Stvorenje iz močvare: Kako je Alan Mur od biljke napravio boga

Alan Mur je od veoma naivnog, pomalo neoriginalnog i nimalo uspešnog horor serijala uspeo da načini metafizičko remek-delo mejnstrim stripa. Pokušavamo da sažmemo 40+ epizoda koje je napisao.

Stvorenje iz močvare, kao stripski junak, ne spada baš među prvih pet, deset, pa možda čak i dvadeset asocijacija kada se pomene izdavačka kuća DC. Razlozi tome su brojni (odsustvo spandeksa, nedefinisanost žanra, pasivna promocija, itd), ali nisu uvek i opravdani. U prethodnih četrdeset i kusur godina, koliko ovaj lik postoji, u DC multiverzumu se izdešavalo mnogo toga, a opet, skoro sve je zaobišlo kontinuitet priče neobičnog močvarnog stvora. Pokušaćemo da pokažemo da i on zaslužuje da mu se posveti pažnja.

Koreni

Za početak, evo kratkog istorijata lika, za one koji nisu upoznati: Naučnici Alek i Linda Holand su izumeli tzv. bioobnavljajuću formulu, namenjenu poboljšanju rasta biljaka. Uprkos pretnjama i unosnim ponudama, odbijaju da prodaju „recept“ jednoj terorističkoj organizaciji, usled čega njeni agenti pokušaju da likvidiraju Aleka pomoću eksploziva. Prekriven formulom i u plamenu, Holand uleće naglavačke u močvaru…

svompi origin

Znate ono šištanje kad vreo tiganj stavite pod česmu? Pretpostavljamo da je tako zvučalo. (klik za veći prikaz)

…da bi iz nje izronilo Stvorenje iz močvare. Očigledno, sastojci formule su se pomešali sa njegovim telom i stvorili čudovište. Pomalo generično, ali šta drugo da očekujemo od sedamdesetih.

U međuvremenu, agenti ubijaju Lindu.

svompi origin2

Preterano dramatični narator, srećom, nije prisutan kroz ceo serijal. (klik za veći prikaz)

Rane priče osciluju između naučne fantastike i horora. Čudovišni Neljudi su Močvarkovi (zovimo ga tako) prvi protivnici, predvođeni zlim naučnikom/čarobnjakom Antonom Arkanusom, koji ubrzo postaje arhineprijatelj protagoniste. Takođe upoznajemo i njegovu nećaku, Abigelu „Abi“ Arkanus,  koja je na početku serijala jedan od ključnih sporednih likova, a kasnije postaje centralni. Pojavljuju se vukodlaci, vešci, roboti, duhovi, mutirani crvi i neka drevna bića zasigurno inspirisana Lavkraftovim pričama. Veza sa širim DC univerzumom ostvaruje se pojavom Betmena. Močvarko se bori sa svima (tačnije, svi se bore sa njim), dok on samo pokušava da provali kako da se vrati u svoj prvobitan oblik. I ljut je. I tužan.

Serijal je pokušao da prebrzo ispriča previše toga i bio je ugašen, da bi ga strip-scenarista Marti Pasko vaskrsao nakon bezveznog, ali uspešnog igranog filma Vesa Krejvena iz 1982. Pasko je razvio širu priču koja uključuje misticizam i globalne zavere. Premda je većinu stvari (demoni, džinovske lignje, mutanti, nacisti, golemi) uspeo da razreši pre nego što je i sam razrešen dužnosti pisanja, zavera izvesne zlokobne korporacije Sanderlend da ulovi i ubije Stvorenje iz močvare i dalje je bila aktuelna. Tu je na scenu stupio Alan Mur, u to vreme relativno nepoznati engleski strip-scenarista kome su date odrešene ruke za dalji tok serijala. Svi su mislili da je Stvorenju odzvonilo i bilo im je svejedno šta će od njega nastati, samo da mu se  „prekrate muke“. Ispostaviće se da je Murov dolazak nije bio kraj, već novi početak – kako serijala, tako i pristupa stripu kao mediju. Obratićemo pažnju na neke od ključnih epizoda koje je on napisao.

Svođenje računa

Stvorenje podiže uvelo, sparušeno telo svog neprijatelja Arkanusa (kome je u prethodnim epizodama glavna zanimacija, osim klasičnog zagorčavanja života, bilo umiranje i vaskrsavanje u sve gnusnijim oblicima). Dok je Paskov Močvarko bio napaćena zbrka od nekadašnjeg čoveka, koja je ipak pokušavala da se dokaže kao heroj, Murov je od samog početka introspektivniji i pronicljiviji. Pasko nam je dao namučenog romantika; Mur nam je dao biljnu verziju Hamleta.

2a1

Trebalo je da piše: „Avaj, jadni Joriče! Znao sam ga, Horacio; bio je bez granica veseo; imao je izvrsne dosetke, hiljadu puta me je nosio na leđima; a sad, kako mi je gnusno da gledam ovo; grlo mi se od toga steže.” (klik za veći prikaz)

Nažalost za Močvarka, odgovor na njegovo pitanje „šta sad da radim“ bio je – smrt.

Korporacija Sanderlend šalje vojnike naoružane bacačima plamena u močvaru, gde oni uspevaju da isteraju našeg junaka na čistinu i izrešetaju ga.

st2aa

Nekadašnji Alek Holand pada na zemlju. Stvorenje iz močvare je mrtvo.

Čas anatomije

Prethodna epizoda je poslužila samo kao uvertira, a ovde Alan Mur pokazuje šta sve ume. [SPOILER ALERT, manje-više do kraja teksta]

Šokantna spoznaja koju donosi „Čas anatomije“ (inače verovatno jedna od najboljih pojednačnih epizoda mejnstrim stripa svih vremena) dolazi od strane doktora Džejsona Bolšuma, poznatijeg pod imenom Floročovek, starog DC-jevog negativca koji ima sposobnost kontrole nad biljkama. Bolšum je unajmljen da izvrši autopsiju Stvorenja iz močvare.

Narativ je ambiciozan, kompleksan i nelinearan, ali jednostavan za praćenje. Otkrivena tajna Stvorenja iz močvare je zapanjujuća: Ono nikad nije bilo Alek Holand! Naime, kada se Holadnovo zapaljeno telo strmoglavilo u močvaru, bioobnavljajuća formula se pomešala sa vegetacijom koja je konzumirala njegove posmrtne ostatke, i nešto neobično se desilo. Kako Bolšum veli:

Biljke su ga pojele… […] i zarazile su se tom moćnom svešću koja još uvek nije shvatila da više nije živa!
Zamislite tu maglovitu, zbunjenu inteligenciju s možda samo nagoveštajem svesti o sebi kako pokušava da razume svoje novo okruženje… postepeno oblikujući ćelije biljaka koje sada nastanjuje u oblik koji joj više odgovara. […] Mislili smo da je Stvorenje iz Močvare Alek Holand koji se nekako pretvorio u biljku. Nije tako… Bila je to biljka koja je mislila da je Alek Holand! Biljka koja je davala sve od sebe da bude Alek Holand…

Naravno, biljka se ne može ubiti tako što joj se puca u glavu; Močvarko ubrzo ustaje iz hladnjače u kojoj je bio smešten, pronalazi izveštaj o svom poreklu i u neobuzdanom naletu gneva ubija direktora Sanderlenda. Zatim beži natrag u močvaru, kako bi pokušao da razume i pomiri svoj pravi identitet sa onim koji je mislio da mu pripada.

st2da

Ponovo hamletovština. Okej, kapiramo.

Abi Kejbl – ista ona Abi s početka priče, samo u međuvremenu udata za Meta Kejbla, još jednog redovnog sporednog lika i saborca  jedina odbija da odustane od ljudskosti čudovišta. Kao ljudsko biće kome natprirodnosti nisu nepoznate niti odbojne, ona će često biti poveznica Stvorenja (a neretko i čitaoca) sa fantastičnim i bizarnim svetom koji ga okružuje. Emotivna i empatična, Abi „Aleku“ daje svrhu; bez nje bi možda jednostavno dozvolio da ga unište neprijatelji ili da njegov um apsorbuje priroda čiji je deo.

st2ea

Ljubav i smrt

Stvari se još nisu stišale, niti misli složile, a Arkanus se na neku foru vraća i zaposeda telo Meta Kejbla. Njegov povratak je pravi „stripski“ motiv, u smislu da arhineprijatelj nikada ne umire zauvek, već uvek nađe način da pravi sranja. U Kejblovom telu, on ubija Abi.

abi mrtva
Stvorenje se razračunava sa Arkanusom, a onda, uz pomoć Zelenila (njegove neobjašnjive apstraktne i sveobuhvatne veze sa svim biljnim životom), dospeva do spektralne ravni, koja predstavlja zagrobni život. Poput Orfeja, Herkula ili kog-god-hoćete antičkog junaka, i Močvarko se spušta u podzemni svet, ne bi li spasio dušu svoje voljene. Naravno, uspeva u tome, a kroz dubine pakla ga vode mudroserni Stranac i demon Etrigan, koji govori u stihu, pa putešestvije poprima odlike nekakve postmoderne verzije Božanstvene komedije.

Romantična ljubav koja se javila između Stvorenja i Abi, iako je dugo bila samo nagoveštavana, postala je jedna od definišućih karakteristika serijala. Samim likovima je takođe bilo potrebno mnogo vremena da je spoznaju, i to ne samo zbog očiglednih fizičkih i fizioloških razlika. Trenutak njihovog prvog poljupca je puritance dočekao kao šok i provokacija, ali i neočekivan i hrabar potez.

svompi kiss

Hejteri ksenofobi, šta ćete sad?

Epizoda „Posvećenje proleća“, premda je originalno objavljena pre 30 godina, i danas deluje ekperimentalno. U osnovi, ona prikazuje čin konzumacije ljubavi (okej, scenu istripovanog seksa!) koja uključuje biološke halucinogene. Abi uzima zalogaj jednog od plodova koji rastu na „čoveku“ kog voli, nakon čega slede stranice hipnotičkih kolaža koji predstavljaju ostvarivanje zajedništva i „kapiranje“ ljubavnika na višoj instanci. Zvuči kao neki nju-ejdž bulšit, ali nije; pritom, teško je opisati maestralni posao koji su obavili ilustratori Stiv Biset i Džon Totlben i koloristkinja Tatjana Vud.

Američka gotika

„Američka gotika“ je Močvarkova „turneja“, bogata kulturološka rasprava i ispitivanje Reganove Amerike, njenog lica i naličja. Horor (kao žanr) je nemali broj puta posmatran kao sredstvo za izražavanje kolektivnog nesvesnog, kao prilika da se unutrašnji strahovi i nesigurnosti prikažu u formi u kojoj se mogu poraziti. Tako ovde svaka priča uvodi neko novo čudovište koje je u stvari metafora za društveni problem u Americi (osim u slučaju kada se u jednoj epizodi ispostavi da vukodlak nije implicirana metafora za menstruaciju, već pravi vukodlak). Imamo tako priču o jednom neuhvatljivom, beslovesnom stvoru, žrtvi nuklearne radijacije, koji širi uništenje svuda oko sebe; zatim, vudu-zombi priču koja istražuje trajne posledice rasističke društvene strukture na Jugu, usputni neizbežni seksizam i tako dalje. Superherojski stripovi (klasifikaciju uzeti sa velikom rezervom) nisu baš najelegantniji medij kada treba istraživati složena socijalna pitanja, pa su „angažovane“ poruke očigledne čak i kad se ne traže. Međutim, priče su čitljive i van tog konteksta.

st3a

Vredno je pomena da se ovde pojavljuje jedan nov sporedni lik: Džon Konstantin – pre nego što je dobio sopstveni strip-serijal (i onaj očajni film iz 2005. sa Kijanuom Rivsom, i onu osrednju seriju sa Metom Rajanom). Detektiv okultnog, pojavom nalik na Stinga u propalom odelu i kišnom mantilu, Konstantin je odlično osmišljen lik i moćan dodatak stripu – između ostalog i zato što nudi predah od grubog moralisanja koje „Američka gotika“ plasira. Konstantin nije od onih koji propovedaju. On je manipulativni skot za kog nismo sigurni da li priziva propast ili pokušava da spasi svet; niko nije bezbedan u njegovoj blizini, ali iz nekog razloga ga svi slušaju.

svompi konst

„Što volim kad ovako lako niknu.“

st2fKraj?

U sledećoj pripovednoj celini ulozi rastu. Nakon što Stvorenje poseti takozvani Parlament drveća, gde saznaje o svom mestu u svetu iskonika i otkrije da nije ni prvi, ni poslednji od „svoje vrste“ (ali da istovremeno uvek postoji samo jedan – koji prenosi „titulu“ nasledniku a zatim postaje deo Parlamenta), protivno savetima (pa čak i naredbama) svojih starešina, odlučuje da učestvuje u kataklizmičkoj borbi koja se vodi, ni manje ni više – između otelovljenih koncepata Dobra i Zla. U podjednako epskoj i filozofskoj bici nema konačnog pobednika, ali čini se da je obema stranama jasno da nijedna od njih ne može postojati i imati smisla bez one druge. Recimo da je bio remi.

Za to vreme, Abi se uglibljuje u nezavidan položaj: u lokalnim novinama osviću njene fotke, obnažene u zagrljaju biljnog ljubavnika, što izaziva skandal u javnosti. Ona pokušava da pobegne, ali uhapse je u Gotamu, gde biva i osuđena zbog nedoličnog i neprirodnog sekusalnog ponašanja. Društvo se još jednom pokazuje kao netrpeljivo i uskogrudo. Močvarko, razjaren, napada, ali ne kao čudovište, već kao biljni bog, pretvarajući čitav grad u džunglu. Uz Betmenovu pomoć, pozivajući se na licemerje društva koje toleriše ljubavne odnose između ljudi i drugih vrsta dokle god su one humanoidne (khm, Supermen i Lois Lejn, ali i mnogi drugi), uspeva da izdejstvuje slobodu za svoju voljenu neposredno pre nego što ga osvetoljubivi agenti Sanderlenda (na koje su svi već zaboravili) ponovo „ubiju“ pomoću kompleksnog uređaja koji je osmislio Leks Lutor lično. Mehanika, pseudonaučna i veoma stripovska, je otprilike sledeća: promenivši frekvenciju na kojoj Stvorenje osciluje u odnosu na planetu Zemlju, ono ne može da kontroliše svoje telo niti da svoju svest prebaci u neku drugu biljku. Pošto ne može da zauzme neki drugi fizički oblik postojanja, čini se da je mrtvo.

Misterije u svemiru

Murov poslednji ciklus predstavlja Močvarkove svemirske avanture, i tu imamo konačni prelaz iz mističnog u naučnofantastično. Ispostavlja se da je Močvarko, premda paralizovan i van kontakta sa Zelenilom, uspeo da pošalje svoju svest u kosmos. Prolazi mnogo vremena dok ona, izgubljena, ne pronađe mesto gde se ponovo može pretvoriti materijalizovati.

U epizodi „Moj plavi raj“ Stvorenje stvara svoj svet od nule, kao umetnik čije je platno cela planeta.

blu st

Stvorenje iz močvare sa plave planete.

Ova epizoda je prelepa za gledanje. Natopljena plavim, ljubičastim i bledozelenim tonovima, ona je vizuelni prikaz Stvorenja koje se hiljaditi put suočava sa svojom prirodom, svojim životom i životom uopšte. Mur ovde istražuje užase potpune izolovanosti, dok Močvarko polako ludi na planeti na kojoj je, u suštini, on jedini oblik života. Po sećanju ponovo gradi svoj svet i oživljava ga jer ne želi da bude sam, a zatim ga razbija zbog svih nesavršenosti. Kako su svi „stanovnici“ planete samo proizvodi  podsvesti Stvorenja, tako su i „nesavršenosti“ odraz njega samog, bilo da mu povladavaju ili mu se rugaju. Delom analiza razvoja karaktera, delom alegorija o odnosu umetnika i njegovog dela, ova epizoda krije mnogo psihološke i egzistencijalne napetosti – Mur je počeo da se plaši pretnji „stvarnog“ sveta više od natprirodnih užasa (čak se i njegov grafički roman Iz pakla, čija je tema zastrašujući, krvavi horor, u velikoj meri bavi egzistencijalnim nespokojem).

svompi čakra

Stvorenje u svom transcedentalnom obliku. Ovi šareni krugovi su mu valjda neke čakre.

Putujući dalje kroz svemir, Stvorenje poprima različite oblike (u zavisnosti od raspoložive vegetacije), doživljava da ga siluje (!) ženka mehaničkog bića nalik na svemirski brod, susreće i sukobljava se sa Adamom Strejndžom, jednim od vanzemaljskih Zelenih zrakova [Green Lantern], i Novim Bogovima. Usput uspeva da nauči kako da svoje, očigledno nedovoljno apstrahovano, biće (u filozofskom smislu) pretvori u bio-elektromagnetnu silu i transcendira nivoe postojanja do nezamislivosti.

Zatim, u „Talasnoj dužini“ Metron, svemoćni neutralni „posmatrač“ svetova, sažima i ukršta istoriju sveta Stvorenja sa istorijom „pravog sveta“ na svega nekoliko stranica; sve je tu, od Velikog praska do Ragnaroka, od Krize beskonačnosti i Sendmena do Borhesa i Hitlera, dok Tminostran [Darkseid], jedan od najmoćnijih svemirskih zlikovaca kome su ideali samo vlast i uništenje (nebitno kojim redom), sluša i smeši se:

Ti si mi predstavio jedan od najbolnijih korena ludila…
I tako dodao suštinski element Antiživotnoj jednačini.
Element koji mi je dosad izmicao
Element koji Tminostran nije bio u stanju da predvidi.
Ljubav.

tminostran ping

Aww.

Stvorenje uspeva da pronađe način da se vrati na Zemlju, čime završava svoju Odiseju u Abinom zagrljaju. Murova završnica, nazvana „Svođenje računa (repriza)“ savršeno zaokružuje narativnu celinu, ne ostavljajući ništa nedorečenim, ali ostavljajući dosta prostora za tumačenje simbola i još više prostora budućim scenaristima za nove doživljaje. Serijal je potrajao još stotinak brojeva, nakon toga je sporadično ukidan i ponovo pokretan, ali niko nije uspeo da nadmaši Mura na pripovednom nivou.

Zaključak

Verovatno bi ovaj opsežni prikaz trebalo zatvoriti zapažanjem da je Stvorenje iz močvare obavezan materijal za čitanje i ključni primer evolucije stripa kao umetničke forme, ali to bi ipak bilo malo preterano. Glavni razlog za čitanje Stvorenja iz močvare je da je ono predivna, višeslojna priča iz pera (i tuša!) izuzetnih pripovedača i umetnika; sve preko toga je samo bonus.

Ovaj strip je bio eksperiment. Činjenica da čak i danas deluje relevantno dovoljno govori o njegovom kvalitetu. Svakako niste čitali ništa poput ovoga – i zato oklevamo sa bilo kakvom klasifikacijom tipa horor/superherojski/avanturistički strip. Ljubitelji svakog od žanrova pronaći će nešto za sebe, ali pitanje je da li su spremni za sve ostalo što dolazi u paketu.

naslovne

Stvorenje iz močvare je objavljeno i na srpskom u luksuznom, tvrdokoričenom, petotomnom izdanju Darkwood-a, u zasebnoj ediciji. Knjiga 1 sadrži prvih 13 epizoda prvobitnog serijala Vina i Rajtsona, dok se celokupan Murov opus nalazi u knjigama 2-5. Većina slika preuzeta je iz Darkwood-ovih pregleda, koji možete pogledati ovde (1), ovde (2), ovde (3), ovde (4) i ovde (5). Vredan je pomena i temeljan rad prevodioca Mirka Jakovljevića u usaglašavanju i adaptaciji imena likova, a naročito njegova veština u preslatkoj sporednoj epizodi „POG“, kojoj ovde nažalost nismo posvetili pažnju.

3 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *