Šta nam pesma „Somebody That I Used to Know“ govori o raskidima?

Gotje u svojoj pesmi Somebody That I Used to Know iznosi bitna zapažanja o raskidu, potvrđena istraživanjima; pa čik kaži da je pop muzika čista glupost!

GotjePoznato je da raskid ljubavne veze izaziva značajan psihološki stres. Ljudi izveštavaju da osećaju bukvalno fizičku bol, kao da su udareni u stomak ili oboreni na zemlju. Česta su i osećanja odbačenosti, sumnje u sebe, osećaj da smo „zarobljeni, da ne možemo da se pomirimo sa raskidom i nastavimo sa životom, čak i ako bismo hteli. Čak i studije pokazuju da, koliko god nas porodica i prijatelji ohrabrivali da nastavimo, u prvim mesecima nakon raskida je to veoma teško.

U svom one hit wonderu „Somebody that I used to know“ Gotye peva o tome koliko mu je teško što ga je partnerka, s kojom je raskinuo, „izbrisala iz svog života. Međutim, ovo ne oseća odmah po raskidu već u početku ima doživljaj da mu je lakše i da je uradio pravu stvar.  Seligman & Csikszentmihalyi su u svom istraživanju pronašli da ukoliko veza nije podsticala naš lični rast i razvoj, – baš kao što je u pesmi slučaj „Told myself that you were right for me But felt so lonely in your company“ – može se desiti da nakon raskida osetimo olakšanje, pa čak i pozitivne emocije: „So when we found that we could not make sense Well you said that we would still be friends But I’ll admit that I was glad it was over.“

Međutim, kao da realnost raskida preplavljuje kanatutora nešto kasnije, možda nakon početnog šoka ili nakon konačnog shvatanja da je veza završena. Partnerka prekida sa njim bukvalno svaki odnos, što njemu pada teže nego sam raskid. Moguće je da održavanjem odnosa realnost gubitka emotivne veze ne bi bila toliko opipljiva, i ostavljen bi bio prostor za nadu u pomirenje, negaciju ili minimalizaciju efekata raskida. Sama činjenica da ne postoji više nikakav kontakt interpretirana je kao negacija postojanja celokupne veze: „But you didn’t have to cut me off/ Make out like it never happened and that we were nothing/ And I don’t even need your love/But you treat me like a stranger and that feels so rough. No you didn’t have to stoop so low/Have your friends collect your records and then change your number/I guess that I don’t need that though/Now you’re just somebody that I used to know.“ Kao da je činjenica da je došlo do potpunog prekida odnosa znači da odnosa i bliskosti nije ni bilo, da su bivši partneri sada stranci. A da li jesu? I da li bi tako i trebalo da bude?

Kada dođe do raskida veze, nema tačnog recepta kada će bol uminuti, ali postoje mišljenja da ostajanje u kontaktu sa bivšim partnerom u stvari dovodi do produžavanja emocionalnog bola i usporavanja procesa prilagođavanja i prihvatanja. Kontakt sa bivšim partnerom može dovesti do većih osećanja ljubavi prema partneru i tuge zbog raskida. Naprotiv, vreme i razdaljina su dobar recept za lečenje slomljenog srca. Takođe pomaže i negativna procena bivšeg partnera, to jest ona, u prvo vreme, predstavlja dobar vid adaptacije. Ako sa partnerom napravimo jasan „rez, lakše ćemo stati na noge i obezbediti prostor za pronalaženje novog partnera koji će nam ispuniti potrebu za pripadanjem, i uopšte za pronalaženje zadovoljstva za kojim težimo.

Gotje1

Naime, kako se sve više uključujemo u emotivnu vezu, razvijamo „kognitivnu međuzavisnost“, što znači da naš identitet postaje nerazdvojivo povezan sa identitetom naših partnera. Ljudi koji su u paru počinju da razmišljaju sa stanovišta para, razvijaju pluralističko nasuprot individualnom mišljenju, što je u redu dok smo u vezi jer vodi manje sebičnom razmišljanju. Ali kad se razdvojimo, samim tim gubimo deo sebe i po inerciji nastavljamo da stavljamo vezu iznad svojih potreba. Vremenom se i to menja, ali što više smo u kontaktu sa bivšim, to će teže biti da se kognitivno i emocionalno „raspletemo“ sa njim. Tako ovaj pluralistički identitet, ovo „mi“ ne može da ustupi mesto „ja“ ako nastavljamo da radimo zajedničke stvari sa bivšim. Teorija uslovljavanja čak pokazuje da i mesta i ljudi asocirani sa vremenom koje smo proveli sa bivšim partnerom mogu da budu „okidači“ za čežnju i želju za njim, pa ih u prvo vreme nakon raskida treba izbegavati i pokušati da razvijemo nove rituale. Takođe postoje i istraživanja po kojima se nakon raskida mozak ponaša kao da smo zavisni od narkotika, i da je bivši partner neka vrsta droge koje se, naravno, moramo kloniti, ako želimo da se izlečimo.

Po ovoj logici, Gotye bi trebalo da bude zadovoljan pa i zahvalan bivšoj što je tako naglo „skinula flaster“, nastavila sa svojim životom, i posredno njemu omogućila da i on što brže nastavi sa životom.

Autor: Marica Stijepović

Tekst je, uz dozvolu, u celosti preuzet sa odličnog portala PsihoBrlog

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *