako ste muško. Stereotipni prikazi žena zamore ženske fanove već posle trećeg serijala knjiga: poistovetiti se sa ulogom „dame u nevolji“ nije lako, i većina takvih likova izaziva prevrtanje želuca. Retki primeri iz Tolkinovih romana pokazuju da žanru nisu neprirodne ili nesvojstvene inteligentne žene jakih i dobro razvijenih ličnosti, koje same ubijaju zmajeve, ili se pak združe sa njima. Pitamo se, onda – zašto ih nema više?

Tolkinov svet

Tolkinov svet

Pitanje uloge žena u epskoj fantastici je veoma kompleksno, jer se  žanr oslanja na stare epske priče i mitove, u kojima su rodne uloge jasno podeljene. Danas autori pokušavaju da izađu iz tog stereotipa praveći od ženskih likova muškobanjaste ratnice, otuđene od ženstvenosti. Pa ipak, da li su ženstvene osobine do te mere nespojive sa snagom karaktera, da je potrebno ženi obući pantalone? Prikazivanje baš svake žene kao jednako fizički jake kao njeni muški saputnici vodi u netačnu pretpostavku da je fizička nadmoć jedini, ili naprosto najbolji izraz snage. A, uprkos prividnom osnaživanju, ovakvim likovima zapravo nedostaje direktno uticanje na radnju i rešavanje zapleta.

Kao primer ovakve nejednakosti polova u epskoj fantastici, kritičari uglavnom uzimaju oca žanra, Dž.R.R. Tolkina, zamerajući mu to što Hobit nema nijedan ženski lik, Gospodar prstenova ženama posvećuje samo par stranica, a u Silmarilionu, kroz koji prolazi mnoštvo likova, samo 19% njih su ženskog roda.

Međutim, Tolkin nije u potpunosti marginalizovao svoje ženske likove. Njihova dela, moć koju poseduju i snaga njihove volje nimalo ne zaostaju za onim kod muških likova, šta više, one su heroine sopstvenih avantura. Ovi ženski likovi poseduju suštinsku dubinu i lepo su razvijeni da, iako su malo zastupljeni u priči, možemo da stvorimo vrlo jasnu sliku o tome ko su i šta su, i kako utiču na protagoniste. Dobar primer slikovitosti njegovih likova vidimo u Beladoni Bagins: Tolkin je o njoj napisao par redova, ali su nam oni pružili jasnu sliku o mladoj hobitskoj ženi, avanturističkog duha, neprimerenog njenom narodu, koji je ona prenela svom potomku Bilbu. Bez te porodične crte, u Bilbu se ne bi javila iskra znatiželje za avanturom i ne bi bilo cele čuvene legende o hobitu koji je napustio Okrug. Tolkin jeste bio škrt na stranicama, ali sve ženske likove načinio je epskim.

Princeza, ratnica i matrijarh

U književnoj trilogiji Gospodar prstenova, kroz likove Ervene, Jovajne i Galadrijele, Tolkin predstavlja različite modele snažnih ženskih likova koje uspevaju da ostanu karakteristično ženstvene. Ervena je nežna i puna nade i smirenosti: čekajući da joj se dragan vrati, odano i bezuslovno veruje da će ga ponovo videti. Ona je i tragična heroina, jer iako su na kraju ponovo zajedno, s njim će provesti samo onoliko vremena koliko je njemu ostalo da živi, i biti prinuđena da ga gleda kako umire. Mnogi kritičari njen lik opisuju kao anti-feministički, zanemarujući snagu njene ličnosti i odlučnosti. Međutim, osobine poput predanosti, nesebičnosti i požrtvovanosti, premda povezane sa stereotipom ženske pasivnosti, u stvari su odlike nimalo slabog karaktera.

Kontra-težu ovakvom liku pruža rohanska princeza Jovajna, slobodoumna, nemirnog duha koji joj pomaže da porazi najljućeg neprijatelja. Dok je Ervena spokojna i mirna, zadovoljna svojim položajem, Jovajna se oseća kao zatočenica. Rastrzana je između želje da pomogne svom narodu u borbi i ljubavi i odanosti prema kralju, koji od nje zahteva da se kloni opasnosti i drži uloge poslušne princeze koja će voditi brigu o domu. Ona odbija da gleda kako njena zemlja pada u beznađe pred njenim očima i rešava da se pokrene i uradi nešto povodom toga, te se prerušava u muškarca ne bi li odjahala sa vojskom svog ujaka, kralja Rohana. Njoj je draža časna smrt uz svoje saborce, nego kukavičko čekanje ishoda bitke iza sigurnosti zidina tvrđave.

Može se reći da je Tolkin ovde prvi stvorio osnovu za muškobanjastu ratnicu, koju su mnogi pisci kasnije uzeli kao šablon po kome će šturo i neadekvatno prikazivati snažne žene u svojim delima. Ipak, iako se morala prerušiti u muškarca da bi otišla u rat, Jovajna ga je dobila baš zato što je bila žena. U legendarnoj sceni borbe protiv Lorda Nazgula, on joj se obraća rečima da ga „nikakav živ čovek ne može poraziti“, na šta se ona nasmeje, skine kacigu i otkriva svoju plavu kosu govoreći: „Ali nikakav ja živ čovek nisam! Ti gledaš u ženu“. Pobedivši najstrašnijeg Sauronovog slugu, ona se uzdigla daleko iznad bilo kog heroja u tom boju, čak i Aragorna, kome se divila kao ratniku. Tim činom Tolkin je uspešno sjedinio ideju ženstvenosti i junaštva.

Balans ovakvim kontrastima ženskih likova Tolkin nam je pružio u vidu lika i dela Galadrijele, vilenjačke kraljice i matrijarha neverovatnih moći, kako umnih tako i magijskih. Ona je drevna i plemenita, ali jake volje i želje da svojim podanicima pruži „raj na zemlji“, u kome je rođena i kome se vratila tek kada je okajala greh zbog kog je bila prognana. Jedna od njenih glavnih moći je da svojim umom dosegne misli drugih i vidi šta je u njihovom srcu, te je u Valinoru, rajskoj zemlji, bila jedina koja je videla tamu i opasnost koju je u srcu nosio Feanor, tvorac magičnih dragulja Silmarila. Njen greh je bio taj što mu se uprkos tome pridružila u pobuni protiv bogova, želeći da ode u Srednju zemlju, gde će pronaći kutak koji će oblikovati svojim moćima i upravljati njime.

Tokom svog dugog života bila je svedok borbe vilenjaka i Morgota, palog boga kome je Sauron bio sluga, ali nije aktivno učestvovala smatrajući da su samo bogovi dovoljno moćni da ga sruše. Umesto toga nosila je svoju pokoru zbog napuštanja Valinora. Krila je od svojih sunarodnika svoju ulogu u pobuni, i stidela se svoje hirovitosti i nezrelosti kada je u tom trenutku podržala nekoga kome nije ni verovala, samo da bi dobila priliku da koristi svoje neverovatne moći. Čekanje nije uticalo na njen ponos, te je odbila ponudu bogova da se vrati kući posle konačnog Morgotovog poraza. Vremenom, ona se preobražava iz gorde vilenjačke princeze u kraljicu koja je svoju mudrost stekla učivši iz svojih grešaka. Prva je uvidela opasnost od Saurona i njegovog prstena, načinivši tri vilenjačka da mu se odupru, pritom stvorivši Savet Mudrih. Svoj greh je napokon iskupila odolevši iskušenju Prstena, jer Valinor je napustila želevši da vlada, a Prsten bi joj pružio neograničenu moć. Napokon je pronašla mir i, posle Sauronovog poraza, vratila se u zemlje u kojima je rođena. Može se reći da je ona jedna od najmoćnijih vilenjaka koji su ikada hodali zemljom, i jedino biće kojeg se Sauron bojao. 

Ljubavni jadi Tolkinovih žena

Ženski likovi koje Tolkin stvara su raznoliki, ali kada su u pitanju ljubavne veze ženskih i muških likova, on se drži jednog obrasca: žene su jače od svojih muškaraca, nalaze se na višem društvenom položaju i magijski su moćnije od njih, ali sve one žrtvuju svoj status zbog ljubavi. Ovakav odnos prati Tingola i Melijanu, Aragorna i Ervenu, kao i najpoznatiji ljubavni par Srednje zemlje, Berena i Lutijenu. Melijana, polu-boginja, napušta rajske vrtove ne bi li živela sa Tingolom, kraljem vilenjaka, dok se Lutijena, njihova ćerka, odriče svoje besmrtnosti ne bi li spasila Berena, koji je čovek. Kao i Arvena, ove dve žene su se suprostavile svojim očevima i iskoristile svoju romansu kao „beg iz zlatnog kaveza“. Njihovi muškarci im duguju i svoje živote; u više navrata one su ih iz nevolja spasavale upravo sopstvenim rukama, ili moćima. Šta više, svaki put kada je Beren upadao u smrtnu opasnost Lutijena je bila ta koja ga je spasavala, a kada jednom prilikom nije bila kraj njega, on je poginuo. Ne prihvatajući smrt kao prepreku njihovoj ljubavi, ona odlazi u rajske zemlje gde tužbalicom moli boga podzemnog sveta da njih dvoje budu zajedno makar u zagrobnom životu – što je bilo nemoguće, jer ljudske duše posle smrti počivaju na drugačijem mestu od vilenjačkih. Na to se bog smilovao i kao ljude ih vratio u život, za šta je cena bila Lutijenina besmrtnost.

Ne treba daleko tragati za inspiracijom za ovu sveprisutnu temu: radi se o romansi između Tolkina i njegove žene. Ona je bila protestantkinja, on katolik, i njihove porodice su se protivile njihovom braku. Posle mnogih turbulencija i prepreka na koje su nailazili, ona se odrekla svoje vere i prihvatila njegovu, žrtvujući svoj status i suprostavivši se željama svojih roditelja. Upravo je ona, žena duge crne kose, prelepog glasa i jake volje, bila inspiracija za likove Lutijene i Ervene.

Žene, vilenjakinje, boginje

Tolkinove žene su, ma kako malobrojne, veoma moćne – uglavnom moćnije od muških likova s kojima dele avanture. Pored spomenutih heroina, vredne pomena su i Halet, žena-ratnica koja je posle smrti oca i brata spasla i održala svoje pleme; Idril, koja je sama uvidela opasnost koja se sprema njenom rodnom Gondolinu, i na vreme spasla preživele svog naroda otkrivši tajni prolaz iz opkoljenog grada; Andret, koja je iz preživljene tragedije izvukla najbitnije lekcije, postala jedna od najmudrijih žena Srednje zemlje i nije se ustručavala debata sa vilin-kraljem Finrodom; Moravena, žena čijoj su se hrabrosti i istrajnosti divili i vilenjaci i ljudi; Elviga, koja je sprečila da veličanstveni Silmaril ne padne u pogrešne ruke bacivši se sa njime u more. Posebno treba izdvojiti i boginje Vardu, kraljicu Valara, gospodaricu svetlosti i zvezda i najvoljeniju od svih bogova, jedinu koje se sam Morgot plašio, i Javanu, boginju odgovornu za floru i faunu sveta, koja je stvorila dva sveta drveta Valinora, od čijih su plodova nastali Sunce i Mesec, a od svetlosti Silmarili.

Svaka od ovih žena posedovala je jedinstvenu snagu i karakter, i svaka je oličenje različitog mogućeg modela ženstvenosti. Žene mogu posedovati pasivnu unutrašnju snagu Ervene, biti politički moćne kao Idril, imati mistične moći kao Galadrijela ili fizičkom snagom braniti svoj narod, kao Halet i Jovajna. Tolkin nam poručuje da su svi ovi vidovi ženstvenosti postojani, ispravni i dostojni divljenja. Tolkin je svojim ženama dao da budu žene, i kao takve budu jednake muškarcima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *